Zagreb, (IKA) – Posljednjega dana trodnevne priprave za blagdan bl. Alojzija Stepinca, u ponedjeljak 9. veljače, svečano misno slavlje u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić u koncelebraciji s rektorom katedrale preč. Josipom Kuhtićem i kanonicima Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga. Biskup Košić na početku propovijedi podsjetio je da u Dnevniku krašićkog župnika Josipa Vranekovića o životu zasužnjenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca čitatelj više puta nailazi na zapisane blaženikove riječi poput “Mogu ja opet u Lepoglavu, pa i u Sibiriju. Ne bih se nimalo čudio. Neka! In Te Domine speravi! ali popustiti ne!” Upravo to “ali popustiti ne!” karakteristično je za našeg blaženika. On doista nije bio “fleksibilan” u smislu kako su to tužitelji željeli, i nije bio popustljiv. Da nije bilo tako, ne bi nikada postao mučenik, rekao je biskup Košić. Kad promatramo povijest Crkve i razmatramo o životu svetaca, tada često nailazimo upravo na takav tvrd stav koji se ničim ne dade uvjetovati niti promijeniti, poput neustrašivog pastira – sv. Kvirina, biskupa u Sisku, čiji lik čuva i ova katedrala na vitraju, zajedno s likom zagrebačkog biskupa bl. Augustina Kažotića, rekao je biskup Košić.
Zaista je nešto neobično i doista vrijedno udivljenja u svecima mučenicima, koji se ni pod kakvu cijenu nisu htjeli odreći Krista, te su radije žrtvovali vlastiti život negoli vjernost Njemu, svome Gospodinu. Ta nepopustljivost na prvi pogled straši: zašto bi čovjek riskirao svoj život, kad jedino dok je živ može nešto svjedočiti, nekoga poučiti, nekome nešto dokazati. Jer kad ga više nema, završilo je njegovo svjedočanstvo i više nema načina kako bi drugima posvjedočio ono što on vjeruje. No, nije nam to teško razumjeti, nastavio je biskup, imamo li na pameti žrtvu vlastitog života koju su prinijeli toliki naši hrabri branitelji, boreći se za svoj dom, svoju obitelj, braneći domovinu i svoj narod. Oni su smrtno stradali, ali su svojom smrću obranili živote mnogih i u konačnici život sam koji je bio ugrožen a nije se mogao protiv nasilnika drukčije braniti negoli da mu se hrabri ljudi suprotstave, pa i pod cijenom gubljenja vlastitog zemaljskog života. Takav je upravo bio i naš blaženik, hrabar čovjek, nepopustljiv u obrani života, i to ne samo ovozemaljskoga nego vječnoga! Kad ne bi bilo takvih ljudi, koji su se radi drugih spremno žrtvovali, ne bi bilo ni života uopće. Ili rečeno to drukčije: bez njih život ne bi bio vrijedan, bio bi besmislen. Zato smo mi danas svjesni da svoj život dugujemo svetim mučenicima, hrabrim ljudima koji su se žrtvovali za svete ideale, za velike opće humane vrijednosti, u obranu načela istine, pravednosti, ljubavi i dobrote. Kad je naime sam život u opasnosti, tada su u tim okolnostima heroji pozvani na nepopustljivost do vlastite žrtve, upozorio je biskup Košić.
Na kraju propovijedi, biskup Košić je u duhu svjedočenja fra Bonaventure Dude s pokopa kardinala Stepinca, kada su ga svi željeli na bilo koji način dotaknuti, rekao: “I mi te želimo dotaknuti, dragi naš blaženi kardinale Alojzije svojom vjerom, svojom ljubavlju, svojom ljudskom i kršćanskom blizinom. Želimo da nas dotakne tvoja neslomljivost, tvoja nepokolebljivost i nepopustljivost pred zlom, da i nas obuzme tvoja revnost za obranu života dostojnoga ljudskog življenja. Molimo te, isprosi nam tu stamenost i daj da znamo prepoznati zamke zla, te u trenucima, danima i godinama kad se gazi istina, pravednost i ljubav s tobom stojimo na braniku života svojih najmilijih, ali i čitavoga naroda”.
Na misi je pjevao mješoviti zbor župe sv. Josipa s Trešnjevke pod ravnanjem prof. Josipa Škvorca.