Ceremoniju zatvaranja predvodio je rektor crkve Sv. Vlaha don Hrvoje Katušić, a Parčev barjak spustili su i složili ovogodišnji festanjuli Ivica Đurđević-Tomaš i Ivica Vrlić, uz pomoć članova Bratovštine festanjula. Himnu sv. Vlaha, uz koju je spušten barjak, i hrvatsku himnu, uz koju je podignuta zastava Republike Hrvatske, otpjevala je klapa Kaše.

U prigodnom obraćanju rektor Katušić podsjetio je kako su festanjuli ove godine svoj proglas započeli riječima Antuna Liepopilija o stalnosti i nepromjenjivosti ljubavi i štovanja Dubrovčana prema sv. Vlahu. Te riječi zapisane su u povodu 1600. obljetnice mučeničke smrti sv. Vlaha 1916. godine, u jeku Prvog svjetskog rata, kada zbog okolnosti koje su bile zahvatile svijet nije bilo moguće održati vanjsku proslavu sv. Vlaha.

Kazao je zatim kako je ovogodišnja Festa obilježena 300. obljetnicom prijenosa svetačkih relikvija od dominikanaca u Moćnik dubrovačke katedrale. I taj događaj bio je uzrokovan potresom koji se dogodio 1667. godine i u kojem je stradala romanička katedrala. Napomenuo je i kako je crkva Sv. Vlaha na Gorici izgrađena 1855. godine, kao zavjet i zahvala Parcu, za prestanak pandemije kolere.

„Nismo prva generacija koja se susrela s izvanrednim okolnostima organizacije Feste“, rezimirao je rektor Katušić te dodao da je kroz povijest bilo više takvih situacija. „Ono što trebamo je sa zahvalnošću i divljenjem razmišljati o toj niti štovanja i ljubavi prema našem Parcu koja se održala gotovo 1050 godina“.

Rektor crkve Sv. Vlaha se osvrnuo i na činjenicu da je pandemija promijenila mnogo toga u životima ljudi. Mnogo onoga što se smatralo i uzimalo zdravo za gotovo, odnose, običaje pa čak i tradiciju moralo se prilagođavati. Ova godina i organizacije Feste u ovim okolnostima potiče nas, istaknuo je rektor, „da se s onog izvanjskog usmjerimo na ono unutarnje, da prepoznamo da u vjeri, ljubavi i odanosti prema našem Parcu nije najvažnije ono izvanjsko nego ono što nosimo u našim srcima, kako vjernički živimo svoju ljubav prema Gospodinu i našemu Parcu“. Zato smo ove godine u organizaciji Feste bili pozvani, nastavio je, da u prvom redu gledamo na ono bitno, „da gledamo na naše bližnje, da se u brizi i osjetljivosti za one koji su pokraj nas trudimo žrtvovati ono na što smo navikli i tako pokazati svoju vjerničku odanost našemu Parcu“.

Zahvalio je Bratovštini festanjula, bratovštini Presvetog Sakramenta, Gradu Dubrovniku i Dubrovačkoj biskupiji što su i u ovim izvanrednim okolnostima proslavili Festu, kao i svima onima koji su pomagali u organizaciji. Zahvalu je izrekao kako onima koju su fizički bili u Gradu i uime svih drugih proslavili Parca, a među njima je bilo oko stotinu barjaka, tako i onima koji su ostali u svojim domovima te putem medija pratili događanja u molitvenoj povezanosti.

Nadamo se i vjerujemo da će zagovor sv. Vlaha i ovu pandemiju, kao i mnoge epidemije kroz prošlost, brzo dokinuti, zaključio je rektor Katušić. Za kraj je citirao riječi dum Antuna Liepopilia: „Pravoga je Dubrovčanina temeljita oznaka ili bolje karakteristika, sinovska ljubav, neograničena privrženost, smjerno pouzdanje, stalna nada, tvrdo osvjedočenje e će njega i njegove mile veliki i slavni parac sv. Vlaho u nevolji očinski obraniti, u dvojbi naputiti, u tjeskobi utješiti, od pogibelji osloboditi. Kratko a istinito. E će mu on od Boga isprositi sve one milosti, sve darove i dobra, duševna i tjelesna, koja bi mu bila uharna na spas duše. A ta je namisao baš i navela naše pređe da su položili svoj grad na svetu i moćnu njegovu ruku ili su ga slikali gdje iz oblaka pazi i blagoslivlje svoj mili Dubrovnik“.