Zagreb, (IKA) – Završna proslava Stepinčeva na Trnjanskoj Savici u Zagrebu u ponedjeljak 3. listopada počela je misom u prepunom Pastoralnom centru bl. Alojzija Stepinca, a nastavljena je procesijom sa svijećama te molitvenim bdjenjem i programom u parku u kojemu je planirana gradnja župne crkve posvećene bl. Alojziju Stepincu. A Stepinac je o gradnji novih crkava u Zagrebu u proglasu građanima 1935. rekao: “…u Zagrebu se ne mogu graditi kakve god crkve, nego takve koje će ne samo praktički, nego i arhitektonski i estetski odgovarati položaju grada kojega hrvatski narod smatra centrom svoje kulture”.
Pozdravljajući nazočne, župnik Antun Vukmanić podsjetio je da se župna svetkovina slavi na dan kad je u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. kardinal Alojzije Stepinac proglašen blaženim, a 10. veljače 1999. utemeljena je ova župa koja nosi blaženikovo ime, župa u kojoj živa Crkva opstaje i raste te od tada čeka zgradu svoje crkve.
Uz upaljene svijeće molilo se u parku za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim i za pravomoćnost lokacijske dozvole, sve pod geslom: “Gospodinu Bogu se ne žuri, ali on nikada ne zakasni”. Program u parku osmislili su mladi župe, a vodila Lejdi Oreb. Birane Stepinčeve riječi izrečene prigodom blagoslova parka u Maksimiru 1943. te one o pesimizmu i milosrđu iz 1944. čitali su mladi župljani, a riječima ohrabrenja obratili su se okupljenima nagovorom i molitvom don Damir Stojić te o. Ike Mandurić.
Don Damir Stojić podsjetio je da poznaje živu Crkvu sa Savice kojoj je već propovijedao – u školi. Istaknuo je da su u najteža vremena nastale najljepše crkve koje svojom ljepotom simboliziraju ljepotu neba. U svakoj crkvi je tabernakul s prisutnim Kristom. Upitao se: Kakav bi to bio kvart bez Krista? I ovom je kvartu potreban Krist. U spontano izgovorenoj molitvi molio je zatim Gospodina da svrne pogled na ovaj svoj narod koji je gladan Božje riječi i da i njega i župnika blagoslovi; da iz puka niknu novi svećenici koji će slaviti Boga i naviještati Njegovu riječ. Molio je i da ovaj puk Majka Božja zakrili svojim majčinskim plaštem i zagovara ga kod svojega Sina Isusa Krista.
O. Ike Mandurić rekao je da nije čudo kako se već i početkom gradnje ove crkve ocrtava Stepinčev put, Isusov put koji je težak, ali put istine i ljubavi, put odvažnosti, istinoljubivosti, neustrašivosti, nepokolebljivosti. Živa Crkva je već izgrađena i nitko ne može stati na put tome da hramovi nastaju. Zagrebu silno nedostaju hramovi koji su se u jednom vremenu prestali graditi. A oni su ne samo simbol grada Zagreba – primjerice katedrala, crkva Sv. Marka – nego i potreba njegovih stanovnika. U početku grada crkva je simbol njegova identiteta. Kad je stala gradnja crkvi u Zagrebu oko kojih se grad širio, grad se neprirodno razvijao. Uz hramove znanosti, umjetnosti, kulture, sporta koji su izgrađeni, potrebni su i hramovi Gospodinovi – crkve. Živimo u vremenu kad se te nepravde ispravljaju. Kad se nepravde isprave, onda će nastati mir i u ovoj župi i u ovom gradu. Posebno je istaknuo “da nam treba još crkava u ovom gradu, ali i kristovske ljubavi da ova borba u nama ne rodi ni trunom mržnje, nego da nas promijeni u ljubavi jer protivljenje dolazi od mrzitelja Božjega koji je ranio ljudska srca teškom poviješću, koja je sad iza nas”. Ova će crkva te rane iscjeljivati. Za to treba moliti Božji blagoslov – da Gospodin izlije mir na ovaj grad, na ovaj park, na ovu crkvu i svakoga koji bude ovuda prolazio.
Riječi nagovora i molitve duhovnika izmjenjivale su se s pjesmom izvođača koja je prihvaćena od puka odzvanjala parkom i okolnim zgradama. U glazbenom dijelu programa sudjelovali su bendovi “Božja pobjeda” i “Duhovni kutak XI.” te vlč. Ljubo Vuković, župnik u Gajnicama, i kao iznenađenje – pjevačica Maja Blagdan.
Izmoljena je zatim krunica Božjeg milosrđa te Molitva za proglašenje blaženoga Alojzija Stepinca svetim koja se moli svaki dan u župi na Savici.
Nakon završne molitve župnika Vukmanića i blagoslova te zahvale sudionicima, izvođačima i podupirateljima molitveno bdjenje završilo je pjesmama skupine “Božja pobjeda”.