Zagreb, (IKA) – Dvodnevna Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje i vjeroučiteljice u srednjim školama s temom “Duhovnost u vjeronauku – duhovnost za vjeronauk” završila je u subotu 22. kolovoza u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Školu su organizirali Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH i Agencija za odgoj i obrazovanje.
Tijekom Škole održana su četiri plenarna predavanja: dr. Marinko Duvnjak: “Kultura duhovnog života – Iz kršćanske perspektive”; izv. prof. dr. Ružica Razum: “Duhovnost u vjeronauku – Lica i naličja”; dr. Kata s. Amabilis Jurić: “Duhovnost vjeroučitelja danas s naglaskom na vjeroučitelje laike – Empirijski uvidi” i doc. dr. Franjo Podgorelec: “Suvremene tendencije u duhovnosti u svjetlu nauka sv. Terezije Avilske”. Rad Škole odvijao se i u tri paralelne radionice. U završnom dijelu sudionici su dali osvrt na sam tijek Škole, a govorilo se i o aktualnim pitanjima vezanima uz vjeronauk u srednjim školama. Ponovno je istaknut problem medicinskih škola gdje je vjeronauk prisutan samo u prve dvije godine, kao i generalna problematika uvođenja drugoga sata vjeronauka u srednje škole.
Vjeroučitelji su upoznati i s novostima, poglavito vezano uz novi udžbenik za prve razrede koji će ovih dana izaći iz tiska, te dobili informaciju o temi Vjeronaučne olimpijade koja će biti vezana uz obitelj. Dat je i osvrt na odabir vjeronauka na državnoj maturi za što se ove godine odlučilo dvjestotinjak učenika. Posebno je istaknuta činjenica da učenici postižu sve bolje rezultate na državnoj maturi, a vjeronauk će i iduće godine biti jedan od predmeta. Dana je i kraća obavijest i kurikularnoj reformi koja obuhvaća i nastavu vjeronauka.
Osvrt na kraju Škole za Informativnu katoličku agenciju dao je predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK izv. prof. dr. Ivica Pažin. Istaknuo je da je Škola bila izvanredna mogućnost susreta vjeroučitelja u srednjim školama RH koji su “u radnoj, a ipak pomalo duhovnoj oazi u ova dva dana trajne svoje izobrazbe mogli razmišljati o temi koju su davno poželjeli u evaluacijskim listićima ili svojim traženjima prethodnih godina”. Ističući važnost teme, dodao je “koliko god pokušavamo i kao vjeroučitelji neovisno jesmo li svećenici, redovnici, redovnice ili vjernici laici živjeti svakodnevno zapažanja koja smo čuli u predavanjima i u radionicama ostaje još mnogo otvorenog prostora i mogućnosti napredovanja u ovoj važnoj temi što je važno ne samo za vjeronauk, duhovnost u vjeronauku, nego za duhovnost vjeroučitelja kao određeni sustav mogućnosti ili izvora mogućnosti naše snage u naviještanju ili evangelizacijskom poslanju vjeroučitelja”.
Vjeroučitelji su imali prilike čuti mnogo toga o duhovnosti. Govorili smo najprije o kršćanskoj duhovnosti, duhovnosti koja je utemeljena i ukorijenjena u osobi Isusa Krista, u tom kontekstu o kristološkoj duhovnosti. Nekoliko nas je puta i predsjednik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskup Đuro Hranić upozorio da govoreći o duhovnosti ne smijemo iz pojma duhovnosti otklanjati ili na rub našega života stavljati niti ono što u teološkom smislu označavaju pojmovi kao što je ekleziološka duhovnost, eshatološki vid duhovnosti, pneumatološka duhovnost. U komercijalizaciji svega, pa tako i duhovnosti koju možemo danas susresti u životu svakoga od nas u ezoteričnom smislu, u smislu duhovnosti na različitim razinama, pa čak i u kategorijama različitih terapija, vjerujem da smo u ova dva dana pronašli ili barem pokušali dati i one naznake prave, iskrene i kršćanske duhovnosti od koje, s kojom i za koju bi trebao živjeti svaki vjeroučitelj. Duhovnost je zapravo ona snaga na kojoj počiva sav plodni rad jednog vjeroučitelja. Rekao bih na kraju ove Katehetske ljetne škole da je vjeroučiteljima postalo jasno da govoriti o vlastitoj duhovnosti znači govoriti o vlastitom iskustvu vjere. Koliko je netko duboko kršćanski vjernik, tek ćemo moći otkriti u njegovoj duhovnosti koja mora biti aktivno pokazana u svakodnevnom životu, rekao je na kraju prof. Pažin.
Voditeljica Povjerenstva ove katehetske škole više savjetnice za srednjoškolski vjeronauk prof. dr. Ana s. Thea Filipović u kraćoj izjavi za IKA-u istaknula je kako je Škola je bila uspješna, radionice plodonosne. Općenito se može reći da je tema duhovnosti bila pogođena i važna za promišljanje i dijeljenje iskustava, mišljenja, osvrta, pa i za iznošenje nekih problema koji nadilaze čak rješenja u ovom krugu vjeroučitelja, nego su šira, dakle pitanja naše Crkve, pastorala, mjesta kršćana u društvu. Uočili smo mnoge probleme o kojima dalje treba razmišljati, naglasila je.
Viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje Ankica Mlinarić, dipl. teolog, dala je poseban osvrt na pedagoške radionice s temama “Biblijska duhovnost u vjeronauku i školi” (voditelji Igor Begić – Jadranka Jandričić-Arić), “Duhovne potrebe mladih i izrazi duhovnosti mladih” (voditeljice Ljuba Duvnjak – Matilda Budimir) i “Duhovnost milosrđa – za naše vrijeme” (voditeljice dr. s. Ozana Krajačić – s. Smilja Čirko). Istaknula je, kako su vjeroučitelji izrazili svoje zadovoljstvo načinom obrade i sadržajem koji im je u tim radionicama bio predstavljen. Konkretno u “duhovnosti milosrđa” htjelo se dotaknuti sve ono što je papa Franjo nagovijestio u narednoj godini kada budemo svi promišljali o milosrđu, o dobroti Boga Oca, o povratku izgubljenog sina kući. Vjeroučitelji su u tom vidu mogli proširiti horizonte svoje duhovnosti. U temi vezanoj uz duhovne potrebe mladih i izraze duhovnosti mladih, vjeroučitelji su promišljali o tome koliko uz redoviti način obrade nastavnih jedinica u nastavi imaju prilike i mogu osluškivati njihove duhovne potrebe, tj. da ne bude zadovoljena samo kognitivna razina, nego upravo i ova duhovna zbog koje su se prvenstveno većina roditelja i učenika opredijelili upisati vjeronauk u školi. Uz temu biblijske duhovnosti vjeronauka u školi, svjesni smo da su mnoge nastavne jedinice prožete biblijskim tekstovima. Ovdje nije bio naglasak na metodama obrade i korištenja, nego u prepoznavanju profila srednjoškolaca koji će moći određene biblijske tekstove prepoznati u svojoj razvojnoj fazi. U toj se radionici pokušao otvoriti prostor za razmišljanje o mogućnostima kako unaprijediti izvannastavne aktivnosti u srednjoj školi koje su manje zastupljene nego u osnovnoj i kako bi se biblijska duhovnost koja je naravno u drugim predmetima posebice hrvatskom jeziku promatrana kao književno-umjetničko djelo mogla integrirati ne samo učenicima koji pohađaju vjeronauk, nego i druge predmete u vidu biblijskih večeri, projektnih dana ili eventualno biblijskih aktivnosti, odnosno akcija koje bi ciljano bile pripremane i realizirane u školi, pojasnila je sadržaj radionica. Istaknula je kako su svi sudionici Škole bili spremni dati svoj doprinos i znali su što se od njih očekuje, kako u vidu prisutnosti na predavanjima, tako i pohađanje pedagoških radionica, a povratne informacije voditelja radionica su jako dobre.
O primjeni stečenih iskustava iz radionica, Mlinarić je slikovito opisala riječima “vjeroučitelj je kao virtuoz. On je kao umjetnik ili kompozitor koji će ako treba osmisliti svoje ‘note’ za onih 45′ koje su mu dane. Radi se o poticajima, impulsima koje je u radionicama dobio. Nije zamisao da se radionice kompletno prenašaju u školu, već da vjeroučitelju daju usmjerenja i nove ideje kako bi ih on mogao uobličiti za prostor, vrijeme i adresate kojima je poslan. Dakle on je u odgojno obrazovnom sustavu svjestan načina kako i u kojem ambijentu on to može učenicima prenijeti”.