Split, (IKA) – Poslijepodnevni dio programa drugoga dana XV. međunarodnoga teološkog simpozija koji na temu “Kršćanstvo i evolucija” organizira Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, u petak 23. listopada, započeo je predavanjem prof. dr. Ivana Tadića (Split) na temu “Razvitak svemira i čovjekovih promišljanja o njemu”. Predavač je dao pregled čovjekovih promišljanja o svemiru od antičkoga doba do danas ističući kako se slika svijeta mijenjala, ispravljala, dopunjala. Govor o svemiru, pod nekim vidovima, do Kopernika a i kasnije bio je više govor o našemu neznanju nego o svemiru. Budući da pitanje nastanka i razvitka svemira nije samo i ponajprije prirodoznanstveno pitanje, čovjek je upućen i na filozofiju i teologiju, ali ne zbog toga što prirodna znanost na neka pitanja ne uspijeva odgovoriti, nego upravo zbog toga što sam svemir bez obzira koliko bio (ne)razumljen u velikomu i malomu, a to znači u svim njegovim temeljnim česticama i u beskonačnim prostranstvima kao i u svoj povijesti od samoga postanka do danas – u konačnici sam sebi ne može biti odgovor, zaključio je dr. Tadić te dodavši da se Odgovor ponudio i prije nego što je postavljeno pitanje. U izlaganju o “Odnosu evolucije i etike – Teološko propitivanje granica” prof. dr. Tonči Matulić (Zagreb) istaknuo je da je u 19. st. odnos evolucije i etike bio stidljivo načet te je bilo nezamislivo da bi se moral poistovjetio s biologijom. Evolucijska etika vezana je uz Thomasa Huxleya, a od 1975. godine uz Edwarda Wilsona kada nastupa nova treća epoha evolucijske etike ili biologizacija morala. Katoličku teologiju zanima, istaknuo je dr. Matulić, kako unutar evolucijskoga procesa misliti ustrojstvo ljudske naravi. Riječ je o odnosu etike evolucije i teološkoga propitivanja. U nastavku je govorio o radikalnom monizmu prema kojem se stvarnost čita u kompleksnosti, a ne u vidu ontologije. Radikalni monizam dovodi u pitanje metafizičko razumijevanje ljudske naravi što teolog ne može zanemariti. Radi se o radikalnoj biologizaciji morala.

Nakon kratke rasprave i stanke uslijedila su dva predavanja: o recepciji evolucije u dokumentima crkvenog učiteljstva govorio je prof. dr. Nikola Bižaca (Split), a doc. dr. Jadranka Garmaz (Split) izlagala je na temu “Recepcija evolucije u vjeronaučnim udžbenicima”. Dr. Bižaca istaknuo je kako je važno govoriti o hermeneutičkim kriterijima da bi se moglo razumjeti razmišljanje crkvenog učiteljstva. Propitkujući polazi od stava pape Benedikta XVI. prema Drugom vatikanskom saboru istaknuvši da Sveti Otac Sabor vidi kao kontinuitet u određenom diskontinuitetu. Govoreći o različitim fazama odnosa crkvenoga učiteljstva i evolucijske teorije u proteklih 150 godina istaknuo je da je to bila napeta povijest. Od prvotnoga razdoblja “otvorenoga rata” (1860.-1914.), preko razdoblja “primirja” (1914.-1941.) i razdoblja „puta pomirenja” (1941.-1965.), do razdoblja uvažavanja evolucijske paradigme koje traje od 1965. do danas. Papa Ivan Pavao II. smatrao je da je evolucija više od jedne hipoteze. Benedikt XVI. smatra tu tvrdnju previše optimističnom ali na tragu svoga prethodnika ima pozitivan stav prema evoluciji, no ima i brojna pitanja na koja mu teorija evolucije nije još dala odgovor. Predavač naglašava da nije pretjerano reći da se na razini učiteljskog ophođenja s evolutivnom teorijom već mnogo toga dogodilo. Počelo se s više odlučnosti prakticirati razlikovanje između objavljene istine o stvaranju i jednoga teološkog modela, uspostavljen je kritički dijalog s evolutivnom teorijom u kojem teologija uz pomoć epistemologije odnosno filozofije nastoji pokazati neutemeljenost svakog ideološkog pretvaranja jedne znanstvene teorije kao što je evolutivna teorija u materijalističko-ateistički svjetonazor. Nadalje, izričito se pa i na dorađen način prihvaća teološko uvjerenje po kojem je moguće uvjerljivo govoriti o Božjem početnom i trajnom stvaralačkom djelovanju unutar jednoga svemira u kojem evolutivne dinamike dovode do sve veće kompleksnosti na svim razinama. Pritom se rabe vrijedni elementi prethodnih teoloških i filozofskih tradicija, ali se i oblikuju nove interpretativne kategorije. Dr. Bižaca zaključuje da novi evolutivni uvidi potiču nova pitanja, sile teologiju a time i učiteljstvo motiviraju za još angažiraniji dijalog s evolutivnom teorijom, ali i za još ozbiljnije osluškivanje teologije. Stoga se u svjetlu rečenog s isusovcem Ch. Kummerom može reći da je u konačnici evolucija blagoslov za teologiju, a time i za učiteljstvo. Dr. Garmaz govoreći o recepciji evolucije u vjeronaučnim udžbenicima – koja se na neki način pretvorila u recepciju teologije stvaranje – ističe da se uočava razlika odnosa vjere i prirodne znanosti u osnovnim i srednjim školama. U srednjoj školi je odnos eksplicite tematiziran, traži se usporedba s prirodoznanstvenim izričajem, promišljanje različitih odnosa, ali koji se u pravilu tek ucrtavaju. Svojevrstan nedostatak je cjelovitiji pristup temi koji ne bi bio samo usmjeren na stjecanje kognitivnih kompetencija. Ako se komplementaran način promišljanja o stvaranju i evoluciji kod učenika ne može pretpostavljati, već se može tek polagano, u malim koracima razvijati, potrebno ga je razvijati tijekom cijelog školovanja. No uočavamo, ističe predavačica, da udžbenici od petog do osmog razreda potpuno zanemaruju ta pitanja – a u onima koji prezentiraju temu slikovno je siromašno simbolima, oblije predmetno prikazivanje Boga – što se kasnije može negativno odraziti na cjelovitiji, holistički pristup toj temi.

Nakon završne rasprave, u kojoj su nazočni mogli postaviti pitanja svim predavačima i razjasniti pitanja koja su se pojavila za predavanja dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Nediljko Ante Ančić zahvalio je predavačima i sudionicima simpozija na iscrpnim i inspirativnim predavanjima kojima su pripomogli stvaranju sinteze biblijskoga nauka o Bogu Stvoritelju s teorijom evolutivnoga nastanka svijeta, osvijetlili su odnos kršćanstva i evolucije, ukazali na pomake ali i slabe točke u tom vidu. Vidjeli smo da kršćanin može biti iskreni darvinist. Zahtjevi su to za teologe, ali i za sve koji poučavaju u vjeri i koji sudjeluju u navještaju. Preostaje nam da u svjetlu novih spoznaja preformuliramo nauk o stvaranju, pitanje istočnoga grijeha, zla i patnje, slobode i odgovornosti te način Božjega djelovanja. Prosudbe i promišljanja, spoznaje i poticaji pomoći će nam u dubljoj intelektualnoj i teološkoj formaciji, a time i u kvalitetnijem daljnjem radu, zaključio je dekan proglasivši simpozij zatvorenim.