Split, (IKA) – U sklopu Tjedna braka, koji je organizirao Ured za pastoral obitelji Splitsko-makarske nadbiskupije u suradnji sa župom sv. Ivana Krstitelja na splitskom Trsteniku petoga dana, u petak 8. veljače, održana su dva predavanja na temu “Kroz brak do svetosti – stvarnost ili obmana?” Prof. Maja Jakšić, majka četvero djece, teologinja i savjetovateljica realitetne terapije, suradnica BiOS-a, istaknula je da u braku više nema pitanja “je li to dobro za mene?”, nego se stalno treba pitati “je li to dobro za moj brak?” Uvijek se pitajmo: “Što sve činim da moj brak bude dobar i što bih još mogla činiti da moj brak bude još bolji?” U protivnom, ostajemo u kavezu međusobne naviknutosti. Bog od nas puno traži, ali daje nam sve. Daje smisao našemu životu i daje nam pomoć kroz milost, darove i velike ljude poput bračnog para Martin i Gianne Berette Molle kojima se uvijek možemo obratiti za pomoć. Prof. Jelena Burazin, psihologinja, majka četvero djece, djelatnica Caritasove sigurne kuće u Splitu, istaknula je da je važno u brak ne ući s maglovitim, bajkovitim očekivanjima, naivno se nadati stalnoj sreći bez sukoba ili supružniku koji telepatski otkriva vaše potrebe, već je nužno znati da održavanje braka iziskuje mnogo truda, kao uostalom sve vrijedno u životu, upozorila je prof. Burazin. Često u našim brakovima idemo godinama u krivom smjeru, vrtimo se u krug ponavljajući ista ponašanja koja nas samo udaljuju jedan od drugoga, udaljuju nas od cilja. Kada stvari postanu teške, mi kršćani zvučimo poput ostatka svijeta i koristimo ponašanja koja uvelike ugrožavaju bračnu sreću. Važno je osvijestiti te razarače brakova; okrivljavanje, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, kažnjavanje, uspoređivanje, vikanje i kritiziranje. Bijes i ljutnja su ubojice ljubavi. Sva ova ponašanja štetu čine upravo u bračnim odnosima. Gotovo svi ih odabiremo, a da pri tome ne razmišljamo mnogo o tome koliko patnje ta ponašanja uzrokuju drugima i nama. Dok god ih primjenjujemo ne možemo se nadati bračnoj sreći, istaknula je predavačica, pojasnivši: stvarni brak je i sreća i nesreća udvoje, užitak i žrtva udvoje. Sve je to bračna stvarnost i mi smo odgovorni za naš brak. Ali moramo znati da u braku nismo sami. Bog je s nama od samog početka i On nam daje snagu. Bog nas je u početku zamislio za zajedništvo i uzajamno darivanje. I koliko smo god uronjeni u današnji svijet, toliko ga moramo oplemeniti s onim nebeskim, s onim kako nas je Bog zamislio, s onim uzvišenim. Potrebno je zajedno neumorno moliti i ustrajati u svakodnevnom naporu da se ispune zadaće preuzete na dan vjenčanja.
Šestoga dana, u subotu 9. veljače, uslijedilo je svjedočenje bračnih parova. Bračni par Mirjana i Damir Plosnić, roditelji devetero djece dali su svjedočanstvo vjere i pouzdanja u Božju providnost, poslušnosti Njegovoj Riječi i vodstvu u svakoj životnoj situaciji, u siromaštvu, preziru bližnjih zbog mnogo djece, u teškoćama, neshvaćenostima, radostima i žalostima, financijskim poteškoćama, predanost u prihvaćanju svakoga novog života kao nezasluženog dara, spremnost na žrtvu, ljubav prema Crkvi i sakramentima – četiri dječaka redovito ministriraju u župi, starije dvije kćeri studentice su medicine, a njihov otac je trenutačno bez posla, ali ne očajava. Bračni par Jozo i Lidija Kuzmanić kroz patnju petnaestogodišnjeg čekanja na dijete otkrivali su Božju ljubav, vjerom, zajedničkom molitvom, dugim šetnjama i razgovorima nadilazili sve poteškoće, oslanjajući se na ljekovitu snagu sakramenta ženidbe uvijek dobivali novu snagu za sebedarje.
Posljednjega dana, u nedjelju 10. veljače, na Svjetski dan braka i blagdan bl. kardinala Alojzija Stepinca, euharistijsko slavlje s obnovom bračnog saveza predvodio je predstojnik Ureda za pastoral obitelji prof. dr. sc. Josip Čorić. Oko 30 parova obnovilo je bračne zavjete, neki su u braku dva mjeseca, a neki 57 godina, a svjedočanstva su bila dirljiva. Pjevali su mladi iz župe sa splitskog Trstenika. Dr. Čorić je iz osobnih sjećanja na Stepinčev sprovod i cjelonoćno bdjenje uz svečev lijes (kao mladi bogoslov u zagrebačkoj katedrali), govorio o kardinalovoj mučeničkoj smrti i robijanju, nepravednom suđenju, njegovoj vjernoj majci, o mladosti i zaručništvu s Marijom Horvat, njegovim propovijedima i pismima u kojima se neumorno zalagao za svetost braka i obitelji, o njegovom odnosu prema komunizmu kao najvećem zlu ljudske povijesti. Svake je večeri Tjednu braka nazočilo od 100 do 300 ljudi. U anketnim listićima pokazali su oduševljenje i velik interes da se takvi sadržaji što češće ponude u župama te da se u župama utemelje obiteljske zajednice.