Rim, (IKA) – Ovaj je pothvat sposoban produbiti duhovnu čežnju i kršćanske vrednote koje nadahnjuju filmsku proizvodnju, pohvalne su riječi koje je papa Benedikt XVI. uputio organizatorima Festivala duhovnoga filma “Tertio Millennio”, koji se od 14. do 19. studenoga održava na Papinskome sveučilištu Gregoriana. U brzojavu, koji je potpisao državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, Papa je, između ostaloga, poželio da simpozij potakne nov i plodan dijalog između vjere i suvremene kulture, te podupre solidarnost i mir. Te želje sa Svetim Ocem dijeli i predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu kardinal Paul Poupard, koji je napomenuo kako kinematografija, po svojoj naravi “životne radionice”, postaje poziv na snažan dijalog između Crkve i masovnih medija. Osvrnuvši se potom na glavnu temu skupa i festivala, “Zavjera šutnje”, kardinal je primijetio kako je kinematografija povlašteno sredstvo za kidanje lanaca šutnje koji su često krivi u odnosu na one koji nemaju glasa.

Cilj je te inicijative upoznati sa zanijekanim i nepriznatim istinama koje je teško prihvatiti, jer igrani i dokumentarni filmovi govore o šutnji povijesti i društava te upozoravaju na tu šutnju. Osim toga, studijski skup i projekcije filmova organizirani u sklopu Festivala duhovnoga filma pozivaju na razmišljanje i ispitivanje savjesti. Osvrnuvši se u razgovoru za Radio Vatikan na temu festivala, mons. Dario Vigano napomenuo je kako je ona izabrana zbog toga što postoje brojni filmovi koji na neki način kidaju zavjesu šutnje. Tu mislim, primjerice, na izvanredni dokumentarni film Hanne Polak “Djeca iz Lenjingrada”, koji točno prepričava žalosna zbivanja napuštene i izgladnjele djece primorane živjeti u tunelu Lenjingradske podzemne željeznice u Moskvi, dok se u očima Zapada ta ista Moskva prikazuje kao demokracija, rekao je mons. Vigano, te spomenuo i druge filmove u kojima je riječ o susretu kultura i religija ili pak o brazilskim favelama. Zbog toga je tema festivala “Zavjera šutnje” jer film može dati glas onim glasovima koji bi mogli biti ugušeni, zaključio je mons. Vigano.
Hanna Polak istaknula je kako je njen film poziv na pomoć toj djeci. Nakon što sam upoznala nekoliko tih mališana, s nekoliko sam prijatelja osnovala malu karitativnu organizaciju, te smo se na taj način trudili dati im hranu, razgovarati s njima i odvesti ih u sirotište. Na različite smo načine, naime, nastojali maknuti ih s ulice. Potom sam shvatila da bi s njihovim teškim stanjem trebalo upoznati ljude i utjecati na njih kako bi im zajedno s nama pružili pomoć, rekla je Polak.