Završio XIX. Redovnički tjedan
Zagreb, (IKA) – Biti redovnik zahtjevan je način života, temeljne odrednice redovništva u protuslovlju su s tendencijama suvremene kulture tako da kod većine mladih ono može izazvati čuđenje, kod nekih divljenje, a tek kod maloga broja i želju da se nastavi takav stil života, pojasnila je profesorica na Katehetskom institutu u Zagrebu dr. s. Valentina Mandarić u predavanju o redovništvu kao znaku i izazovu za mlade koje je održala 27. kolovoza na Redovničkom tjednu u Zagrebu.
Istaknula je pri tome da bez zrele kršćanske duhovnosti nema ni redovničkih zvanja, pripomenuvši da se danas više ne odlazi u samostan riješiti egzistenciju, nego mladi čovjek bira i ukoliko nema u sebi jaku motivaciju teško je očekivati da se odluči za redovnički način života. Predavačica je nadalje ponudila na razmišljanje niz pitanja – je li ovakvo redovništvo danas sposobno privući mlade i treba li ono izgledati privlačno; koliko su redovnici sami sebi zanimljivi; je li životna radost redovnika njihov prepoznatljivi oblik svjedočenja te koliko današnje redovništvo predstavlja alternativni oblik života nasuprot potrošačkom društvu.
Govoreći o mladima i njihovoj religioznosti ukazala je da oni jesu religiozni, ali tu religioznost žive prema subjektivnom ključu, a mnogi se više ne prepoznaju u eklezijalnom kršćanstvu. U predavanju je iznijela i zanimljive podatke o redovništvu u Italiji gdje kandidati više odlaze u kontemplativne, a manje u aktivne redovničke zajednice. Tako su u posljednjih deset godina aktivne redovničke zajednice izgubile šezdeset posto zvanja, a starost se popela na šezdeset godina, dok u istom razdoblju kontemplativni redovi nemaju pada jer su svaki gubitak nadoknadili novim zvanjima.
Završnu riječ na kraju XIX. Redovničkoga tjedna uputila je predsjednica Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica s. Elvira Krišto koja je zahvalila sudionicima što su prepoznali i posvjedočili važnost zadane teme “Biti u svijetu, a ne biti od svijeta“. Pri tome se zaustavila na riječi “biti“, pojasnivši da je “biti s Isusom“ uvjet da osobe posvećenog života mogu biti u svijetu, a ne biti od svijeta.