Sisak, (IKA) – Treće zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije u svetište Majke Milosrđa u Kloštar Ivanić, tijekom kojeg se molilo za Domovinu i obitelj, održano je u subotu 7. travnja. Hodočašće kao i svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s desetak svećenika, generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i rektorom svetišta fra Dragom Brglezom koji je na početku pozdravio biskupa i sve hodočasnike.
U homiliji biskup je podsjetio kako Blaženu Djevicu Mariju u ovom svetištu puk časti od davnina kao Majku Milosrđa. „Svjesni da smo svi grešnici utječemo se njezinu zagovoru te ju i doživljavamo kao Majku Milosrđa, iz dva razloga: prvo, jer je sama puna dobrote i nježnosti, puna sućuti i spremnosti da svima pomogne; te drugo, jer je rodila Isusa pa je njegova Majka, a on je svijetu pokazao sasvim konkretno Boga kao Boga Milosrđa za nas grešnike, jer je on zato i došao k nama ljudima, da nam donese spasenje, spasenje od grijeha, a to drugim riječima zovemo Milosrđe. Kada sutra cijela Crkva, na Bijelu nedjelju, slavi Nedjelju Božjeg milosrđa, tada nam pred očima sjaji svjedočanstvo sv. Faustine Kowalske koja je primila tu pobožnost, na temelju koje je sv. papa Ivan Pavao II. i ustanovio Nedjelju Božjeg milosrđa, a na čemu se nesumnjivo nadahnuo i sadašnji papa Franjo proglašujući 2016. Godinom Božjeg milosrđa. Bog je prije svega milosrdan, drugo ime za Boga je – Milosrđe. Možemo reći i ljubav, i oproštenje, i nježnost i dobrota”, rekao je biskup. Misna čitanja govore o silnoj snazi Kristova uskrsnuća. „Djela apostolska kazuju nam o velikoj neustrašivosti apostola Petra i Ivana koji su, zajedno s drugim apostolima, svjedočili Jeruzalemcima o Kristu koji je uskrsnuo. Glavari narodni i starješine nisu znali što bi učinili pa su pozvali apostole i zaprijetili su im da to više ne čine. Petar i Ivan im odgovoriše: ‘Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo’. Kad bismo i mi bili tako uvjerljivi! Da bismo mi, današnji kršćani tako snažno, bez straha pred ljudima, svjedočili istinu o Kristovu uskrsnuću, potrebno je najprije da sami susretnemo Isusa koji je uskrsnuo, da se uvjerimo da je on živ i da on hoda s nama na našim putovima. Kako je moguće bojati se onda za sebe kada znamo da je i naš Učitelj bio krivo optužen i nevin osuđen na smrt, raspet, umro i pokopan, ali nije poražen – jer je treći dan uskrsnuo. Pa i mi! Što nam možete? Govoriti neistine o nama? Osuditi nas? Ubiti nas? Ali mi se ničega toga ne bojimo, jer nama se pokoravati više Bogu negoli ljudima. Vi nas možete ubiti, ali i mi ćemo uskrsnuti. Jer nama nije do vaše slave, koju biste nam vi mogli dati, nego nama je do slave koju nam može dati samo Bog, u vječnosti. Kažem: o kada bi bilo danas tako među nama kršćanima! Ali mi, današnji kršćani, mnogi smo lijeni i nesposobni braniti istinu Kristova uskrsnuća, bez straha za sebe i svoj život, za trpljenje i samu smrt koja nam se može dogoditi, jer mi ne tražimo nagradu na zemlji nego na nebesima”, rekao je biskup te se u nastavku dotaknuo i aktualne rasprave o Istanbulskoj konvenciji. „Nije li to sramota da u državi u kojoj se 90% stanovnika izjašnjava kršćanima, od kojih 86% katolicima, ukupno 95% vjernicima, vlastodršci mogu sijati strah i trepet i pokoriti sve misleće da prestanu misliti, sve koji imaju poziciju da govore, da prestanu govoriti, sve koji imaju znanstveni, kulturni, umjetnički autoritet da uzmaknu i – šute! Ali, recite braćo i sestre, upitao bi nas sveti Petar, zajedno s apostolom Ivanom: ‘Trebamo li se mi više pokoravati Bogu ili ljudima?’ Očito, stranački ljudi, koji ovise o volji svoga vođe moraju se više pokoravati ljudima, tj. svome vođi, jer ako padnu u njegovu nemilost, ode im služba, završit će na ulici… Ali ima li još ljudi, koji nisu ovisni o velikom vođi, koji slobodno misle i govore, koji se ne daju zastrašiti niti zavesti, koji misle svojom glavom i zbore slobodno”, zapitao se biskup te pozvao na molitvu da Majka Milosrđa svojim zagovorom učini da se ljudi koji odlučuju o budućnosti ove zemlje, o odgoju, obrazovanju, o obiteljima, mladima i djeci, ne boje založiti za njihovo dobro te da ne nasjedaju na laži i podvale, medijske varke i zamke.

Govoreći i dalje o aktualnim društvenim pitanjima biskup se zapitao „zar nam nije sveto ime majke, bez obzira bila to naša majka, majka naših bližnjih ili nebeska Majka?” „Pa ako nam je to ime sveto, kako možemo dopustiti da se obezvrjeđuje obitelj, kako možemo dopustiti da se sva naša kršćanska povijest i obrana moralnih i društvenih zakona utemeljenih na Božjim zapovijedima bace u blato, a ustoliče se neki novi – i to protunaravni i protuljudski zakoni? Pitam ja vas otvoreno: Što je nama svetinja – Istanbulska ili Sinajska konvencija? Istanbulska ili Isusov Govor na gori? Zakon koji pišu današnji zagovaratelji nastranih odnosa, gdje se ne poštuje ni muško ni žensko, ni majka ni otac, ni dijete, ni vjera ni tradicija – ili Zakon koji je upisan u ljudska srca prstom Boga živoga, a već je dan po Mojsiju na Sinaju, uklesan u dvije kamene ploče te dovršen po Isusu Kristu u proglasu Osam blaženstava? Koga ćemo slijediti: boga Istanbula ili Boga koji se objavio na Sinaju i u Isusu Kristu na Gori? Boga istinitoga, vjernoga, Oca milosrdnog i jedinog spasitelja čovjeka Sina Božjega Isusa Krista ili – oca laži, ubojicu od početka, belzebula i sotonu? I zašto strah u srcima kršćana, tko može nas natjerati da ne govorimo istinu, tko je taj tko ima ključeve života i smrti, tko nas jedini u našoj nutrini i biti, u našoj vječnosti oslobađa i čisti, spašava i daje nam pravo dostojanstvo čovjeka, i muškarca i žene, tko nas jedini brani od nasilnika svih vrsta, i verbalnih, i zavodničkih – koji nam prilaze u ovčjem ruhu i kao (demo)kršćani? – tko ako ne jedino i samo Isus Krist naš Gospodin! A on je bio samo prividno pobijeđen, bio je bez grijeha i krivnje osuđen na smrt i ubijen, ali dok se đavao naslađivao svojim uspjehom, on je na iznenađenje i anđela, i dobrih i zlih, i ljudi – ustao od mrtvih i pobijedio”, zaključio je biskup Košić.
Misi je prethodila molitva i razmatranje otajstava krunice, a slavlje je završeno ophodom oko oltara Majke Milosrđa.