Rijeka, 5. 1. 2001. (IKA) – Svečanim misnim slavljem i obredom u riječkoj prvostolnici je uoči svetkovine Bogojavljenja u petak 5. siječnja zaključena godina Velikog jubileja za Riječku nadbiskupiju. Bogoslužje je započelo obredom blagoslova vode u obližnjoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije nakon čega se više stotina vjernika u svečanom ophodu uputilo prema riječkoj prvostolnici Sv. Vida u kojoj je bila središnja svečanost završetka Velikog jubileja. Koncelebriranim misnim slavljem predsjedao je riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić u zajedništvu s tridesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika.
Nadbiskup Devčić u propovijedi je podsjetio vjernike na veličinu dara kojeg je Bog ljudima podario u Isusu Kristu, te istaknuo kako ovim završnim slavljem zatvaranja Velikog jubileja vjernici žele na tome zahvaliti, jer je Bog u Isusu Kristu odgovorio na ljudske potrebe za oslobođenjem i spasenjem, za slobodom i zajedništvom, za nevinošću i pravednošću, za smislom i radošću. Danas se zaboravlja odakle je potekao sav duhovni, moralni i znanstveno-tehnički napredak čovjeka u tijeku dvije tisuće godina.
“Zaboravlja se da se ideja o slobodi, o dostojanstvu svakoga čovjeka, o uzvišenosti čovjeka nad prirodom, o njegovu uzvišenom smislu i pozivu, koji mu ne mogu oduzeti ni grijesi, niti bilo kakve zapreke, rodila u kršćanstvu, da je to plod evanđelja, Isusove radosne vijesti o slobodi, o nadi, o ljubavi i pomirenju, o nebeskom Ocu koji svoje izgubljene sinove čeka i gotovo bezuvjetno prima natrag u svoju kuću. Veliki jubilej je bio prilika da za sve te velike darove Bogu zahvalimo, ali i da se pokajemo za toliko toga propuštenoga, za toliki nemar i nehaj, za grijehe koji su spriječili da plodovi evanđelja budu još veći i djelotvorniji. Stoga je večeras naša zahvala Bogu povezana i s našim kajanjem za nedovoljnu vjernost Isusovu putu, za neuvećane darove i karizme, za šutnju kada je trebalo govoriti i za riječi kada je trebalo šutjeti”, istaknuo je nadbiskup Devčić.
Na završetku misnoga slavlja nadbiskup je podsjetio vjernike na milosne događaje u Riječkoj nadbiskupiji u tijeku godine Velikog jubileja: hodočašća, susrete, karitativne i ekumenske inicijative, dekanatske euharistijske kongrese i nadbiskupijski euharistijski kongres, ali i na promjene: na iznenadnu smrt nadbiskupa Tamaruta, na osnivanje Riječke nadbiskupije, na dar novog nadbiskupa u njegovoj osobi, a osvrnuo se i na planove i zadatke u budućnosti, stavljajući naglasak na vjersku naobrazbu odraslih, brigu za nova svećenička zvanja, odgovornost za Caritas, svjedočenje Krista u svijetu kao zadatak svih, a kršćanskih laika na poseban način, te izgradnju euharistijske svijesti.
Na kraju je nadbiskup Devčić predao dekanima spomen svijeće koje su predstavnici dekanata na otvaranju jubilejske godine na Božić 1999. donijeli u katedralu kako bi one zapaljene na velike blagdane predstavljale jedinstvo i zajedništvo dijele nadbiskupije. Dekani su spomen svijeće ponijeli u središta dekanata gdje će biti pohranjene na trajni spomen Velikog jubileja.