Istina je prava novost.

Zavjetna svetkovina Gospe od Zečeva

Ima li još ljudi koji služenje drugima smatraju svetim poslom i zadatkom? - Obitelj nije nešto usputno. Ona je bitna stanica društva i Crkve

Nin, (IKA) – Zavjetna svetkovina Gospe od Zečeva svečano je proslavljena u ponedjeljak 7. svibnja u župi sv. Anselma u Ninu, središnjem marijanskom svetištu Zadarske nadbiskupije, jednom od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj koje je prije dvije godine proslavilo petsto godina štovanja Gospe od Zečeva. Koncelebrirano večernje misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Anselma u Ninu predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a nakon mise i procesiju s čudotvornim Gospinim kipom kroz mjesto.
Tragom navještenog Lukinog evanđelja o pohodu Marije Elizabeti kojoj je pošla pomoći pred porod, služiti svojoj trudnoj rođakinji, u propovijedi je mons. Puljić govorio o vrijednosti služenja. „Riječ služenje iščezava iz našeg vokabulara. Što je još gore, sve više ljudi služenje smatra nedostojnim oslobođenog čovjeka i emancipirane žene. Tko je vidio u 21. st. služiti? To je naopako poimanje i pogrešno shvaćanje služenja o kojem govori i evanđelist Luka. Kao vjernici, moramo biti svjesni opasnosti da će i naše kršćanstvo bez znakova zajedništva, bez ljubavi i služenja, bez jasnih dokaza služenja u Marijinom duhu, sličiti zavaravanju sebe i drugih. Jer, po čemu će nas prepoznati naš Učitelj Isus Krist kad dođe suditi svijetu”, upitao je nadbiskup, istaknuvši da je sam Isus rekao i dao prepoznatljive znakove „temeljem kojih će nas pozvati u svoje kraljevstvo”: „Bio sam gladan i nahranili ste me, žedan i napojili ste me. Bio sam umoran i poslužili ste me..” „Dakle, to je sveti posao. Služenje je posao koji nas već na zemlji osposobljava za konačni susret, kad dođemo pred lice Božje i nemamo mu što drugo donijeti nego to: naša dobra djela, naše služenje i naše zauzimanje za druge”, poručio je nadbiskup Puljić, naglasivši „da nas to poučava Marija u svojim svetištima: Marija nas uči kako pomagati potrebnima, kako osjetiti potrebu drugoga i priteći u pomoć”.

„Majka Božja i naša majka, koju u Ninu častimo kao Gospu od Zečeva, predstavlja se kao model i uzor na tom putu. Nju je Pavao VI. opisao kao „djevicu koja moli, služi, žrtvuje se i prinosi”. To su sve glagoli, radnje koje današnje vrijeme slabo shvaća, a još lošije prihvaća. Drugog nam puta nema, nego Mariju slijediti u našem služenju i žrtvi za druge”, potaknuo je mons. Puljić. U kontekstu navještenog biblijskog izvješća na Gospinu svetkovinu, a ususret Trećem susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu, nadbiskup je upitao koliko su današnje obitelji ispunjene željama i spremnošću zajedništva i služenja. „Jesu li prožete molitvenom duhovnošću kako bi bile kadre odoljeti i oduprijeti se nemilosrdnom nasrtaju materijalizma, ateizma, potrošačke groznice i hedonizma? Ima li Elizabeta koje su spremne skrovito, zauzeto i predano veličati Mariju riječima molitve: ‘Zdravo, milosti puna. Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus’. Znači, obraćati se Mariji, moliti joj se. Ima li još ljudi koji služenje drugima smatraju svetim poslom i zadatkom? Ili zavedeni izopačenim shvaćanjima i lažnom emancipacijom smatraju kako služenje ponižava čovjeka, da služenje nije za čovjeka”, upozorio je mons. Puljić. Naime, upravo se Mariju najviše doživljava kao mati koja njeguje, pazi i štiti. Otuda i njeni naslovi u lauretanskim litanijama, rekao je nadbiskup.

Nadbiskup je istaknuo da „zajedništvo protkano služenjem nalazimo u iskonskoj zajednici obitelji koja je uzor služenja, a obilježeno je i zajedništvom stola”. „Obiteljski stol je mjesto gdje sustolnici jedni s drugima razgovaraju. U obiteljskom duhu njeni članovi vode brigu jedni o drugima. Zato obitelj nije nešto usputno. Ona je bitna stanica društva i Crkve. Obitelj je zadaća društvu i Crkvi da se zaštiti, da pomogne ostvariti ideale koje je Bog usadio u samom činu stvaranja. Zato obitelj ima biti glavnom brigom Crkve i društva”, istaknuo je mons. Puljić, naglasivši: „I Isus koji je utemeljio Crkvu, rodio se u obitelji i tako posvetio sve obitelji”. „Rođenjem u obitelji želio je da njegovi učenici i sljedbenici budu zajednica braće i sestara, zajednica stola i dobara, zajednica međusobne ljubavi. U tom vidu Djela apostolska izvješćuju, da nam predstave ideal obitelji, ideal prve kršćanske zajednice. Luka zapisuje kako je u mnoštvu onih koji su prigrlili vjeru bilo jedno srce i jedna duša. Kako često poželim našoj nadbiskupiji, našem narodu, Europi i cijeloj Crkvi po svem svijetu upravo taj duh: jedno srce, jedna duša. „’Nitko od njih nije zvao svojim ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko’. Treba usvojiti taj duh i tako pripravljati svoju buduću slavu u nebesima”, poručio je nadbiskup Puljić.
Na proslavi svetkovine sudjelovalo je više tisuća hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije, među kojima su neki hodočastili i pješice od Zadra do Nina. Tijekom cijelog dana, sudjelujući na pet misnih slavlja i dvije procesije kroz mjesto, vjernici su obavljali i zavjet Majci Božjoj ophodom oko Gospinog kipa oko središnjeg oltara. Uoči svetkovine, u nedjelju 6. svibnja, svečano misno slavlje u ninskoj župnoj crkvi Sv. Anselma predvodio je vlč. Ilija Jakovljević, postulator kauze bl. Miroslava Bulešića. U propovijedi je govorio o hrabrosti svjedočanstva za Krista tog hrvatskog blaženika te je puk blagoslovio Bulešićevim moćnikom. Na blagdan prikazanja Gospe od Zečeva u subotu 5. svibnja, vjernici, neki i pješice, hodočastili su na otočić Zečevo, mjesto Gospinog ukazanja pastirici Jeleni 1516. g., gdje je misno slavlje u crkvi Gospe od Zečeva predvodio don Zvonimir Mikulić, duhovnik sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Nakon mise oko crkve je također učinjena procesija s Gospinim kipom koji se za tu prigodu u procesiji lađama morem iz Nina do Zečeva odnese iz ninske župne crkve, s Gospinog mula, na otočić Zečevo.