Split, (IKA) – Drugoga dana XX. međunarodnog teološkog simpozija koji je na temu “Laička država – religija – Crkva: od ideologizirane neutralnosti do prostora dijaloškog suživota” organizirao Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, u petak 24. listopada u velikoj dvorani fakulteta, održano je sedam predavanja. Sudionicima simpozija pridružio se i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
Program je započeo predavanjem “Laičnost ili religijska sloboda?” prof. dr. Luce Diottalevia (Rim), a potom je o temi “Laičnost u C. Taylora i J. Maclurea” govorio izv. prof. dr. Ante Vučković (Split). Nakon rasprave koju je moderirao mr. Domagoj Volarević i kratke stanke, doc. dr. Nenad Malović (Zagreb) održao je izlaganje na temu “Laičnost – prilike i zablude”, a izv. prof. dr. Ivan Jakulj (Split) “Pravni položaj Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj: Od totalitarizma do demokracije”. Jutarnji dio završio je raspravom koju je moderirao doc. dr. Domagoj Runje.
Popodnevni program počeo je predavanjem prof. dr. Elzbiete Osewsla (Varšava) na temu “Uloga religijskog obrazovanja u državnim školama u Poljskoj” koja je predstavila i izlaganje prof. dr. Jozefa Stala (Krakov) na temu “Društvene promjene i obrazovanje u Poljskoj”. Po završetku stanke uslijedilo je predavanje “Religiozni odgoj u sekularnoj državi” prof. dr. Martina Jägglea (Beč) i rasprava. Završnu rasprava moderirao je izv. dr. Vučković.
Simpozij je zatvorio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu prof. dr. Ante Mateljan, koji je zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji i provedbi Simpozija. Istaknuo je kako je radosan i zahvalan što se u protekla dva dana uspjelo prodiskutirati o nekim važnim pitanjima vezanim za temu ovogodišnjeg simpozija. Umjesto zaključka dekan je citirao konstituciju “Gaudium et spes”, br. 76.: “Veoma je važno, osobito u pluralističkom društvu, da ima ispravan pojam o odnosima između političke zajednice i Crkve te da se jasno razlikuje ono što vjernici – bilo pojedinačno bilo udruženi – rade u svoje ime kao građani vođeni svojom kršćanskom savješću od onoga što oni rade uime Crkve skupa sa svojim duhovnim pastirima. Crkva koja se, zbog svoje službe i nadležnosti, nikako ne podudara s političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sistem. Politička zajednica i Crkva su, svaka na svom području, neovisne jedna o drugoj i autonomne. Obje su, iako s različita naslova, u službi osobnog i društvenog poziva istih ljudi. Tu će službu to uspješnije vršiti na dobro svih što obadvije budu više išle za zdravom međusobnom suradnjom, vodeći dakako računa o prilikama mjesta i vremena. Čovjek nije ograničen samo na ovozemaljski red, nego živeći u ljudskoj povijesti u cijelosti posjeduje svoj vječni poziv… Ovozemne stvari i one koje u ljudskom položaju nadilaze ovaj svijet, usko su međusobno povezane. I sama se Crkva služi vremenitim stvarima koliko to zahtijeva njezina misija. Ali ona ne stavlja svoju nadu u povlastice što joj ih pruža građanska vlast. Štoviše, ona će se odreći korištenja nekih zakonito stečenih prava kad se ustanovi da bi se njihovim korištenjem mogla dovesti u sumnju iskrenost njezina svjedočanstva ili ako nove prilike traže drugo uređenje. Ali je pravo da uvijek i svagdje s istinskom slobodom propovijeda vjeru, naučava svoju socijalnu nauku, da nesmetano vrši svoju službu među ljudima te da izriče moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na politički poredak, kada to traže temeljna prava ljudske osobe ili spas duša upotrebljavajući sva i samo takva sredstva koja su u skladu s evanđeljem i s dobrom sviju, već prema različitosti vremena i situacija”. Dr. Mateljan svima je zaželio da ono što je na Simpoziju izgovoreno i promišljeno, s dobrom nakanom, iskrenošću i promišljenošću, bude na slavu Boga.