Istina je prava novost.

Zavjetno hodočašće i podjela akolitata u Dragotinu

Studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, zajedno s profesorima i nenastavnim osobljem te zajednicom Bogoslovnog sjemeništa 13. svibnja išli su na zavjetno hodočašće u marijansko svetište u Dragotinu.

Euharistijsko slavlje prevodio je nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije Đuro Hranić u koncelebraciji s umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakićem, kotorskim biskupom Ilijom Janjićem te ostalim svećenicima. Nakon uvodnih pozdrava, nadbiskup je predstavio kandidata za službu akolite, bogoslova pete godine studija Antonija Ihaza koji je na toj misi i primio dotičnu službu.

U homiliji nadbiskup je podsjetio na događaje u Fatimi, 13. svibnja 1917. godine i na Gospina ukazanja djeci, a posebno na tajne koje im je Gospa povjerila. U kontekstu treće tajne, koja se odnosila između ostalog na komunistički režim, nadbiskup je istaknuo kako su 5. listopada 1959. godine komunisti ušli u sjemenište. Tijekom pretresa uhitili su trojicu svećenika i trojicu bogoslova te ih osudili na zatvorsku kaznu. Od tada se zajednica Bogoslovnog sjemeništa zavjetovala na hodočašće u Dragotin dva puta godišnje, 13. svibnja i 13. listopada.

„Današnje evanđelje je bio izvještaj o anđelovom navještenju Mariji. To Marijino FiatNeka mi bude je ono koje je promijenilo povijest i omogućilo ulazak u slobodu pri čemu ljudi više nisu robovi grijeha. Za slobodu nas Krist oslobodi kako piše sveti Pavao Galaćanima, a pročitano je u prvom čitanju. Marija se stavlja kao uzor svim ženama. Njezino „da“ stoji nasuprot često slušanom sloganu moje tijelo, moj izbor koje je posebno aktualno posljednjih dana u hrvatskom društvu. Marija nije slijepo poslušala anđela već ga je razborito pitala Kako će to biti kad muža ne poznajem?, usprkos svemu, Marija se nije bojala“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup te bogoslova Antonija također pozvao da se ne boji. Rekavši prisutnima da je Antonio studij započeo kao laik, pa je stoga službu i primio među svojim kolegama laicima, nadbiskup ga je pozvao prepustiti Bogu svoje sposobnosti, ali i slabosti, te cijeli život prinositi Bogu kao duhovnu žrtvu. Nakon tih riječi bogoslov Ihaz primio je posude s kruhom i vinom. Nakon mise za hodočasnike je bila osigurana okrepa te je uslijedio povratak u Đakovo.