Subotica, 11. 8. 1997. (IKA) – Tradicionalne žetvene svečanosti bunjevačkih Hrvata subotičkog kraja, “dužijanca”, koje su započele na Markovo, 25. travnja, završile su u nedjelju, 10. kolovoza u Subotici.
Završno slavlje započelo je u subotu, 9. kolovoza, svečanom večernjom misom u subotičkoj katedrali koju je predvodio katedralni župnik Stjepan Beretić. Pjevanje himna, psalama i hvalospjeva predvodio je katedralni zbor “Albe Vidaković”. Istoga dana u 20 sati na glavnom gradskom trgu održano je “Risarsko veče”, gdje su bili predstavljeni pobjednici ovogodišnjeg natjecanja risara, (Dok se žito kosilo i skupljalo u snoplje, kose su ondje zvali risarima, a žene koje su pokošeno skupljale u snopove, risarušama. Najbolji risar i risaruša postajali bi bandaš i bandašica, predvodnici dužijance). Potom je nastupilo dvadesetak različitih kulturno-umjetničkih društava s folklornim programom.
Završne svečanosti započele su u nedjelju, 10. kolovoza, ujutro u 9 sati u crkvi sv. Roka, gdje je 1911. godine prvi put proslavljena dužijanca u crkvi. Tom je prilikom župnik te župe Andrija Anišić blagoslovio i ispratio bandaše i bandašice. Svečana misa zahvalnica slavljena je u parku pored katedrale, a predvodio ju je đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Gašparović u zajedništvu sa subotičkim biskupom Ivanom Penzešom i svećenicima grada i okolice. Na misi su bili predstavnici lokalne samouprave na čelu sa subotičkim gradonačelnikom Kasom Jozefom, te mnogi uglednici političkoga, društvenog i kulturnog života grada. Na slavlju su također bili predstavnici i hrvatskog veleposlanstva iz Beograda predvođeni dr. Ivom Kujundžićem. Prvi puta od kada se održava dužijanca u slavlju je sudjelovao i subotički srpskopravoslavni paroh Milivoj Mijatov.
Poslije mise bio je svečani ophod od katedrale do glavnoga gradskog Trga slobode s prigodnim pučkim običajima.
U sklopu dužijance održano je više kulturnih i crkveni priredbi. Tako je u petak, 8. kolovoza, održana priredba pod nazivom “Veliko kolo”, te književna večer posvećena hrvatskom pjesniku i znanstveniku prof. Anti Sekuliću, u čitaonici Gradske biblioteke u Subotici. Književnu večer je priredio Književni klub “Miroljub” pri Institutu “Ivan Antunović” u Subotici u povodu izbora prof. Sekulića za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (30.siječnja 1997). O književnome i znanstvenom radu prof. Sekulića govorili su Bela Gabrić, Lazar Merković, mr. Josip Buljovčić i Milovan Miković, a sudjelovao je i katedralni zbor “Albe Vidaković”.
Kulturni rad Ante Sekulića traje već oko 60 godina. Prvu zbirku pjesama “Sin nizina” objavila je Matica Subotička 1941, a drugu “Zvona bjeline” 1946. U čast 30. godišnjice svoga pjesničkog rada Ante Sekulić je objavio zbirku pjesama “Vijenac uspomena”. Već kao gimnazijalac uključio se u društveni život u Subotici, a poslije kao, profesor, posvetio se istraživačkom i znanstvenom radu. Njegovo zanimanje usmjereno je svim područjima narodnog života i književnosti bačkih Hrvata. Značajnija djela tome posvećena su: “Književnost bačkih Hrvata” (1970), “Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici” (1978), “Narodni životi i običaji bačkih Bunjevaca ” (1986), “Hrvatska preporodna književnost u ugarskom Podunavlju do kraja 18. stoljeća ” (1993) i druge. U svojim člancima i knjigama Ante Sekulić dao je prikaz narodne književnosti i narodnih običaja bačkih Hrvata i prikaz njihove cjelokupne književnosti. To je temelj za daljnji rad mladih istraživača i znanstvenika. Domaćin i priređivač dužijance bio je i ove godine Hrvatski kulturni centar “Bunjevačko kolo” i posebni Organizacijski odbor na čelu s Lazom Vojnićem-Hajdukom.
Već stoljećima Hrvati Bunjevci u Subotici i okolici obilježavaju završetak žetve tzv. dužijanicom. To je dan zahvale Bogu za završetak žetve i za kruh svagdašnji. Najprije se dužijanca slavila samo u obiteljima, kao dan zahvale Bogu i kao obiteljsko veselje. Od 1911. godine dužijanca se slavi i u crkvi. Naime, te godine je mons. Blaško Rajić prvi puta u crkvi sv. Roka u Subotici služio misu zahvalnicu za završetak žetve. Od tada, pa sve do danas vjernici Subotice i okolice tako zahvaljuju Bogu za “novi kruh”. U doba komunizmu postojale su tzv. crkvena i gradska dužijanca. Prije tri godine dužijanca se opet slavi kao jedinstvena svečanost s nizom svečanosti kulturnoga i vjerskog sadržaja.