Zagreb, (IKA) – Posljednja tribina s katehezom za odrasle u Godini vjere na temu: “Vjerujem u Duha Svetoga, u svetu Crkvu katoličku […] i život vječni” (KKC 683-1065) održana je u ponedjeljak 10. lipnja u dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu, u organizaciji župe svetoga Antuna Padovanskoga. Voditelj tribine s katehezom za odrasle bio je prof. dr. fra Ivan Karlić, profesor dogmatske teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tribina je bila podijeljena u tri veće tematske cjeline koje obrađuju posljednje članke Vjerovanja: vjera u Duha Svetoga, Crkvu i život vječni. Tumačeći članak Vjerovanja koji govori o trećoj božanskoj osobi, prof. Karlić rekao je kako je Duh Sveti najtajanstvenija božanska osoba te ne čudi kako u teologiji dugo vremena nije postojao sustavni nauk o Duhu Svetom. Govorio je i o poteškoćama koje su vezane uz govor o Duhu Svetom. Prva problematika koja se javlja odnosi se na pitanje: može li se o njemu uopće govoriti? Na prvi pogled se čini da je Duh Sveti u sebi takav da je o njemu gotovo nemoguće ili jedva moguće govoriti, ali isto tako je nemoguće o njemu šutjeti. Duha Svetog nemoguće je objektivizirati i uvrstiti u predmet naše spoznaje poput nekog objekta. Svaki naš govor o njemu dovodi nas stoga u moguću opasnost da ga zamijenimo s nečim što on nije. Pa ipak, premda je Duh Sveti neizreciv, nije nespoznatljiv. Spoznati ga možemo prvenstveno zbog njegove dobrote. On je nerazumljiv naravnom čovjeku dok je duhovnom čovjeku svjetlo objave. On je izvor, pretpostavka i sredstvo naše spoznaje. Jasno je stoga da je sustavni nauk o božanskoj osobi Duha Svetoga neophodan: potreban nam je nauk o njegovu životvornom i obnoviteljskom djelovanju, kako u događaju Isusa Krista, tako i u cijeloj povijesti spasenja, istaknuo je prof. Karlić. U drugom dijelu tribine prof. Karlić govorio je o vjerovanju u Crkvu te pri tome primijetio da Crkva nije tek neko zemaljsko društvo, ljudska organizacija ili zajednica, nego – otajstvo, te se stoga u Crkvu vjeruje. Govoreći o poslanju Crkve, prof. Karlić je rekao da je temeljno poslanje Crkve navješćivati Isusa Krista i uspostavljati među svim ljudima Kraljevstvo Božje koje je započeo Isus Krist. Poslanje Crkve uključuje njezine tri funkcije na zemlji: proroško poslanje (munus propheticum): naviještati Radosnu vijest spasenja u Isusu Kristu; svećeničko poslanje (munus sacerdotale): učiniti prisutnim i prenositi Kristovo spasenje života preko sakramenata; kraljevsko poslanje (munus regale): pomoći kršćanima u ispunjavanju njihove misije i rasta u svetosti. Prof. Karlić posebno je pojasnio izričaj “izvan Crkve nema spasenja” te rekao da sve spasenje dolazi od Isusa Krista, Glave Crkve koja je njegovo Tijelo. Stoga ne mogu biti spašeni oni koji, znajući da je Katolička Crkva osnovana od Isusa Krista za spasenje ljudi, odbijaju ući ili ostati u njoj. Istodobno, zahvaljujući Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, mogu postići spasenje i oni, koji bez svoje krivnje, ne znaju za Kristovo evanđelje i za njegovu Crkvu, ali koji ipak traže Boga iskrenim srcem i nastoje pod utjecajem milosti ispuniti njegovu volju, jer to spoznaju preko svoje savjesti. Sve dobro i istinito što se može naći u drugim religijama jest dar Božji, pa može pripraviti čovjeka za prihvaćanje Evanđelja i potaknuti ga prema jedinstvu čovječanstva u Kristovoj Crkvi, istaknuo je prof. Karlić.
U zaključnom dijelu tribine prof. Karlić rastumačio je posljednji članak Vjerovanja koji izriče kršćansku vjeru u novi život, u koji ulazimo krštenjem i koji, ako sagriješimo, obnavljamo po Božjem oproštenju u sakramentu pomirenja, a svoju puninu ima u uskrsnuću i u životu vječnom.