Radionicama se željelo pomoći roditeljima i olakšati im osmišljavanje na koji način njihova djeca mogu provesti barem dio slobodnog vremena tijekom školskih praznika na zanimljiv, ali koristan i edukativan način. Održano je ukupno 5 radionica na kojima su sudjelovala djeca u dobi od 7 do 10 godina, a mjesto održavanja radionica bio je novouređeni vrt arkanđela Rafaela Obiteljskog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ukupno je bilo uključeno 22 djece, od kojih su neki sudjelovali na svim, a neki samo pojedinim radionicama. Cilj je bio kroz druženje i različite edukativne i kreativne aktivnosti potaknuti razvoj emocionalnih, komunikacijskih i socijalnih vještina djece.

Prva radionica održana je 8. srpnja pod nazivom „Tko sam ja, tko si ti?“. Djeca su najprije kroz igru loptom predstavljala sebe i upoznavala druge, a zatim su oslikavajući teglice za biljke i pojašnjavajući svoj rad ostalima izražavala vlastiti identitet, osobine, preferencije i specifičnosti; te su razvijala finu motoriku, izražavanje i kreativnost.

Druga radionica u vrtu Obiteljskog centra održana je 15. srpnja pod nazivom „Ljekovit kao čuvarkuća, otporan kao kaktus“. Na tom susretu sudionici su tijekom sadnje u ukrašene teglice (na prethodnoj radionici), razgovarali o biljkama, prepoznavali sličnosti s njima te na taj način upoznavali svoje jake i slabe strane. Zatim su uz igru i ples, zajednički razgovor, osvijestili osjećaje koje su doživjeli kroz igru i učili kako se nositi s njima. Osim biljaka ponijeli su sa sobom i jednu od lekcija koju je najteže naučiti kada pokušavate izgraditi otpornost – a ona je da ne pobjeđujete uvijek – i to je u redu.

Treća u nizu radionica projekta održana je 19. kolovoza pod nazivom „Osjećaonica“. Kako i sam naziv radionice otkriva, kroz različite aktivnosti govorilo se o osjećajima koji su dio ljudi i ljudskoga života. Prepoznavalo se i izražavalo emocije sreće, tuge, ljutnje, straha i iznenađenja i pričalo različita iskustva i situacije u kojima su ih sudionici doživljavali. Najvažnije od svega što su ponijeli sa sobom kućama je misao „U redu je osjećati sve emocije“.

Radionica naziva „Kada ‘JA’ postane ‘MI’ lakše se postigne cilj“ održana je 26. kolovoza. Sudionici su kroz igru jačali suradnju, te su uvidjeli važnost svakog člana skupine za ostvarenje cilja. Tijekom rješavanja postavljenih zadataka spoznali su vrijednost kvalitetnog dogovora i komunikacije te otkrili značenje međusobnog bodrenja i pomoći. Osim što su pokazali razvijene organizacijske vještine, posebno se dojmila izjava pobjedničke skupine „Mi bismo željeli ponoviti igru da i druga grupa bude sretna i da zna kako je kada pobijediš.”

Posljednja radionica pod nazivom „Slušati pozorno uči, da te komunikacija ne muči“ održana je 2. rujna. Kroz nekoliko aktivnosti i igru uočavali su zajedno zbog čega najčešće dolazi do pogrešaka u komunikaciji, na što sve treba obratiti pozornost kada razgovaramo s nekim te na koje načine je moguće spriječiti nesporazume. Tijekom izvođenja zadataka učili su kako što uspješnije poslati poruku koju žele, ali i kako što bolje čuti poruku koju im netko drugi šalje. Zajednički zaključak bio je da je za dobru međusobnu komunikaciju jako bitno biti spreman ne samo dobro pričati, nego i dobro slušati te provjeravati uvijek jesmo li sve dobro razumjeli. S obzirom da je to bila posljednja radionica u ovom ciklusu, želja je bila da svima ostane nekakva uspomena na ove susrete. Svaki sudionik je za uspomenu i uspješan početak školske godine dobio jedan šareni mali rokovnik. Kako ne bi bio prazan, pretvoren je u bilježnicu dobrih želja tako da su si djeca međusobno upisivala neku lijepu poruku ili želju.

Povratne informacije djece i roditelja su pozitivne, a ohrabreni iskustvom održavanja ovih susreta, organizatori i sudionici se vesele novim radionicama.