Zagreb, (IKA) – Jubilarni 50. teološko-pastoralni tjedan na temu “Identitet svećenika danas: očekivanja i pastoralna zbilja” završio je plenarnom raspravom u četvrtak 28. siječnja u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati. U raspravi se osvrnulo na identitet svećenika iz različitih perspektiva, na duhovnost i zajedništvo svećenika, kao i na važnost odgoja, te pomoći onima koji zapadnu u krize.
Zaključnu riječ uputio je dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Oslić. Istaknuo je kako tema ovogodišnjeg 50. jubilarnog TPT-a koja je u središte stavila svećenički identitet ima još veću važnost jer se nalazimo u Svećeničkoj godini. Temu su profesori s naših teoloških fakulteta pokušali osvijetliti pod teološko-pastoralnim, psihološkim, sociološkim i naposljetku pod pedagoško-katehetskim vidom. U izlaganjima je došla do izražaja sva kompleksnost te tematike, koja je otvorila brojna pitanja i koja traži nove odgovore, istaknuo je dr. Oslić. Kao glavna nit vodilja svećeničkog života i njegova identiteta, koja bi trebala osmišljavati našu svakodnevnu svećeničku praksu, trebala bi biti “Kristova vjernost” iz koje izrasta i naša “svećenička vjernost”, rekao je dr. Oslić, te je podsjetio kako je u izlaganjima došlo jasno do izražaja da svećenički identitet treba u sebi bitno uključivati kristološku i ekleziološku dimenziju. Međutim, one bi trebale biti trajno usmjeravane prema svećeničkoj proročkoj službi, koja bi trebala današnjeg svećenika trajno nadahnjivati prema “općem dobru” zajednice i društva u smislu jednog boljeg međusobnog razumijevanja i dobrobiti naših bližnjih, jer da bi današnji svećenik mogao postati autentičan navjestitelj Radosne vijesti, on više ne može živjeti izvan kulture svojega vremena.
Dapače, on treba biti svjestan da danas Crkva djeluje u jednom specifičnom ozračju u kojem su različiti “indiferentizmi” i “otuđenja”. Takvi “indiferentizmi” i takva “otuđenja” suvremenog društva, bitno otežavaju svećenikovo poslanje u smislu brzog “uspjeha”, te u evangelizacijskom procesu, koji bi potom trebao kulminirati u okupljanju i profiliranju naših “bazičnih, župnih zajednica” koje bi trebale pratiti suvremene tokove razvoja naše društvene stvarnosti. Međutim, takvi “indiferentizmi” i takva “otuđenja” kao i sveprisutni drugi čimbenici poput “svećenikove samoće”, stavljaju svećenika danas pred različite izazove i opasnosti, koje sa sobom nose različite ovisnosti. Očito da na takve i slične izazove suvremenog društva može odgovoriti samo zrela i odgovorna svećenička osobnost, koja je u stanju živjeti i svjedočiti cjelovitost svećeničkog poziva u kontekstu suvremene stvarnosti, istaknuo je dr. Oslić.
Svako je svećeničko zvanje Božji milosni dar Crkvi. Zato ga treba čuvati i njegovati zauzeto i odgovorno. U tom kontekstu potrebno je osim nezaobilazne važnosti svećeničke duhovnosti, spomenuti i osobitu važnost permanentnog, odnosno cjeloživotnog svećeničkog obrazovanja. Tu je na različite načine značajni doprinos u proteklih 50 godina zagrebački KBF dao svećenicima, domovinskoj Crkvi, Crkvi u BiH, te hrvatskom iseljeništvu. U tom smislu može se kazati da je odluka o pokretanju ovih studijskih dana prije 50 godina bila providonosna i dalekosežna i upravo zbog toga bi bilo vrijedno, možda kroz neke inovacije i preoblikovanja TPT, sačuvati ono “već dano i dogođeno” i pokušati kroz nova filozofsko-teološka promišljanja otkrivati nove putove i neke nove naglaske, koji bi na znanstveno-kritički način mogli promišljati našu Crkvu i društvenu stvarnost u sadašnjosti i nadolazećoj budućnosti, rekao je dr. Oslić, te zahvalio svima koji su od osnivanja TPT prije 50 godina pa sve do danas, dali svoj znanstveni i organizacijski doprinos i tako obogatili hrvatsku filozofsko-teološku misao u cjelini.

Na kraju skupa sudionicima se obratio i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Hrvatski čovjek nas treba ne zbog nas, nego zato što nas Krist zove i želi da djelujemo u njegovu djelu. To treba zračiti iz našeg rada i riječi, upozorio je kardinal. Kad se nalazimo u manjim skupinama vidimo da ljudi dolaze s konkretnim pitanjima koja nam žele postaviti. Žele od nas čuti odgovor na ono što ih zanima. Tu osjećamo da vjernici itekako mnogo očekuju od nas. Čini mi se da je potrebno usredotočiti se na to, premda nam možda ti razgovori nisu ugodni, primijetio je kardinal.
Ovih smo se dana spomenuli 50. obljetnice TPT-a. Negdje na njegovu početku kardinal Franjo Šeper održao je predavanje o studiju kao osmom sakramentu za svećenika, podsjetio je kardinal Bozanić, te istaknuo kako je svećenik pozvan da stalno studira, da stalno produbljuje svoje znanje. Kardinal je istaknuo i važnost svećeničke duhovnosti, te upozorio kako treba razlikovati pravu od pogrešne duhovnosti, jer ona nije dodatak, već svakome ponaosob pomaže da bude osoba, da živi što vjeruje i zašto je poslana i pozvana. Bila su spomenuta i neka druga neugodna događanja, koja do nas dolaze iz određenih zemalja. Na to bi isto trebalo gledati s povjerenjem. Crkva je sposobna čistiti se. I Crkva je potrebna čišćenja, svatko od nas i Crkva kao cjelina. I ako je vrijeme čišćenja, ono može govoriti o novoj nadi i novom zamahu, rekao je kardinal, te je podsjetio kako se u današnje vrijeme više gleda na svećenike i lakše ih se kritizira. No, nije li to i providonosni izraz da svatko od nas kao osoba bude ono što trebamo biti, da živimo ono što propovijedamo, upitao je. Osvrnuo se i na teme o pomoći. Istaknuo je kako su potrebni centri na biskupijskom i nacionalnom planu, te kako se o tome na razini HBK razmišlja i radi. Podsjetio je kako su to možda slučajevi kad se dolazi do granica, ali je potrebno da svatko bude svjestan da ima pomoć unutar Crkve. Istaknuo je i važnost svećenikove ispovijedi i duhovnog vodstva. U ovom vremenu pritisaka, stresova, izazova, svakome od nas potreban je duhovnik i potrebna nam je stalna ispovijed kao sredstvo nutarnjeg rasta i nutarnjeg ozdravljanja. Dobro je da i to u ovoj godini svatko za sebe promisli. Osvrnuo se i na teme i pitanja vezana uz zvanja, te na kraju potaknuo da i ovaj TPT bude izazov svima za jačanje zajedništva, povjerenja unutar svećeničkih krugova. Potrebni smo jedni drugima da budemo sposobni biti na raspolaganju vjernicima i drugim ljudima koji nas trebaju, zaključio je kardinal Bozanić.