Ta je Godina proglašena 2. prosinca 2018. g., a značila je proslavu velikog jubileja paške župe – spomen na 775 godina od prvog poznatog pisanog zavjeta Pažana Majci Božjoj, u zahvali Gospi za pravo slobodnog kraljevskog grada koje je Pagu 1244. g. dodijelio hrvatsko – ugarski kralj Bela IV.

Smatrajući taj čin Božjom providnošću, Pažani su se zavjetovali da će svake godine u čast Majke Božje crkvi davati 12 stari ulja. Ta je obveza upisana u pašku knjigu Zakona i povlastica koja se nalazi u Državnom arhivu Zadar i prvi je poznati zabilježeni zavjet Pažana Majci Božjoj. Jubilejsko i blagdansko slavlje počelo je svečanom procesijom tisuće vjernika okupljenih u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina u Pagu, odakle je krenula procesija s kipom Majke Božje od Staroga grada prema Gospinu svetištu u Starom gradu.

Svake godine na blagdan Male Gospe, Pažani Gospin kip nose u procesiji iz paške zborne crkve i vraćaju ga u Gospinu crkvu u Starom gradu, odakle je u zbornu crkvu u procesiji bio prenesen na svetkovinu Velike Gospe. U tom vremenu, od Velike do Male Gospe, Pažani svaki dan u paškoj zbornoj crkvi pred Gospinim kipom koji samo u tom vremenu boravi u župnoj crkvi tijekom godine, mole sva četiri otajstva krunice: u 8, 13, 19 i u 22 sata.

„Prije 775 godina Pažani su dali sveti zavjet Blaženoj Djevici Mariji da će je štovati, ljubiti, da će slijediti njenog Sina Isusa Krista. Rođenje Marije koje slavimo nama je otvorilo put spasenja. Sveti dani koji su za nama od Velike do Male Gospe, sveti zavjeti kojih se spominjemo nama su sjajni spomen ali i dragi trajni zadatak – da budemo vjerni Isusu Kristu, Kristovoj Crkvi i Mariji. Da se kao vjernici, katolici Hrvati, ne stidimo svoje vjere. Da ljubimo svoje pretke i da izvršavanjem toga zavjeta odamo počast onima koji su prije nas vjerovali. Koji su se prije nas žrtvovali, koji su prije nas ginuli za našu slobodu“, rekao je don Dario u propovijedi mise koju je predvodio kao delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića.

„Ovom misom želimo se pokloniti svim našim neznanim težacima, ribarima, ratarima, plemićima, svećenicima, kanonicima, redovnicima, svim svetim dušama Paga koje su kroz dugi niz stoljeća, vjerujući u Boga i Mariju, ostvarivali plan spasenja na zemlji. Zavjeti nas obvezuju. Onome kome je puno dano, puno će se od njega i tražiti. Ne gubimo nadu. Nemojmo biti prestrašeni. Nemojmo dozvoliti da nam pomute nadu. Nemojmo dati da nam ubiju ono svjetla što još ima u nama. Hrvatski narod nije izgubljen. Ovaj narod je izabran. Da ljubimo Gospu, da budemo vjerni Mariji, Kristovoj Crkvi i svetom Petru. Sjetimo se naših velikana, od neznanih do bl. Alojzija Stepinca koji je za vjernost Crkvi katoličkoj dao svoj život. Čvrsto se nadamo da ćemo ga uskoro častiti kao svetoga, da se pribrojimo našoj nebeskoj proslavljenoj Crkvi“, poručio je don Dario.

Poželjevši svim narodima mir i blagoslov, don Dario je potaknuo: „Ne zaboravimo i našu domovinu Hrvatsku. Puno je ljudi dalo svoju krv i svoje živote za ovu zemlju, kroz dugi niz stoljeća. Mi smo danas na braniku domovine svojim radom, svojom požrtvovnošću, vjerom i odanošću, u svakodnevnim stvarima. Roditelji u odgoju djece. Kažu, škola za život. Ali škola koja će prepoznati vrijednost čovjeka u kojemu će biti mjesta i za Boga. Ako Bog bude na prvom mjestu, sve će biti na svom mjestu. Nema te sile, nema toga straha, nema te krize koja može poljuljati onoga koji je čvrsto usmjeren i učvršćen u Kristu Gospodinu. On je naša snaga, on je naša jakost. Budimo vjerni zavjetu svojih predaka. Držimo svoju vjeru. Ne stidimo se svoje nacije. Volimo narode svijeta, ali ne dajmo na sebe, jer smo vrijedni u Božjim očima. Svaki čovjek je vrijedan u Božjim očima. Ali nemojmo sebe zaboravljati i nemojmo sebe pod noge bacati“, upozorio je propovjednik Tičić.

Zahvalno istaknuvši značaj zavjetne jubilejske proslave, don Dario je rekao da „netko tko nema osjećaja za duhovnu stvarnost, može reći da smo retro nostalgičari, da smo u Srednjem vijeku. Ali narod koji ne poznaje svoju povijest, ponavlja greške u budućnosti. Povijest nije radi toga da bismo joj se divili, da bismo je se sjećali, nego povijest nas obvezuje! Obvezuje nas ono što su nam naši stari u svojoj vjernosti Bogu predali. Molitva i misa bili su snaga koja nas je iz prošloga vremena prevela u ovo danas. Ovo danas nije najbolje. Neki kažu, ‘Nismo se ovome nadali’. Svako vrijeme nosi svoju poteškoću. Svako vrijeme je teško. Ali vrijeme se može pobijediti onim nadvremenskim. A to je Bog. To je njegova Majka Marija, naša odvjetnica i spasiteljica kojoj smo se uvijek utjecali“, istaknuo je don Dario.

Govoreći o blagdanu Male Gospe, predvoditelj je rekao da blagdan Marijina rođenja „budi u nama osjećaj zahvalnosti Gospi za dar njenog života i za dar njenog Sina Isusa. U stara vremena taj je blagdan u Istočnim Crkvama padao na dan početka nove liturgijske godine. Taj blagdan doziva nam da je Bog po Mariji, unaprijed izabranoj, donio i darovao svoga Sina Isusa za ovaj svijet, za naš naraštaj, za nas koji sada živimo u ovom vremenu i prostoru. Osjenjena Duhom Svetim, Marija je začela Sina Božjega, sačuvala slavu djevičanstva i obasjala svijet vječnim svjetlom, Kristom, našim Spasiteljem“, naglasio je don Dario.

U osvrtu na rodoslovlje u navještaju Evanđelja, rekao je: „Navedena su brojna imena, znana i neznana. Po njima Bog govori kako zna i po krivim crtama pisati ravnu povijest spasenja. U imenima koja se spominju u Evanđelju nisu svi bili sveti i nisu bili svi savršeni. Bilo je među njima i onih koji su se kačili sa zakonom, koji su bili moralno neispravni, koji su bili ubojice, kriminalci. Ali Bog je i po njima, po njihovim životima pisao ravnu povijest spasenja. A na vrhuncu svega, Marija iz koje se rodilo Sunce pravde, Krist. Marija je svoga Sina nama dala za brata i spasitelja. Ona ga nije zadržala za sebe. Ona nije bila takva da je uživala u toj Božjoj prisutnosti. Nego je rekla ‘Neka mi bude po tvojoj riječi. Jer ja sam službenica Gospodnja’. Čak i ropkinja. Čak i ona koja je sto posto podložna Bogu. Ali mi zbog prijevoda i konotacije riječi ropkinja ne prevodimo tako, jer to zvuči neugodno i negativno. Nego kažemo ‘Evo službenice Gospodnje’“.

„Blagdan Male Gospe govori da se Bog u vremenu i povijesti spustio u našu suznu dolinu. Da je upravo po imenima koja smo slušali u Evanđelju, ispisao ravnu povijest našeg spasenja te se u danom trenutku od Marije rodio Isus koji je naš spasitelj. Zato Gospin rođendan ima smisla“, poručio je don Dario, podsjetivši da Crkva slavi tri rođendana: Isusa Krista, njegovog preteče Ivana Krstitelja i Marije „po kojoj će Bog trajno ostati među nama i zauvijek nam biti bratom i Gospodinom“.

„Bog je ušao u ljudsku povijest kao što je ušao u povijest našeg hrvatskog naroda. Što je ostalo od zavjeta Branimirove godine ‘Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljnom misu slavi’? Čuje li se u našim obiteljima molitva ili psovka, teški razgovori, svađe i nesuglasice? Postali smo više povezani, ali otuđeni. Virtualno smo se zbližili, a realno udaljili jedni od drugih“, upozorio je don Dario, istaknuvši da su molitva i vjera održali naš narod. „Oni su nas držali na okupu u teškim vremenima kad smo se borili, do zadnjih olujnih pobjeda kad smo s krunicom oko vrata, u rukama i na usnama ishodili slobodu. Slobodu nam nitko nije darovao. Sami smo se za nju borili. Bilo je puno onih koji u nas nisu vjerovali. Ali mi smo puno vjerovali u Boga i Majku Mariju. Kao što su vjerovali naši stari koji su na paškom tlu 1244. g. dali zavjet Mariji da će biti vjerni sinovi njenog Sina, ne bi li očuvali svoju samostalnost i ostali vjerni Katoličkoj Crkvi“, rekao je don Dario.

Podsjetio je na povijesne događaje zajedničkog predanja Pažana Gospi. Kada su Pažani u Srednjem vijeku tražili samostalnost, oni su upravo u Mariji našli oslonac. Kada je 1855. g. u Pagu vladala kolera koja je odnijela puno života, Pažani su došli u suzama moliti Gospu u Stari grad da pomogne da se bolest zaustavi. „Predvođeni paškim kanonikom don Šimom Meštrovićem 1855. g. spontano su uzeli Gospin kip iz oltara u Starom gradu i ponijeli ga u zbornu crkvu da stoji nasred grada Paga kao kraljica i majka. Narod je molio pred Gospinim kipom krunicu ujutro, u podne i navečer, svoju zagovornicu i  pomoćnicu. Pažani su uvijek s najvećom pobožnošću častili Majku Božju. I kada su napustili Stari grad i u 15. st. pošli na obalu sv. Jakova gdje se sada nalazi Grad Pag, ostala je crkva u Starom gradu i u njoj kip Majke Božje kojega častimo na poseban način“, rekao je don Dario, zaključivši molitvom: „Majko Božja od Staroga grada, ne daj da ovaj narod strada. Ti si nam bila spomen i znamen, tako je bilo, tako neka bude. Amen“.

Paški župnik i dekan don Gašpar Dodić zahvalio je svim sudionicima i hodočasnicima iz župa Gorica i Raštane koji su došli sa župnikom Tomislavom Končuratom, hodočasnicima iz Bibinja koji su došli sa župnikom Zdenkom Milićem te svima koji su pridonijeli u organizaciji proslave, nosačima kipa i glavnom koordinatoru u slavlju, to je župni vijećnik Anthony Buljanović, voditelj paškog crkvenog zbora.

„Svi Marijini molitelji u svim dijelovima Hrvatske su žila kucavica našeg naroda. Vjernost Gospi i zavjet za nas su čast i obveza koje baštinimo od predaka. Dati zavjet nije jeftina stvar. To je obveza i odgovornost. Poput Marije želimo se predati Bogu. Marija nas uči kako se to čini. Zavjetom. Osvijetljeni tim uspomenama čvrsto gledamo u budućnost“, rekao je don Gašpar te je puk zajednički obnovio Ispovijest pradjedovskog zavjeta vjere Hrvata katolika. Nadbiskup Puljić poručio je Pažanima da „budu ponosni na svoje pretke koji su učinili zavjet Gospi, zahvalni za sve milosti uslišanja koje su dobili po zagovoru Majke Marije te da i ubuduće odlučno i hrabro ustraju na tom putu“.

U velikoj procesiji putem dugim dva kilometra od novoga do staroga grada Paga molila su se slavna otajstva krunice i pjevalo Majci. Predstavnici župa Paškog dekanata nosili su crkvene barjake koji su se vijorili na paškoj buri. Procesija se zaustavljala na četiri mjesta kada su svećenici naviještali Evanđelje. Don Dario je u procesiji hodeći ispred Gospinog kipa kojega su nosila osmorica Pažana u narodnoj nošnji nosio relikvijar iz 1858. g., kada su ga Pažani dali izraditi, kao i dvije krune za glave Gospe i Djeteta Isusa u naručju. U relikvijaru se nalazi po predaji končić iz Gospina odijela te je don Dario s tim relikvijarom završno blagoslovio puk na misi.

Nakon mise, Pažani su Gospin kip sa kojega su prethodno skinuli zavjetne darove postavili u barokni oltar crkve Gospe od Staroga Grada koja je dovršena 1392. g., kada je Pavao iz Sulmone završio njeno pročelje. U 14. st. ta je crkva uzdignuta na čast zborne, kanoničke crkve i tu je funkciju imala do 18. rujna 1488. g. kada je Kaptol preselio u novi Pag.

Uz blagoslov Kaptola, paški plemić Juraj Dišković 1592. g. uz crkvu Gospe od Staroga grada podiže franjevački samostan u kojem borave franjevci do 1899. g. Od tada za tu crkvu brine Kaptol, odnosno do sadašnjih dana nadžupnik Paga. U drvenom ‘zlatnom’ oltaru iz 1626. g. nalazi se Gospin lik iz 13. st. Oltar je dala izraditi paška plemkinja Kolombina Zorović, uz pomoć kanonika don Jurja Palčića. U zahvalnosti Gospi za uslišanje da prestane kolera koja je 1855. g. poharala Pažane, te su godine pohrlili pred Gospin kip u Stari grad moliti pomoć, već 164 godine Pažani nose Gospin kip na svetkovinu Velike Gospe u pašku zbornu crkvu, a na blagdan Male Gospe svečano ga vraćaju u crkvu Gospe od Staroga grada. Stoga su jubilarnu Gospinu zavjetnu proslavu Pažani htjeli povezati s Malom Gospom i završiti je na taj blagdan koji Pažanima puno znači, kada za procesiju s njenim kipom kažu: ‘Vraćamo Gospu kući, u njen dom’, a to je crkva Gospe od Staroga grada.