Varšava, 16. 10. 1994. (IKA/KAI) – Konferencija katoličkih biskupa srednje i istočne Europe održana je u Varšavi od 13. do 15. listopada pod predsjedanjem nadbiskupa Praga mons. Miloslava Vlka, u organizaciji Vijeća biskupskih konferencija Europe. Na sastanku su sudjelovali i predstavnici iz Njemačke, Austrije i Francuske.
“Želimo graditi novu Europu, govoreći o suglasnostima u iskustvima koja smo imali u tijeku totalitarne vlasti, i želimo da se Katolička Crkva uključi u taj pothvat” rekao je varšavski nadbiskup kardinal Glemp pozdravljajući sudionike u ime Biskupske konferencije Poljske. “Imamo puno ponuditi jedni drugima nakon tih godina. Raspolažemo velikim iskustvom patnje i ustrajne borbe za slobodu Crkve, koje znači slobodu čovjeka” rekao je kardinal Glemp, istaknuvši da je tako velika promjena zajednička zadaća koja treba biti odgovor na Papine riječi o “darovima promjena” koje je izrekao na Sinodi europskih biskupa u prosincu 1991.
“Crkva se bori za mir, pravdu i poštenje. Ona želi predstavljati sva ta načela pod kojima bi se trebala graditi budućnost.” rekao je varšavski nadbiskup, naglašavajući značenje takvog susreta, prvoga te vrste od pada komunizma u Europi, i mogućeg jedino nakon što je zadobijena sloboda.
Poljski je predsjednik Lech Walesa, pozdravljajući nazočne prigodom svečanosti početka zasjedanja, naglasio kako je osobito počašćen što je tu kao katolik, istaknuvši važnu ulogu Crkve u vremenu prijelaza iz totalitarizma u demokraciju i ponovne izgradnje srednje i istočne Europe.
Nadbiskup Vlk rekao je kako je “stanje u Katoličkoj Crkvi u postkomunizmu različito u različitim zemljama. Postoje velike razlike, unatoč tome što su neki problemi zajednički. Konferencija bi trebala pomoći boljem razumijevanju znakova vremena i trebala bi omogućiti Crkvi da se mnijenja sukladno Božjoj volji”. Po njegovom mišljenju, jedno od najvažnijih pitanja je smirena i objektivna procjena djelovanja crkve u komunizmu, jer je takva procjena nužna zbog razmišljanja o promjenama s kojima je Crkva u tom dijelu Europe danas suočena. Aktivnosti Crkve u tom vremenu, koje bi trebalo mirno analizirati, svakako nalaze svoj odraz u problemima s kojima se Crkva suočava danas, naglasio je mons. Vlk.
Rasprave na Konferenciji uglavnom su se usmjeravale na pitanja utjecaja komunističkog perioda na pastoralni rad u pojedinim mjesnim Crkvama, te na to jesu li ili nisu reforme II. vatikanskog koncila bile uspješno provedene, te što bi moglo iz tog perioda poslužiti kao pozitivan poticaj Crkvi novoga vremena, kao i o novim pastoralnim izazovima s kojima je Crkva suočena danas, u slobodi.
Biskupi su raugovarali i o načinima na koje bi u budućnosti sustavna suradnja i razmjena iskustava mogla pomoći suočavanju Crkve u zemljama srednje i istočne Europe s brojnim problemima. Na završnoj sjednici nadbiskup metropolita Gnieznog mons. Henryk Muszynski rekao je kako “načelo solidarnosti treba biti temeljnim stupom za budućnost.” On je rekao kako je to načelo oživjelo u Poljskoj u tijeku posljednjeg desetljeća, pa je i sam pokret “Solidarnost” nastao iz nadahnuća kršćanskih vrijednosti kao što su pravda i temeljna ljudska prava. On je govorio o prelasku iz totalitarizma u demokraciju kao putu od borbe ka dijalogu sa svijetom. “Taj dijalog još nije započeo. Mi branimo život i ljudsko dostojanstvo. To je jako dobro, ali trebali bismo se boriti za osobnu i pojedinačnu primjenu tih vrijednosti prije negoli gledati na njih kao na službena kršćanska načela.” On je naglasio da “razgovor sa svijetom” podrazumijeva također i razgovor s otpadnicima od Crkve, s nevjernicima i različitim sljedbama. On se založio za produbljivanje svijesti o odgovornosti u Crkvi za socijalni položaj i život vjernika. Ukazao je na važnost izobrazbe pučanstva i organiziranja manjih djelatnih skupina vjernika koji bi mogli biti zavještani budućnosti Crkve kao jedan od najučinkovitijih načina evangelizacije. Kao jedna od najtežih promjena u pastoralnom radu prepoznat je problem zalaska u osobnu i intimnu sferu vjernika i deprivatiziranje osjećanja zajedništva. Tajnik CCEE o. Ivo Furer rekao je da je tradicionalni pastoralni rad bio uglavnom utemeljen na prirodnoj povezanosti vjerskih i nacionalnih tradicija kod vjernika. Te su veze, po njegovom mišljenju, duboko presječene posljednjih godina kad se razvila ideja liberalnog društva, a u prostore praznine nastale raskidanjem tradicionalnih veza useljava se poganstvo. Komunisti su Crkvu zatvarali u sakristije, rekao je tajnik poljske BK biskup Pieronek, i svi su svećenici bili u getu. “Nećemo izaći iz takvog stanja ne počnu li katolici sudjelovati djelatno u društvenom i javnom životu. Suvremeni bi se pastoralni rad trebao usmjeriti na tu točku.” naglasio je on.
Nadbiskup Kondrusiewicz posebno je govorio o iskustvima suradnje različitih mjesnih Crkava. Pozvao je na što češće susrete između visokih predstavnika Katoličke Crkve na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza – u Rusiji, Bjelorusiji, Kazahstanu… Način susreta mogu biti stalne razmjene iskustava, informacija i zajedničkih inicijativa kao što su naprimjer prijevodi liturgijskih knjiga. On je ukazao na nužnost promicanja katoličkoga socijalnog nauka na prostorima bivšega Sovjetskog Saveza gdje su takvi dokumenti javnosti gotovo nepoznati.
Biskupi su u Varšavi zaključili da je potrebno ustanoviti stalno središte gdje bi se sustavno proučavala iskustva Katoličke Crkve u komunističkom periodu, i čiji bi se zaključci mogli koristiti u pastoralnom radu. Ostvarenje ove zadaće povjereno je biskupskim konferencijama Poljske i Hrvatske. Sudionici Konferencije u Varšavi uputili su apel solidarnosti s napaćenim pučanstvom Bosne i Hercegovine u kome kažu: “Izražavamo našu solidarnost sa svima koji su pogođeni posljedicama tog nepravednoga i surovog rata. Tražimo od naših vlada i političkih ustanova da poduzmu nove inicijative kako bi se zaustavio rat i potpuno zaustavilo svako takozvano etničko čišćenje, te osigurao miran povratak svih izbjeglica u svoje etničke i vjerske zajednice”. Sudionici su skupa uputili po završetku zasjedanja 15. listopada “Pismo biskupskim konferencijama Istoka i Zapada”. U ime Hrvatske biskupske konferencije na konferenciji je sudjelovao krčki biskup Josip Bozanić, a bosanskohercegovačke biskupe predstavljao je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić.