Ohrabreni prošlogodišnjim uspjehom i pozitivnim povratnim informacijama kako djece, tako i roditelja, odlučili su ove godine ponoviti ciklus radionica koji će pokrivati slične teme i potrebe djece, kroz druge aktivnosti i nove načine rada. Radionicama su željeli pomoći roditeljima i olakšati im osmišljavanje na koji način njihova djeca mogu provesti barem dio svojeg slobodnog vremena tijekom školskih praznika na zanimljiv, ali i koristan i edukativan način. Održano je ukupno 5 radionica na kojima su sudjelovala djeca u dobi od 7 do 10 godina, a mjesto održavanja radionica je bio novouređeni vrt arkanđela Rafaela Obiteljskog centra Đakovačko-osječke nadbiskupije. Ukupno je bilo uključeno 24 djece, od kojih su neki prisustvovali svim, a neki samo pojedinim radionicama. Cilj je bio kroz druženje i različite edukativne i kreativne aktivnosti potaknuti razvoj emocionalnih, komunikacijskih i socijalnih vještina djece.

Prva radionica održana je 13. srpnja pod nazivom Upoznajmo sebe i druge. Tko si ti, tko sam ja? Predstavljanje je započelo uz pomoć znatiželjne lopte pune pitanja, a nastavljeno kroz oslikavanje stakla i razgovor. Dok se potezima kista razvijala fina motorika i izražavala kreativnost, djeca su uz razgovor predstavljala sebe, govorila o svojim aktivnostima i navikama i zaključila da svi mi imamo osobine koje volimo, ali i one koje bismo htjeli promijeniti. Isto tako ima nekih stvari koje znamo i u kojima smo dobri, a ima nekih koje još ne znamo ili nam idu malo lošije. Također, drugi ljudi će neke naše osobine i ponašanja voljeti, ali će isto biti i postupaka koje će htjeti da radimo drugačije. Naglašeno je kako je u redu imati i pozitivne i negativne osobine, jake i slabe strane te da je važno biti svjestan i jednih i drugih. Zbog pozitivnih treba biti ponosan i njegovati ih i dalje, a negativne pokušati promijeniti i shvatiti da se zbog njih ne treba loše osjećati i manje sebe voljeti, jer neke stvari je moguće promijeniti, neke prihvatiti.

Druga radionica u vrtu Obiteljskog centra održana je 20. srpnja pod nazivom Što to jača moje srce? Tema ovog susreta bilo je jačanje otpornosti. Na primjeru priče o dnevnim događajima  jednog dječaka i obeshrabrenjima s kojima se mora nositi, djeca su prepoznavala situacije u kojima su se i sami našli. Međusobno su dijeli svoja iskustva kada nisu imali podršku drugih, ali i prilike kada su i sami sumnjali u sposobnosti svojih prijatelja i nisu bili potpora. Shvatili su koliko  je svima bitan poticaj i podrška okoline, važnost obitelji i pravih prijatelja te da su to vrijednosti i resursi koji osnažuju i uz koje se lakše nosimo sa životnim zgodama.

Treća u nizu radionica projekta održana je 27. srpnja pod nazivom Naše stablo dobrih navika. Djeca su međusobno podijelila koji su to ciljevi koje oni žele postići, u čemu žele napredovati. Upisivala su u svaki plod po jedan cilj i vraćala ga u krošnju. Složili su se da je potrebno redovito paziti na stablo i zalijevati ga kako bi ono imalo plodove, odnosno da dobre navike i ustrajnost pomažu u postizanju ciljeva. Shvatili su koje navike ih mogu dovesti do cilja koji su si odredili. Dobre navike su upisali u „korijen” stabla. Uvidjeli su kako loše navike utječu na ciljeve, i što napraviti s lošim navikama, kako ih se „riješiti”, a i da se svatko bori s nekom.

Radionica naziva  Šarena lepeza naših osjećaja održana je 24. kolovoza. Na toj radionici posvećenoj osjećajima djeca su učila prepoznavati i imenovati različite emocije, identificirati načine na koje možemo doživljavati pojedine te su razgovarala kako prihvaćati prisutnost različitih osjećaja, i izraziti ih. Usvojili su i kako prepoznati aktivnosti i ponašanja koja nas mogu oraspoložiti.

Posljednja radionica pod nazivom Riješimo to suradnjom, a ne svađom! održana je 31. kolovoza. Cilj radionice bio je potaknuti bolje razumijevanje svih sudionika u sukobu, razviti uviđanje da se uvažavanjem i suradnjom dolazi do razrješenja sukoba te spoznati postojanje više načina za rješenja problema. Razgovarali su kako iskazivati svoje osjećaje zbog sukoba; i uložiti trud da se sukob riješi uz podjednako zadovoljstvo svih sudionika u sukobu. Djeca su kroz igru učila slušati upute drugih i oslanjati se na njih, prepoznala važnost međusobnog povjerenja, uvježbavala  suradnju pri obavljanju nekog zadatka te su jačali  toleranciju na pogreške i gubitak.