Marija Bistrica, (IKA) – Vjernici grada Zagreba 274. put hodočastili su Majci Božjoj Bistričkoj u nedjelju 11. rujna. U prijepodnevnim satima pobožnost križnog puta za sve hodočasnike na bistričkoj Kalvariji predvodio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić, a mladi Zagrebačke nadbiskupije, koji sudjeluju u nadbiskupijskom hodočašću, animirali su križni put. U 11 sati uslijedila je svečana procesija od kapelice Ave Maria koju je, zajedno s pomoćnim zagrebačkim biskupima Josipom Mrzljakom, Vladom Košićem i Valentinom Pozaićem, biskupskim vikarom za grad Zagreb Josipom Oslićem te stotinjak svećenika, predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Kip Majke Božje Bistričke nosili mladi iz Brestja i Sesveta u narodnim nošnjama te su ga donijeli na prostor crkve na otvorenom Bl. Alojzija Stepinca, gdje je misno slavlje predvodio kardinal Bozanić.
Na početku misnog slavlja više desetaka tisuća zagrebačkih hodočasnika pozdravio je čuvar bistričkog svetišta Zlatko Koren. Prisjetio se 1035. godine kada je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio zlatnim krunama lik Marije i Isusa. Zahvalio je Zagrepčanima što su proteklih dana inicijativom gradonačelnika Milana Bandića popločili stazu od prve pa do četrnaeste postaje križnog puta na bistričkoj Kalvariji. Hodočasnike je pozdravio i dr. Oslić, koji ih je pozvao da i dalje što revnije štuju Majku Božju Bistričku i njoj se utječu.

U propovijedi je kardinal Bozanić posebice pozdravio hodočasnike koji su iz Zagreba hodočastili pješice u Mariju Bistricu, a pozdrave je uputio i mladima nadbiskupije. Osvrnuvši se na misna čitanja, kardinal je istaknuo kako je “svako euharistijsko zajedništvo plod pomirenosti”. Isus u evanđelju na Petrov ponuđeni odgovor, koji je u broju sedam pokazivao savršenost i velikodušnost, odgovara na takav način da odbacuje Petrove brojke i izaziva puno složeniju, ne toliko matematičku, koliko životnu situaciju: “sedamdeset puta sedam”. Rezultat toga računanja nije brojka, nego prilog – “uvijek”. Što će reći: Petre, uvijek treba oprostiti, rekao je kardinal Bozanić, pozvavši hodočasnike na spremnost opraštanja. “Možda zaboravljamo i to da mi ne uvjetujemo spasenje i Božje oproštenje. Ono nam je ponuđeno. Ono je već ostvareno u Kristovoj žrtvi. Mi trebamo samo prihvatiti darovano. Naše opraštanje, dakle, nije uzrok, nego posljedica spasenja. Naš je iskorak odgovor, očit znak da nam je oprošteno. U Božjoj ljubavi nema računanja. U istinskoj su ljubavi računi besmisleni”, ustvrdio je kardinal, pozvavši vjernike da u sebi prepoznaju i njeguju “osjećaj duga koji ne ponižava i osjećaj granice koja ne sputava”.
Kardinal je dodao kako svi ljudi danas žive u svijetu koji više nego o zahvalnosti govori o pravima, rekavši kako za kršćanina i sama borba za ljudska prava počiva na svijesti o daru. Budući da ne živimo “od sebe”, nego zahvaljujući Bogu, nije nam dopušteno živjeti “za sebe”. Moj život postaje zahvalom, euharistijom. A oproštenje postaje konkretnim, povlaštenim oblikom te zahvale. I onda kad nam je teško učiniti prvi korak, možda zaboravljamo da je prvi korak već učinio netko drugi – Bog koji je nama oprostio, dodao je kardinal, ističući kako je čovjek biće kojemu je oprošteno, kojemu je dana milost. “Opraštanje postaje trajnim činom preobrazbe svijeta. Oprostiti ne znači jednostavno pokopati ono što pripada prošlosti. Baš suprotno – ono je uskrsnuće, novost, čin stvaranja, novi početak, početak nove povijesti. Naša se osobna povijest mijenja te i mi imamo mogućnost mijenjati povijest drugih ljudi; mijenjati pogled kojim se promatra prošlost”, pojasnio je kardinal.

Govoreći o hodočašću, kardinal je rekao kako su Zagrepčani u Mariju Bistricu došli “rasti kao Crkva i svoj život promatrati kao prinos”, pročistiti svoje srce u susretu s Bogom, kako bismo lica svoje braće i sestara vidjeli u drukčijemu sjaju i kako bismo “bore na licu Crkve” znali promatrati kao vlastite.
Osvrnuo se i na rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, rekavši kako su neki željeli i samu riječ “caritas”, a osobito instituciju, obaviti zadahom nepodnošljive krivnje, a da su drugi dokazivali da je izgubljeno povjerenje, prijetili statistikama i javnim mnijenjem. “A mi? Poznajemo svoju krhkost. Najbolje je nama znana vlastita nesavršenost. Vjerujemo u Božju pomoć kad priznajemo svoje slabosti i nastojimo ih ispraviti”, rekao je kardinal Bozanić, dodavši da kao Crkva zajednički dišemo s pomoću ljubavi u kojoj je rođeno toliko nadahnjujućega dobra u okviru Caritasa. Bilo bi loše, zaboravili bismo disati, ako naš nadbiskupijski Caritas, kao i naši župni Caritasi ne bi bili oživljavani dahom Božjega Duha. Taj dah – bez obzira na popularnost – mora biti osjetljiv u tkivu Crkve i društva, jer danas je popularnost očito negdje drugdje usmjerena. Ona ne uzima u obzir žrtvovanje i izgaranje za druge ljude, jer evanđelje se nikada nije krojilo po mjeri takve popularnosti. Dah ljubavi nemjerljiv je. Njemu pripada oznaka da želi biti prisutan “uvijek i posvuda po nama vjernicima”, poručio je kardinal Bozanić, zapitavši se može li se onda izgubiti povjerenje, ako je mjera duh ljubavi?

Kardinal se obratio i mladima te ih pozvao da smognu snage i ne vulgariziraju životni smisao novcem i besmislom koji vodi u razočaranja, rekavši ujedno kako zna da oni poznaju i slabosti Crkve. “Znam da osjećate njezinu krhkost, no jednako tako znam da žudite za onim što samo Crkva u sebi nosi, s čime se lako poistovjetiti. Toliki vam nude bezbroj mjesta na kojima se treba klanjati božanstvima i ljudima, ali čovjek je nesretan svaki put kad umnaža klanjanja i kad zaboravi da se naša koljena trebaju savijati samo pred Bogom i pred slikom Boga koja je utisnuta u čovjekovo dostojanstvo. To danas u Mariji Bistrici učimo od Marije, ponizne službenice, koja je povjerovala u Božju svemogućnost u mnoštvu pitanja svoje krhkosti i malenosti”, kazao je kardinal mladima te ih potaknuo da osjete kako Bog treba “njihovu krhkost, prepunu oduševljenja; treba njihove osjećaje i prepoznatljivost njihove vjere, njihovu tjelesnost i njihovu smrtnost, njihove ljudske granice, da bi očitovao svoju bezgraničnost”. Kardinal je poručio mladima da se ne boje biti drukčiji u svome životu izazvanom uzdizanjem ljudske apsolutnosti koja gura u tamu zabluda, već da žive alternativu evanđelja.
Kardinal je govorio i o pripremom razdoblju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te je ustvrdio kako se osjeća da koraci pripreme na Sinodu u novosti života prodiru u prostore koji su izgledali zatvorenima. Pozvao je vjernike da ožive svoj osjećaj pripadnosti Crkvi i pretoče ga u priliku da se susretnu. U euharistiji svaki vjernik doživljava “novost života” i susret sa živim Bogom koji nas neograničeno voli. Koliko god voljeli drage nam ljude, svjesni smo da je ljudska osoba i ljubav ograničena te da i ta ljubav poprima božansko obilježje tek u svjetlu Božje prisutnosti, istaknuo je kardinal Bozanić, potaknuvši vjernike da uvijek iznova mole svjetlo Duha Svetoga za sve koji sudjeluju u pripremnim radovima Sinode, kao i za sve vjernike nadbiskupije koji će sudjelovati u predsinodskim raspravama. Sve je hodočasnike povjerio zagovoru Majke Božje Bistričke.
Darove na oltar u toj su prigodi prinijeli Zagrepčani u narodnim nošnjama, a u ime grada Zagreba zavjetnu svijeću, koju je nosio i u procesiji, prinio je gradonačelnik Milan Bandić.