Osijek, (IKA/TU) – Okruglim stolom na temu “Demografske i pastoralne odrednice braka i obitelji” u dvorani kapucinskoga samostana Sv. Jakova u Osijeku završen je Tjedan kršćanske kulture 2011., koji se održavao od 22. do 29. svibnja uz glavno pokroviteljstvo Đakovačko-osječke nadbiskupije. Brojne manifestacije inspirirane kršćanskom misli održane su u organizaciji osječke Udruge katoličkih intelektualaca također u Vinkovcima te Slavonskom Brodu uz ovogodišnje geslo “Svatko je onakav, kakva mu je ljubav” i nadahnuće pohodom pape Benedikta XVI. Hrvatskoj.
Nakon što je član UKI-ja dr. Marko Lukić predstavio izlagače, demograf dr. Dražen Živić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i pastoralni teolog dr. Ivo Džinić s KBF-a u Đakovo izlagali su o odrednicama braka i obitelji sa stručnoga motrišta te je tribina potaknula diskusiju u kojoj je izražena zabrinutost stanjem negativnih demografskih kretanja u Hrvatskoj na koja su demografi ukazivali 60-tih i 70-tih godina prošloga stoljeća, ali “ništa nije učinjeno, osim deklarativnog”, kazao je Živić, dometnuvši kako se i kontektstu nužnog demografskog oporavka uočava nedostatak perspektivne strategije, unatoč postojanju nacionalne populacijske politike otprije pet godina.
Džinić pak smatra kako je važno učiniti zaokret prema personaliziranom i mistagoškom pastoralu jer bi poosobljenje vjere pridonijelo i poboljšanju demografske slike u Hrvatskoj, ali “to znači i radikalnije suočavanje sa općom religioznošću mnogih ljudi koji traže crkvene obrede i uvažavaju Crkvu kao servisnu uslugu”. Diskusija je potvrdila stav kako, upravo, kršćani, katolici trebaju poticati obiteljsku politiku, a pastoral s brakovima i obiteljima nužno treba prepoznati kao prioritet sveukupnog crkvenog djelovanja.
“Istraživanja pokazuju da se 90 posto živorođene djece rađa u zakonski sklopljenom braku, što pak pokazuje pozitivan odnos prema braku, dajući za pravo kako u Hrvatskoj treba dobar odnos prema braku i obitelji. Sociološka istraživanja pokazuju da se brak nalazi u stanovitoj krizi. Početkom 20. stoljeća godišnje je sklapano 85.000-86.000 brakova, kasnije se broj prepolovio, a u prvomu desetljeću 21. stoljeća godišnje se sklapa 35.000-40.000 brakova. Rezultati istraživanja zagrebačkog KBF-a proteklih desetak godina (1999.-2008.) pokazuju, po pitanju odnosu prema braku, kako više od 80 posto hrvatskih građana ne smatra brak zastarjelom institucijom. Međutim, sada se prosječno u Hrvatskoj svaki peti brak razvodi, a u Zagrebu svaki treći”, rekao je Živić.
“Povećava se prosječna dob stupanja u brak na 26 godina, a prvo dijete rađa se sa 26,5 godina, dok su 22. i 23. godina života najpovoljnije godine za reprodukciju. Brak se nalazi u stanovitoj krizi zbog više razloga, među koje se ubrajaju i demografski korijeni. Broj stanovnika u Hrvatskoj od 1991. do 2001. smanjen je za 300.000-350.000, intenzivan je proces demografskog starenja, niži je natalitet i prisutna prirodna depopulacija. Od 1991. do 2009. u Hrvatskoj je 135.000 osoba više umrlih nego se rodilo, dakle, u 20 godina nestala je jedna hrvatska županija! Suočeni smo i s manjim brojem sklopljenih brakova; žena u fertilnom razdoblju rađa prosječno 1,4 djeteta, a treba 2,1, opdnosno za demografski napredak treba prosječno rađati troje djece”, pojasnio je Živić, osvrnuvši se u izlaganju i na probleme vidljive iz istraživanja u pogledu vrednota te da su danas građanima na prvomu mjestu (kada planiraju brak) uz ljubav, posao, sigurna plaća i riješeno stambeno pitanje.
O pastoralnim odrednicama braka i obitelji u Hrvatskoj u kontekstu općih demografskih podataka u našemu društvu govorio je Džinić, ukazujući na tri temeljne činjenice: “Crkva je uvijek bila zagovarateljica i promicateljica temeljnih vrijednosti vezanih uz brak i obitelj, temeljeći svoj nauk na Isusu Kristu, promicala je vrednote, kao što su jednost i nerazrješivost ženidbe, odgovornost pri stupanju u bračnu i obiteljsku zajednicu kao sakramentalnu stvarnost, otvorenost životu i njegovo poštivanje od samog začeća pa sve do smrti, zatim primarnu ulogu obitelji u odgoju djece, zauzetost obitelji u društvu, ali i potrebu za neprestanom brigom društva za dobro braka i obitelji.”
Nominalno ili tradicionalno kršćanstvo, istaknuo je dr. Džinić kao drugu činjenicu, kod dijela vjerničke populacije u Hrvatskoj, kako to proizlazi na temelju dosadašnjih socio-religijskih istraživanja, za Crkvu predstavlja veliki izazov u nastojanjima oko nove evangelizacije u pravcu poosobljene vjere i njezinog snažnijeg utjecaja na svakodnevni život i rad, a istovremeno, s druge strane, i značajno opterećenje s obzirom na kvalitetu crkvenog djelovanja i poslanja. Poosobljenje vjere bi pridonijelo poboljšanju demografske slike u Hrvatskoj, istaknuo je predavač.
Treća je činjenica da izjašnjavanja o važnosti pastoralne skrbi za brakove i obitelji na općecrkvenoj i na razini Crkve, napose u relevantnim dokumentima HBK, treba postati trajna zadaća i u konkretnoj crkvenoj praksi, razložio je Džinić, ukazujući kako istraživanja treba uzeti za ozbiljno, osobito ona koja pokazuju značajnu razliku između utjecaja vjere na određene stavove praktičnih vjernika koji žive u skladu s naukom i onih što vjeruju na neki sebi svojstven način.
Svečanoj intonaciji završne večeri pridonio je nastup gudačkog tria Alegro (Zrinka Barić, Kristina Terzić i Adrijana Jurić) koji je izveo odabrana djela J. S. Bacha i L. Sorkočevića.