Okupljene je pozdravila članica biskupijskog Vijeća za život i obitelj Silvia Sokal Gojavić, prigodno predavanje imala je specijalistica za krizne situacije i realitetna psihoterapeutkinja Maja Jakšić.

Predavačica je govorila o komunikaciji u braku te podsjetila kako se svi ljudi razlikuju po kvaliteti i kvantiteti komunikacije ovisno o osobnosti, životnim iskustvima i modelu po kojem su učili komunicirati. Muškarci i žene također različito funkcioniraju, pa bi u braku nekad dobro došao prevoditelj ili frazeološki rječnik kako bi se bolje razumjeli. Kao primjer je navela riječ sigurnost koja ima različito značenje za ženu i za muškarca. Sigurnost za ženu znači imati stabilan odnos pun nježnosti i razumijevanja, dok za muškarca sigurnost predstavlja krov nad glavom i plaćene račune.

Nadalje je pojasnila kako će žena u braku reći mužu primjerice: Mi nikad nigdje ne idemo; Radi što hoćeš, baš me briga; Nemam što za obući. Takav način komuniciranja jako zbunjuje muškarce jer se osjećaju napadnuti i počinju se braniti. A ženama dok izgovaraju te riječi nije namjera napasti, nego naglasiti svoju emociju. To je zato što su žene uvijek emocionalno uključene. Žena istovremeno može misliti, govoriti i osjećati, dok muškarac to sve radi odvojeno. Ipak, postoje jednostavne riječi za koje nije potreban prevoditelj: žao mi je; oprosti mi; opraštam ti; hvala ti; volim te i sl. One već nakon nekoliko dana mogu popraviti bračni odnos.

Psihoterapeutkinja Jakšić upozorila je da u nekim situacijama brak može biti i opasno mjesto. Ako u braku postoje ovisnosti, zlostavljanja ili psihičke bolesti, a osoba nema uvid u svoje stanje i ne poduzima ništa kako bi ozdravila, tada će, što svjesno što nesvjesno, manipulirati dobrim namjerama supružnika koji nastoji poboljšavati svoju komunikaciju. Nažalost, postoje situacije gdje je pitanje kako spasiti nečiji život važniji od pitanja kako spasiti nečiji brak.

Mi vjernici nismo bespomoćni u teškim životnim situacijama u braku, ustvrdila je predavačica. Pri biskupijama postoje bračna i obiteljska savjetovališta gdje se svatko može obratiti za pomoć, a Crkva za određene situacije pruža institute proglašenja ništavnosti ženidbe kao i ‘rastavu od stola i postelje’.

Nakon predavanja svjedočanstvo je iznio bračni par Srđ i Ana Portolan. Govorili su o početcima zajedničkog života i krizama koje su proživjeli. Posvjedočili su kako su se u jednoj fazi života dosta okrenuli materijalnom što je bilo pogubno za obitelj. Nakon savjeta da svake nedjelje idu na misu i da svaki dan mole krunicu počelo se događati njihovo obraćenje. Svjesni su da to obraćenje još uvijek traje i da će trajati jer je zadatak svake osobe uvijek se obraćati.

Poslije svjedočanstva okupljeni su imali priliku za sakrament pomirenja, nakon čega je slavljena euharistija. Misu je predslavio župnik Župe Presvetog Trojstva s Grude don Josip Mazarekić uz koncelebraciju župnika Cavtata i konavoskog dekana don Mate Karamatića te ostalih svećenika iz dekanata. Za vrijeme mise bračni parovi su obnovili svoja bračna obećanja.

Po završetku programa okupljeni su se počastili pokraj župne kuće, a za okrjepu su se pobrinuli domaćini, župljani Cavtata.

Tijekom ožujka proslave Dana braka i obitelji u organizaciji Vijeća za život i obitelj Dubrovačke biskupije i dekanata bile su organizirane u Župi Svete obitelji za Dubrovački dekanat 2, u Župi Pomoćnice kršćana u Orebiću za Pelješki dekanat, u Župi sv. Josipa u Veloj Luci za Korčulanski dekanat, u svetištu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku za Dubrovački dekanat 1, u Župi sv. Vlaha u Stonu za vjernike Stonskog dekanata te u Župi sv. Nikole u Cavtatu za obitelji Konavoskog dekanata.