Vatikan, (IKA) – Ako se iz evanđelja ukloni siromaštvo, ne može se razumjeti Isusova poruka, upozorio je papa Franjo na misi u Domu Sv. Marta 16. lipnja. Razmišljajući nad poslanicom Korinćanima, Papa je govorio o oprečnosti bogatstva i siromaštva te ustvrdio kako je nepravedno svećenike i biskupe koji govore o siromasima nazvati “komunistima”. Pavao je u Crkvi u Korintu organizirao prikupljanje milodara za Jeruzalemsku Crkvu, koja se nalazila u teškoćama. Govoreći o “teologiji siromaštva”, Papa je primijetio da je siromaštvo “riječ koja uvijek stvara nelagodu”. Često se može čuti kako se za svećenike, biskupe i kršćane koji govore o siromaštvu kaže da su “pomalo komunisti”. Međutim, istaknuo je Sveti Otac, siromaštvo je u središtu evanđelja i kad bismo ga uklonili, Isusovu se poruku uopće ne bi razumjelo.
Govoreći o Crkvi u Korintu, sveti Pavao ističe u čemu su bili istinski bogati: “U vjeri, i riječi i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i ljubavi”. Zato ih potiče: “Odlikujte se i u ovoj darežljivosti”, odnosno u prikupljanju za jeruzalemske kršćane. Kako je Papa rekao, potiče ih govoreći: Ako imate toliko bogatstvo u srcu, onda neka to bogatstvo dođe i do džepa. To je “zlatno pravilo”: kad vjera ne dolazi do džepa, onda nije prava vjera, ustvrdio je Sveti Otac, a prenosi Radio Vatikan.
Postoji oprečnost između bogatstva i siromaštva. Jeruzalemska Crkva je siromašna, nalazi se u gospodarskim poteškoćama, ali je bogata jer ima blago naviještanja evanđelja te je obogatila Crkvu u Korintu, dajući joj bogatstvo evanđelja. A Korinćani, gospodarski bogati, bili su siromašni bez evanđelja; međutim obogatili su jeruzalemsku Crkvu. Riječ je o međusobnoj razmjeni. Evo, stoga, temelja za “teologiju siromaštva” – Isus Krist, “premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite”. U tome nalazimo i značenje prvoga blaženstva: “Blaženi siromasi u duhu”. To znači dopustiti da nas obogati Kristovo siromaštvo, ne želeći se obogatiti drugim blagom koje nije njegovo.
Karitativna su djela dobra, ali ona nisu kršćansko siromaštvo o kojemu govori i koje propovijeda Pavao. Kršćansko je siromaštvo u tome da siromahu dajem od sebe, ne od suviška, već i od potrebnoga, jer znam da me on obogaćuje. A zašto me siromah obogaćuje, upitao je Papa i odmah odgovorio: Jer je Isus rekao da je on sam u siromahu.
Kad se nečega lišim – ne samo od suviška – i to darujem siromahu, siromašnoj zajednici, to me obogaćuje. Kada to činim u meni djeluje Isus , kao što djeluje i u onome kome dajem da bi me pritom obogatio, objasnio je Papa. To je teologija siromaštva. Siromaštvo koje se nalazi u središtu evanđelja nije ideologija, već otajstvo Krista koji se snizio, ponizio i osiromašio kako bi nas obogatio, istaknuo je Sveti Otac. U tom se svjetlu razumije zašto je prvo blaženstvo “Blaženi siromasi u duhu”; zato biti siromašan u duhu znači ići Gospodinovim putem. On se u svojem siromaštvu toliko snizuje da u misnoj žrtvi dolazi za nas pod prilikama kruha i obogaćuje nas, istaknuo je Papa.