Zadar, (IKA) – Proslava svetkovine sv. Stošije nastavljena u srijedu 15. siječnja je večernjim (glavnim) euharistijskim slavljem, koje je u prepunoj katedrali, predvodio varaždinski biskup Marko Culej, zajedno s domaćinom zadarskim nadbiskupom Ivanom Prenđom, splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, umirovljenim zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom, šibenskim biskupom Antom Ivasom i gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem, kanonicima Stolnog kaptola sv. Stošije, pedesetoricom svećenika i trojicom đakona. Pozdravljajući okupljeno vjerničko mnoštvo, nazočne biskupe i dužnosnike gradova i Županije, nadbiskup Prenđa je istaknuo duhovnu i crkvenu povezanost hrvatskog sjevera i juga.
Obraćajući se nazočnom mnoštvu, predvoditelj euharsitijskog slavlja biskup Culej je istaknuo kako danas častimo sv. Stošiju, zaštitnicu te katedrale i Zadarske nadbiskupije. Stošija je poput pšeničnog zrnja mučeničkom smrću završila svoje životno putovanje, ali i nakon 1.700 godina to zrno donosi obilat rod. Pitamo se, kazao je propovjednik, kako se može dogoditi da padaju u zaborav i oni koji su donedavno drmali ovim svijetom, i pred kojima su ljudi drhtali? Kako to da Stošija i nakon 1.700 godina okuplja oko sebe svoje poštovatelje, kad se događa da sinovi ruše spomenike koje njihovi očevi sebi podigoše? Večeras smo opet svjedoci da nas ona privlači, ne svojom tjelesnom ljepotom, nego privlači nas ljepotom i plemenitošću svoje duše, i dubokom vjerom i ljubavlju prema Isusu Kristu. Ona je kao pšenično zrno posijana u zemlju, ali to zrno koje je umrlo svijetu i danas donosi obilat rod, a mi smo danas taj obilat rod. Mi smo ovdje došli zajedno razmišljati i diviti se životu sv. Stošije žrtvovanom za Isusa, ali i učiti od nje kako danas u ovom vremenu i na ovim prostorima svjedočiti vjernost Isusu, i kako uprisutniti njegovu dobrotu prema bližnjemu, njegovu ljubav prema nebeskom Ocu, poručio je vjernicima varaždinski biskup i dodao da mučenici ne ginu zato jer su siti života, kao oni koji sami sebi oduzimlju život. Mučenici ne idu u smrt za ideju i ideologiju koje stranke ili partije, nego, mučenici umiru za osobu, za Isusa Krista. Oni ne umiru s mržnjom u srcu i psovkom na usnama protiv svojih mučitelja i neprijatelja, nego poput svojeg Učitelja mole: “Oče oprosti im”! Mučeniku koji dragovoljno daje svjedočanstvo vjernosti i ljubavi Isusu Kristu je smrt najveći dobitak. Stošija je prije svoje mučeničke smrti pobijedila i očevu nevjeru, jer ju nije zaludilo bogatstvo koje joj se nuđalo. Nije ju slomilo niti mučenje glađu i žeđu njezina supruga, samo zato što je kršćanka, i nije ustuknula ni pred plamenom vatre koja je spalila njezino tijelo, nego je i tada pjesmom slavila Gospodina. Tko joj je dao tu snagu? Onaj koji ju uzljubi! Onaj kojega je ona ljubila, u kojeg je vjerovala i za kojeg je život položila, a to je Isus Krist, kazao je propovjednik. Razlažući svoju misao o vrijednosti života svakog čovjeka, propovjednik je istaknuo kako je danas čovjek ugrožen na svome početku, jer ga se ubija i ne dozvoli mu se niti da se rodi, kao i na zalasku, jer mu se želi dati lijepa smrt – eutanazija. Danas se novorođena djeca ne primaju kao dar i blagoslov Božji, nego se smatraju bezvrijednima, upozorivši kako svakih 7 sekundi na svijetu umire jedno dijete od gladi, svakog sata 600 djece, a svakoga dana 7.000 djece. Treba u svijetu pokrenuti borbu protiv ubijanja nerođenih, nevinih, protiv siromaštva, nezaposlenosti, dilanja droge i uništavanja okoliša, kazao je završavajući svoju riječ varaždinski biskup. Liturgijsko pjevanje i predvodio je katedralni zbor sv. Stošije.