Zagreb, (IKA) – Molitvom Večernje u kripti crkve Gospe Lurdske u Zagrebu u četvrtak, 15. travnja, u kasnim poslijepodnevnim satima završilo je nacionalno hodočašće hrvatskih svećenika koje je upriličeno u Svećeničkoj godini o 50. obljetnici smrti bl. Alojzija Stepinca. Dobrodošlicu zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, apostolskom nunciju u RH nadbiskupu Mariu Robertu Cassariju i hrvatskim biskupima predvođenim predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem, te svećenicima pristiglima iz svih biskupija uputio je gvardijan samostana Gospe Lurdske fra Slaven Milanović Litre.
Tijekom molitve Večernje prigodni nagovor je održao provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Željko Tolić.
Danas smo mi svećenici, sa sva četiri vjetra, na čelu i u zajedništvu s našim biskupima, došli u Zagreb. Došli smo ad limina sanctorum (na pragove svetaca): prije podne u katedralu, kod blaženog Alojzija Stepinca, a sada u ovo svetište Gospodnje, posvećeno Majci Božjoj Lurdskoj, u kojem se nalazi grob Sluge Božjega fra Ante Antića (1893.-1965.) koji se odlikovao “pastoralnim žarom i kreposnim životom, ljubavlju prema Isusu Kristu i njegovoj Presvetoj Majci te vjernošću Katoličkoj Crkvi i franjevačkoj karizmi, rekao je o. Tolić. Podsjetio je da je o. Antić uvijek bio žedan i gladan Boga i njegove milosti, a sve svoje slobodno vrijeme posvećivao je Bogu u dubokoj molitvi, radu oko svoga osobnog posvećenja i posvećenja najrazličitijih staleža Crkve i društva. Time je postao karizmatski ispovjednik i duhovni vođa, ne samo bogoslova, već i drugih redovnika i redovnica, mnogih svećenika i obitelji, a posebno prosvjetnih radnika. Njegova pisma jasno nam daju do znanja da se je s Bogom trajno družio i s milošću njegovom surađivao i da je njegova teologija klečeća teologija, izmoljena i dosegnuta isključivo na klecalu u njegovoj redovničkoj sobi ili pred Presvetim u samostanskoj kapelici.
Velike stvari, Bogu ugodne i mile, za nas svećenike događaju se samo kroz suradnju s Bogom i njegovom svetom milošću, na klecalu ili pred Presvetim. Sv. Ivan Marija Vianney – župnik arški, bl. Alojzije Stepinac – nadbiskup zagrebački i sluga Božji o. Ante Antić – ispovjednik karizmatski, to nam mnogovrsno svjedoče. U potpunosti su pripadali Bogu, kao što zvijezde pripadaju nebu. Zato su postali naši putokazi i učitelji. I učenik ne može izabrati drugi put, osim onoga kojim je prošao njegov Učitelj, istaknuo je franjevački provincijal.
O. Tolić je upozorio da je velika milost biti svećenik, no “premda smo svećenici, nismo tajni Božji savjetnici. Mi nismo kler koji sve bolje zna od drugih, ‘kler’ – izabrano društvo pametnih. Mi smo grešne sluge koje služe jednom gospodaru, koji je nedokučivi Bog, koji stanuje u nedostupnu svjetlu, čiji su putovi neistraživi i sudovi nedokučivi. I stajati u njegovoj blizini, biti u njegovoj službi, dijeliti njegove tajne i izricati njegovu riječ; biti Božji i pripadati Bogu… ne može se bez velike poniznosti i jednostavnosti, bez molitve i klečanja, bez lica prema Bogu uvijek okrenuta; ne može se to bez česte sakramentalne ispovijedi i srca trajno obraćena”. Istaknuo je da se iz dana u dan svećenik treba kretati cestom koja od dobroga vodi prema boljemu, mora postajati bolji, zauzetiji, odgovorniji, savjesniji… iz dana u dan se treba suobličavati slici Sina Božjega i – poput Ivana Marije, Alojzija i fra Ante – Kristovim očima gledati, njegovim duhom razumijevati, njegovom voljom htjeti i njegovim srcem osjećati. Ako Boga razumijemo, razumjet ćemo da nam Bog dolazi bez oružja, jer nas ne želi izvana osvojiti, nego svojom riječi i sakramentima iznutra obnoviti. Ako Boga razumijemo, onda ćemo razumjeti da se ne može sjediti na dvije stolice i da nije moguće uspjeti s filozofijom: danas ću još polovično, a od sutra ću početi savršeno. Ako Boga doista razumijemo, onda ćemo jasno razumjeti da se vjeru, crkvene dogme i predaje, biskupske smjernice i redovničke odredbe, zavjete i celibat, svećeničke dužnosti i crkvene pobožnosti…- ukratko: sve što se može i gdje god se to može! – prilagođavati sebi, nego se trebamo promijeniti. To bi trebala biti naša svećenička etika, naš kodeks i naša tajna obveza: ona božićna i ova uskrsno-vazmena, i jutarnja i večernja, i svakodnevna, poručio je svećenicima-hodočasnicima provincijal na kraju homilije.
Crkva Božja u svojim njedrima čuva bogata i velika iskustva koja prije svega u Crkvi ostavljaju životi svetih ljudi, životi svjedoka, istaknuo je u svome obraćanju hodočasnicima predsjednik Vijeća za kler HBK bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak.
Prisjećajući se svog pokojnog župnika, preč. Golubića koji je kao i mnogi svećenici robijao u Staroj Gradiški, biskup Huzjak je upitao: Što je njih kao svećenike u tim kobnim vremenima držalo? Što im je zračilo snagu i bilo stup oko kojega su se okupljali i što im nije dalo pokleknuti? Naravno bila je to vjera u Krista Gospodina. Ali ono što su oni imali pred očima, bila je svijest da sudbinu svoga naroda i Crkve dijele sa svojim nadpastirom, odnosno da je on na čelu s njima u njihovoj patnji i njihovom trpljenju. On im je bio putokaz i jasan primjer kako se postaviti naspram svim nevolja i pritisaka, jer su znali da je s njima u svakom trenutku. Sačuvala ih je i međusobna bratska solidarnost. Nastojali su one koji su pali podići, učvrstiti one koji su bili kolebljivi, ojačati one koji su bili slabi. Stvorili su tako čvrsto jedinstvo da nikome nisu dopuštali da ih razjedini i da ih pokoleba i oslabi.
Kristova vjernost koja je temelj svećenikove vjernosti može se dosljedno živjeti samo u zajedništvu i jedinstvu s Crkvom i međusobnoj svećeničkoj ljubavi i pomaganju, posvjedočio je biskup Huzjak ukazavši na važnost takvih svećeničkih susreta koji su potrebni i za svećenike i za vjernike. Najavio je da će Vijeće za kler kojem on predsjeda nakon smrti nadbiskupa Prenđe svake dvije godine organizirati ovakav susret, hodočašće.
U ovo vrijeme kada je Crkva napadana i ništa više nije sveto, ili bar se nastoji učiniti nesveto, potrebno je svećeničke solidarnosti, blizine i zajedništva, pa i onda kad su teške stvari među nama, uvijek zajedno pred Bogom na koljenima možemo sve to prevladati. Zato molim da međusobno stvaramo to ozračje, da zajedno okupljeni oko svojih biskupa možemo biti svjedoci Krista Gospodina, svjedoci svega onoga što je on nama predao i ostavio, da bismo tako živjeli i ostvarili zajedništvo i bratstvo u Crkvi, rekao je biskup Huzjak.
Predsjednik HBK nadbiskup Srakić je izrekao riječ zahvale svima koji su doprinijeli održavanju hodočašća.
Kod groba Sluge Božjega oca Ante Antića molitvu za njegovo proglašenje blaženim izmolio je kardinal Bozanić, a potom su se kod groba pojedinačno pomolili i svećenici-hodočasnici.