Opatija, (IKA) – Euharistijskim slavljem koje je u opatijskoj crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zaključen je 19. studenoga trodnevni simpozij o crkvenoj povijesti Opatije. Susret je bio priređen u povodu trostruke obljetnice: 500. obljetnice od obnove sada župne crkve Sv. Jakova, 100. obljetnice od polaganja kamena temeljca za crkvu Navještenja Marijina i 80. obljetnice utemeljenja opatijske župe.
U euharistijskom slavlju koncelebrirali su riječki nadbiskup Ivan Devčić, umirovljeni porečko-pulski biskup Antun Bogetić i brojni svećenici metropolije, među njima provincijal Družbe Isusove Ivan Koprek, župnik opatijske crkve sv. Jakova apostola Ivan Tambolaš, a nazočni su bili i predstavnici državne i gradske vlasti.

U vremenu globalizacije, koje svi mi tako snažno osjećamo, jedno od presudnih pitanja jest upravo očuvanje i njegovanje vlastitog te poštivanje i prihvaćanje tuđeg identiteta. Nažalost, mnoge nevolje suvremenog svijeta proizlaze upravo iz nedovoljnog poznavanja vlastitog identiteta i nepriznavanja ili pak gaženja tuđega. Zato je danas osobito važno da čovjek propitkuje što su temelji njegova osobnog i društvenog identiteta kako ne bi postao bezlična jedinka u svijetu koji se globalizira, istaknuo je u propovijedi kardinal Bozanić. Kršćanstvo je, htjeli to neki priznati ili ne, umnogome oblikovalo identitet hrvatskoga čovjeka, kao i cijelog europskoga kontinenta. Svjesni smo kao vjernici koliko je taj identitet načet sekularizacijom i relativizmom te kako je jedini način prevladavanja toga stanja oduševljenije življenje i svjedočenje vjere. Da bismo to mogli, potrebno je prije svega dublje upoznati svoju vjeru. Osjeća se silna potreba za novom evangelizacijom, za produbljenim otkrivanjem Kristove Radosne vijesti, rekao je kardinal Bozanić.

Pola smo stoljeća živjeli u sustavu koji se neprijateljski odnosio prema vjeri prikazujući je uporno kao privatnu stvar svakog čovjeka. Nažalost, i danas ima onih koji nama vjernicima s visoka ukazuju na to da je vjera privatna stvar koju ne bi trebalo previše isticati i pokazivati u javnosti. Vjerska uvjerenja se prikazuju kao nešto nazadno, pa čak i vrlo opasno što može poremetiti stabilnost i sigurnost jednoga društva. Kršćanima se želi nametnuti osjećaj bojažljivosti pomiješan s prenaglašenom diskrecijom i osobnom suzdržanošću. Nažalost, danas i vjernici znaju nasjesti i povjerovati određenim pritiscima i zabludama. Očito se radi o velikom nesporazumu, ili pak o nečijim ne baš dobrim namjerama, istaknuo je kardinal Bozanić, dodavši kako nema sumnje da vjera ponajprije ima korijen u dubini čovjeka, koji u svom mišljenju i htijenju, u svom srcu priznaje da pripada Bogu. Upravo danas kad je izložena raznim protivnim vjetrovima, vjera mora biti duboko utemeljena. Međutim, vjeru se ne smije toliko individualizirati da postane privatna stvar u tolikoj mjeri te je u javnosti učini gotovo nevidljivom. Vjeri je potrebno i javno ispovijedanje, rekao je kardinal Bozanić.

Čovječanstvo je došlo do visokog stupnja razvoja i kao da se traži neki novi svjetski poredak, stvaraju se novi ljudski odnosi koji bi trebali jamčiti sigurnost, nesmetano uživanje blagodati tehničkog napretka. No, gotovo se stječe dojam da su ljudske ruke postale jače od ljudskoga srca. Koliko li je koristoljublja i sebičnosti u ljudskim odnosima? Postoji li svijest odgovornosti na razini pojedine osobe na razini zajednice, društva, svijeta? Spomenimo samo pitanje ekologije, zdravog okoliša, što je osobito važno za budućnost ovoga opatijskoga kraja. Kako živjeti u takvom poretku vrednota? Valja naći neki novi način života u svijetu. Nije li i naše vrijeme suočeno s tim i takvim pitanjima? A rješenje! Ono nije samo u razumu. Osjeća se potreba proroštva. Stoga danas mnogi proriču i predviđaju, ali negdje daleko i visoko iznad životne zbilje. A rješenje nije u bijegu od zbilje, nego u areni kamo se treba spustiti i boriti. Tamo nas zove kršćanska vjera, nada i ljubav. Treba učiniti mnogo u malo vremena što nam ga je Bog udijelio, stoga nas riječ Božja poziva na veliku odgovornost, poručio je kardinal Bozanić.

Po završetku misnog slavlja okupljenima se, uz domaćina superiora Rezidencije Družbe Isusove u Opatiji Zvonka Vlaha i nadbiskupa Devčića, obratio opatijski gradonačelnik Amir Muzur, istaknuvši: “Svjetovnim ljudima crkva je samo jedan od objekata u gradu. Stoga vas molim, budite strpljivi sa svjetovnim ljudima da bi shvatili neraskidivu poveznicu opatijskih crkvi s gradom i njegovom poviješću”.

Dvodnevni simpozij iznenadio je opsežnim podacima koji su do sada bili nepoznati javnosti. Pregledom povijesnih zbivanja od dolaska benediktinaca, vjerojatno u 12. stoljeću, preko augustinaca i ostalih redova koji su preuzimali opatijski samostan, do isusovaca koji su po treći put u Opatiju došli šezdesetih godina protekloga stoljeća, iznesen je niz pojedinosti bogate i burne baštine toga kraja.
Crkva Sv. Jakova proslavlja pola stoljeća od obnove, no znanstvenici se još uvijek nisu složili oko godine njezine izgradnje. Prema nekima, potječe iz 12. stoljeća, a sama crkva spominje se u buli pape Nikole V. iz 1453., rečeno je na skupu. Od 1555. do 1723. godine bila je u posjedu augustinaca riječkog samostana sv. Jeronima, koji ju je prodao Isusovačkom kolegiju u Rijeci, da bi nakon ukinuća isusovačkoga reda 1773. opatija bila pripojena Zbornom kaptolu, objasnio je dr. Juraj Batelja u svom izlaganju o Augustinskom samostanu sv. Jakova u Opatiji. Prvi puta progovorilo se o crkvenim prilikama u Opatiji u tijeku talijanske uprave. Opatija je završetak Prvoga svjetskog rata i početak talijanske uprave dočekala u sastavu župe Volosko, tj. unutar Tršćansko-koparske biskupije, rekao je na skupu mr. Marko Medved. Bilo je to doba odnarođivanja Slavena, kada je hrvatski kler bio progonjen, a pastoralna skrb u Opatiji u velikim poteškoćama, istaknuo je. Papa Pio XI. u travnju 1925. bulom Supremum pastorale manus osniva Riječku biskupiju od dijelova Senjsko-modruške, Ljubljanske i Tršćansko-koparske biskupije. S izgradnjom crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Vijeću za izgradnju rastu i nacionalne tenzije što se odražava i na gradnju. Nakon osnivanja opatijske župe, 22. studenoga 1926., riječki biskupi imat će velikih problema s opatijskom župom zbog poremećenih odnosa unutar redovničkih zajednica, istaknuo je Medved, objašnjavajući kako se nakon napetih odnosa na relaciji kurija-opatijska župa, u srpnju 1938. olivetanci odriču župe koja se potom povjerava dijecezanskom kleru. Župu nakon toga ponovno preuzimaju benediktinci te naposljetku isusovci.
Opsežna istraživanja uglednih stručnjaka koji su se odazvali skupu u Opatiji naći će se u zborniku koji će biti objavljen sljedeće godine, vjerojatno oko blagdana sv. Jakova, najavio je Vlah.