Zagreb, (IKA) – Molitveni ekumenski hod, 34. po redu zagrebačkim crkvama u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana završen je u četvrtak 25. siječnja u baptističkoj crkvi. Pozdravnu riječ okupljenima, među kojima je bilo dosta redovnica i redovničkih pripravnica, uputio je pastor Baptističke Crkve Zagreb Ivica Horvat.
Predsjednik Saveza baptističkih Crkava u RH Toma Magda je u osvrtu na Poslanicu Efežana naglasio kako je ona poput glazbe koja nas može obuzeti, jer je sadržaj te poslanice doista vrlo snažan. „Pavao govori o Bogu koji ima plan od prije početka. Bog je odlučio da će inicirati i provesti kozmičko pomirenje. To govori Pavao i pokušava nam tu sliku približiti. Dakle, riječ je o slici Boga koji nastoji pomiriti ljude s njim, ljude među sobom”. Pojasnio je, kako je prvo riječ o „horizontalnom” pomirenju i kaže da je Bog u Kristu srušio „zid” neprijateljstvo među ljudima i od dvoje napravio jednoga čovjeka i onda tog čovjeka pomiruje s Bogom. Nalazimo u odlomku i izraze nekad i sad, „nekad ste bili neprijatelji, ali sada je došlo vrijeme pomirenja, vrijeme jedinstva, vrijeme mira u Isusu Kristu nekada i sada”. Naglasio je, kako izraz „ali sada” uvodi dramatičnu promjenu, jer sve što se dobro događa, događa se u Kristu i Kristom. „To je dramatično, jer nitko i ništa ne može promijeniti situaciju kao što ju je promijenio Krist. Govoreći današnjim jezikom, mogli bismo reći da je Bog imao odavno projekt u koji je puno uložio. On je u taj projekt uložio sve što je imao, u Kristu se prignuo k nama, do dna. Ostao je poslušan do smrti, smrti na križu”.
U duhu promišljanja ovogodišnje teme Molitvene osmine koja je nastala na Karibima, Magda je pokazao na instalaciju koja se nalazi u dvorani okupljanja „Sveto pismo i lanci”. To asocira na tužnu povijest Kariba, te naglasio kako su prije nekoliko godina britanski baptisti tražili oprost od baptista na Karibima, jer su Englezi desetljećima prevozili robove iz Afrike i prodavali ih na Karibe. „Moralo je doći do pomirenja, pokajanja, traženja oprosta. Ne možemo doći bliže jedni drugima bez da priznamo da smo nešto loše napravili. Ne znam koliko je baptista sudjelovalo u tome, ali oni su rekli ‘naši su oci to radili’, a te riječi smo i čitali u Riječi Božjoj”. Ako je Bog bio spreman sići u Kristu sa svoga prijestolja da nas pomiri, da nas dovede k sebi što bi mi trebali biti spremni učiniti? Što smo spremni učiniti da negdje barem jednu kariku lanca pokidamo, lanca koji nas dijeli, koji nas porobljava i lišava onoga što nam je Bog namijenio, upitao je na kraju.

Uime Katoličke Crkve okupljenima se obratio mons. Zlatko Koren, te prisutne podsjetio na one koji su u jeku proslave 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata 1984. godine pokrenuli ekumenski hod koji neprekidno traje od tada do danas u različitim crkvama. Veliki ljudi, začetnici toga hoda bili su zagrebački pomoćni biskup pok. Đuro Kokša, pok. Branko Lovrec iz Baptističke Crkve, evangelički biskup pok. Vladimir Deutsch i pok. mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan Pavlović. „Oni su se otvorili Duhu Svetomu i započeli molitvenu osminu koja se i do tada molila, ali smo molili svaki dan odvojeno u svojim crkvama, a te godine smo u danima osmine krenuli jedni drugima”. Domaćinima je zahvalio na toplini i ljepoti ovoga zajedništva. Također je spomenuo primjedbu, kako se ekumenska događanja zbivanju u tjednu osmine, a onda to utihne. Koren je istaknuo kako je to površno zaključivanje, te je iznio više primjera susreta i suradnje tijekom godine između različitih kršćanskih zajednica. Na tom tragu vjernike je potaknuo: „Ne smijemo se umoriti, ne smijemo posustati čineći sve da putevi povezanosti između nas budu iz dana u dan što prohodniji, da se trudimo iz dana u dan biti bolji kršćani, i da uvijek iznova budemo otvoreni Božjoj riječi, ali i svjedoci o ljepoti ovakvih susreta”.
O. Mihailo Majk Žikić iz Srpske pravoslavne Crkve je u duhu ovogodišnjeg gesla Molitvene osmine vjernike pozvao da pokušaju odbaciti vlastite okove. „Sjetimo se Mojsija, koji je za razliku od nas bio bogat i imao je sve preduvjete da bude na visini, no jedino zahvaljujući riječi Gospodnjoj on se toga odriče i kreće za Njim, kao prije njega Abraham, i mnogi drugi. Sjetimo se i apostola koji su bili mnogo jednostavniji i skromniji od nas, ali su bili spremni sve promijeniti i tako svjedočiti svojim primjerom kako je lijepo biti s Gospodinom. Naše molitve znaju često biti samo formalne i bez duše i zato uglavnom nemaju ploda. Ako svatko od nas pokuša makar malo to promijeniti, ako pokušamo zavoljeti nas same, onda ćemo biti spremni voljeti Boga, a ako uspijemo zavoljeti Boga, onda ćemo zavoljeti svakoga. Stoga naše molitve, ma koliko bile različite ako su autentične i ako su zajedno upravo zato što su zajedno stvorit će ljepotu molitve koju Bog želi od nas čuti”, poručio je.