Erevan, 27. 9. 2001. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. se oko 16 sati oprostio od Armenije i zrakoplovom Armenske zračne kompanije odletio prema Rimu, kamo će doći oko 21 sat. Prije odlaska Sveti je Otac još jednom izrazio nadu kako će Kristovi sljedbenici rasti u ekumenskom prijateljstvu i uvjerenju da je na početku trećeg tisućljeća jedinstvo kršćana neizbježno. Stoga moramo zakoračiti putem jedinstva i suradnje, zaključio je Sveti Otac.
Tijekom trodnevnog boravka u Armeniji Papa je Ivan Pavao II. osjetio prijateljstvo tog naroda i njegovu želju za jedinstvom kršćana. Zahvalio mu je za svjedočanstvo vjere, koju nije napustio ni u najtmurnijim vremenima njihove povijesti. Ta je vjera – prema Papinim riječima – duboko ukorjenjena u obitelji i u život armenskog naroda. Brdo Ararat, gdje se prema starodrevnoj predaji zaustavila Noina lađa, simbol je stabilnosti i izvor nade za armenski narod. Sveti je otac prije odlaska iz Armenije ispod tog brda, na turskoj granici, posjetio samostan podignut pokraj dubokog bunara – Khor Viraba – u koji je zbog svoje vjernosti kršćanstvu bio strpan sveti Grgur Prosvjetitelj. Kada je po njegovorm zagovoru kralj Tiridat ozdravio, Grgur je bio nakon 13 godina zatočeništva oslobođen, a kralj je 301. godine sa cijelim dvorom prihvatio kršćanstvo. Tu je ekumenskom službom i zajedničkim apostolskim blagoslovom pape Ivana Pavla II. i katholikosa Karekina II. obilježen završetak proslava 1.700. obljetnice kršćanstva u arrmenskom narodu. Armenski je narod skupo platio tu svoju vjernost, tako da su svetost i mučeništvo postali sinonimi, posebno u tragičnim zbivanjima početkom proteklog stoljeća, kada je taj narod – prema Papinim riječima – riskirao da bude istrijebljen. Uslijedilo je dugogodišnje totalitarističko tlačenje tijekom sovjetskog komunističkog režima, a u najnovije vrijeme i jaki potres. Unatoč svih tih tregedija armenski je narod uvijek iznova otkrio svoje dostojanstvo te nastavlja obnavljati zemlju, iako postoje – kako je primjetio Papa – objektivne teškoće. (i09604rv/sv)