Donosimo završetak vrlo značajnog suvremenog crkvenog dokumenta što ga je kao svoju završnu izjavu uputila izvanredna Sinoda biskupa koja je u Vatikanu zasjedala od 6 travnja do 8. svibnja o.g. a sva je bila posvećena problemima Crkve u Africi, posebno inkulturaciji Crkve u kukture toga kontinenta. U ovom završnom dijelu sinodski oci upućuju posebne poruke određenim vjerničkim skupinama koje u Crkvi nose vlastita poslanja. Ističu ulogu znanstvenih ustanova za prožimanje izvorne afričke kulture suvremenim napretkom znanosti, pazeći da to ne bude duhovna kolonizacija nego živi razvoj afričke baštine. Odaju priznanje afričkim crkvenim misliocima posebno zbog razvoja poimanja Crkve kao obitelji i kao bratstva. Ističu potrebu potpunog vrednovanja laika u Crkvi. I redovništvo treba biti doista katoličko i doista afričko. Katehisti su, pak, posebnost afričke Crkve, vrlo brojni, prikladno školovani crkveni službenici bez sakramenta svetoga reda. Pripravnicima za svećeništvo i redovništvo biskupi stavljaju na srce solidarnost sa siromasima i potrebu da, također radom svojih ruku, osiguraju afričkim crkvenim zajednicama da mogu same sebe uzdržavati. Budući da mladi čine više od polovice stanovništva na kontinentu, a mnogi su od njih bez posla – čak se teško zapošljavaju i oni koji se vraćaju s diplomama iz inozemstva – Sinoda im upućuje posebno zauzetu poruku. Društvena uloga žene na cijelom je kontinentu naročito važna, sva uronjena u patrijarhalnu baštinu i naglo izložena suvremenim promjenama u očima sinodskih otaca. Afrička je žena ili redovnički posvećena djevica s majčinskim srcem, ili brakom posvećena majka s djevičanskim ponosom.
Dokument završava molitvenom pjesmom Mariji, kao što najčešće završavaju i odgovarajući dokumenti vladajućeg Pape.

Svim našim školama, kulturnim centrima, centrima za istraživanje, ustanovama i sveučilištima
53. U sklopu svijeta koji se trajno i ubrzano razvija, ova su mjesta određena za uobličavanje prilagođavanja našeg društva međunarodnim uvjetima i ostaju otvorena budućnosti, snagom istraživanja, obrazovanja i odgoja mladeži. Velika zadaća, teška ali uzvišena, koju im Sinoda povjerava, jest da točno odrede i uspješno prenesu naše kulture po svemu onome što one imaju pokretno i prijenosno, pazeći da se pronađu sve moguće zajedničke točke s drugim kulturama. Ono što bi ih trebalo označavati u naše doba je točno postavljanje sustava suradnje s izvorom-čovjekom naših zemalja, s mudrim nosiocima i jamcima naših predaja.

54. Ako naši narodi očekuju da ta mjesta postanu mjesta za vladanje znanosti i tehnike u službi razvoja, također je istina da se od njih očekuje i to da se razvoj ne okrene protiv života, da istodobno postanu povlaštena mjesta za prepravljanje naših kulturnih tradicija pred izazovom suvremene racionalnosti.

55. Afrička Crkva, sa svoje strane, želi da ta mjesta djeluju na prosvećivanju inteligencije, da pomoću nje razviju razumna mjerila za dugotrajnu i široku inkulturaciju.

Afričkim teolozima
56. Vaše je veliko i plemenito poslanje u službi inkulturacije, koja je veliko radilište gdje se razrađuje afrička teologija. Već ste započeli predlagati afričko poimanje Kristova otajstva. Pojmovi Crkve-obitelji i Crkve-bratstva plod su vašeg rada u vezi s kršćanskim iskustvom naroda Božjega u Africi. Sinoda zna da bi joj bez savjesnog i odanog vršenja vaše službe nedostajalo nešto bitno. Ona vam izražava svu svoju zahvalnost i ohrabrenje da nastavite raditi u razlikovanju točnih uloga, ali u zajedništvu sa svojim pastirima, da bi se naukovno bogatstvo koje će proizaći s ovoga skupa produbljavalo na korist naših mjesnih Crkava i sveopće Crkve.

Vjernicima laicima
57. Crkva-obitelj usmjerena je k izgradnji države koju ona nastoji ljubiti u duhu blaženstava. Zadaća vjernika laika kojega krst i potvrda čine dionikom triju velikih službi Krista svećenika, proroka i kralja jest da bude sol i svjetlo u svagdanjem životu i, nadasve, gdje samo on može ući. Određeno poimanje Crkve rezultira previše pasivnim tipom laika, Crkva-obitelj je Crkva zajedništva. Svi su pastiri pozvani da razvijaju pastoral u kome će laik u potpunosti naći svoje mjesto i svoju važnost.
Što se vas tiče, dragi sinovi i kćeri, usredotočite se odlučno na milosti svoga krsta i potvrde razvijajte sve moguće poticaje koje će Duh nadahnuti kako bi naša Crkva bila na visini svoga poslanja.

Redovnicima i svećenicima, braći i sestrama
58. Vi ste prikazali potpuni dar samih sebe da izrazite Africi i svijetu ljepotu i veličinu života Crkve i njezinu svrhu. Redovnički život, kontemplativni ili aktivni, po sebi je vrijedan u izražavanju svetosti Crkve. Nećete uspjeti inkulturirati redovnički život u Afriku ako ne preuzmete kao prethodnica i predstavništvo najdublje vrijednosti koje sačinjavaju život naših kultura i izražavaju cilj kome teže naši narodi da bi podarili kulturno gostoprimstvo Kristu čistom, siromašnom i poslušnom, koji nije došao razarati nego nadopuniti. Vjernost vašoj redovničkoj posveti i vaše zajedništvo s mjesnom Crkvom za sve su znakovi Kraljevstva.

Katehistima
59. Vi morate svakodnevno jamčiti ustrojstvo zajednica u selima i urbanim četvrtima, da od njih napravite živa bratstva, stanice velike crkvene obitelji. Vi ste najbliži suradnici svećenika u njihovoj službi evangelizacije. Sinoda, koja je imala sreću sudjelovati na proglašenju blaženim jednoga od vas, Izidora Bakanje, želi da vi primate i prenosite odgoj doista usredotočen na Krista koji čini vas, kao i sve koji preko vas ulaze u Crkvu, pravim svjedocima vjere.

Sjemeništarcima i kandidatima za redovništvo
60. Tema Sinode “Bit ćete mi svjedoci…” u približavanju trećem tisućljeću sasvim se osobito odnosi na vas. Crkva računa na vas da skupite i temeljito živite bogatstva ove Sinode. Uđite velikodušno u ideal koji se pred vas stavlja. Budite uvjereni da je duhovni, apostolski i misionarski odgoj ključ svega ostaloga u vašem odgoju.
61. Bujan život molitve i velikodušne duhovne borbe, omogućit će vam da dobro spoznate svoj poziv i da se pokažete svjedocima koji znaju “kome su povjerovali” (2 Tim 1,12). Evangelizacija i inkulturacija, kojih je unutarnja veza svjedočenje, moraju biti svjetionici koji osvjetljavaju buduće stoljeće a koje će biti i vaše stoljeće. Da disciplina sjemeništa postane za vas samodisciplina i izražava vašu zrelost. Tražite jednostavnost života radnika iz Evanđelja u solidarnosti sa svim siromasima našeg kontinenta, i radom svojih ruku sudjelujete u zauzetosti mjesne Crkve da upravlja sobom.

Mladima
62. Sinoda je savršeno svjesna važnosti mladih u Africi i važnosti mjesnih Crkava. Ona u Kristu prepoznaje prvi izvor te mladosti. Sinoda vidi u vašoj mladosti izvor dinamizma i obnove. Vaša velika brojčana snaga znak je božanskog blagoslova na ovu Afriku koja ljubi život i rado ga prenosi na buduće naraštaje; vaša želja za sudjelovanjem izražava osjećaj zrele odgovornosti, a koja je za nas poticaj da ne priječimo djelovanje milosti.
63. Zadaće navještanja, inkulturacije, dijaloga, pravde, mira i društvenog priopćivanja koje su na poseban način izazvale pažnju Sinode, ne mogu se potpuno ostvariti bez vaše velikodušne odgovornosti. Ali kako to učiniti bez dijaloga s vama? Stoga je apel da živite dijalog jedna od temeljnih briga Sinode. Želimo je pojačati s vama. Vi predstavljate više od polovice stanovništva kontinenta. Vi ste milost za vaše narode. Sinoda želi da se u krilu pojedinih zemalja nađe rješenje za vašu nestrpljivost da sudjelujete u životu nacije i Crkve. Sa svoje strane, moli vas, i to odmah, da ponesete breme razvoja svojih naroda, da ljubite kulturu svog naroda i da radite na njezinu ponovnom oživljavanju po vjernosti svojoj kulturnoj baštini, duhu nauke i tehnike, i, nadasve, kršćanskoj vjeri.
64. Sinoda nade ne zanemaruje da se vi, diplomirani mladi bez posla, morate sučeljavati s teškim prilikama. Molimo za vas a molimo i vaše Crkve i upravitelje vaših zemalja da pronađu nove načine razvoja koji će uključiti te ogromne potencijale koje predstavljate, a koje izgleda da je nemoguće umetnuti u sadašnji ekonomski i materijalistički model društva.
Sinoda osim toga trpi zajedno sa svim mladim Afrikancima raspršenima na studijima u zemljama Sjevera i koji se zbog svoje nezaposlenosti ne mogu vratiti i staviti svoje sposobnosti na raspolaganje zemljama svoga podrijetla.

Ženama
65. Poštovanje vama, naše majke, naše sestre!
Ova Sinoda nade razmišljala je o otuđenjima koja vas tište, a koja proizlaze iz neuspjelog susreta između našeg tradicionalnog poimanja čovjeka i onog modernog. Tako, ova otuđenja osvjetljuju jedno od glavnih očitovanja ustrojstva grijeha u kome se nalaze naša afrička društva. One također proizlaze iz nepravednih ustrojstava samoga današnjeg svijeta.
66. Sinoda traži za žene savjestan odgoj koji ih može pripraviti prije svega na njihove odgovornosti kao supruge i majke, ali koji uz to otvara vrata svim društvenim službama iz kojih ih društvo, tradicionalno i ono moderno, nastoji isključiti bez razloga. Sinoda zahtijeva da se ženi ponovno dade uloga u skladu sa stvarnom važnošću koja proizlazi iz odgovornosti koju ona već ima.
67. Uvjereni da “odgojiti ženu znači odgojiti narod”, vaši biskupi i svi sudionici ove Sinode odlučili su djelovati na sve moguće načine za puno poštovanje vašeg dostojanstva. U tijeku ove sinode Sveti Otac je proglasio blaženima dvije majke obitelji, Elizabeth Canori Mora i Ivanu Berettu Molla i, prema vama, želimo iskazati svoje poštovanje koje vam on upravlja: “Želimo iskazati poštovanje svim hrabrim majkama, koje se bez pridržaja posvećuju svojim obiteljima, koje trpe u rađanju svoje djece, a onda su spremne podnijeti sve muke i sučeljavati se s bilo kakvom žrtvom, da im prenesu ono što one imaju najbolje (…) Koliko je ponekad čudnovato njihovo sudioništvo u skrbi Dobrog Pastira!” (Homilija Svetoga Oca na proglašenju blaženima Izidora Bakanje, Elizabeth Canori Mora i Ivane Berette Molla, 25. travnja 1994).
68. S poštovanjem pozdravljamo i sve zavjetovane žene Afrike i Madagaskara, i također svijeta. Ohrabrujemo ih da ustraju u svom sretnom pozivu i da s radošću primaju milost duhovnog majčinstva koje im Krist nuđa u Crkvi, svjesni da koliko vrijedi žena, zavjetovana ili majka obitelji, toliko će vrijediti Crkva-obitelj.
69. Glede pomaganja budućnosti pune čovječnosti, bit ćete, u ovom času krize našega kontinenta, mogući izvor nade, ako znate nasljedovati Mariju, Novu Evu, Majku Krista koji je Otkupitelj čovjeka.

Djelovanje milosti
70. U djelovanju milosti po daru primljene vjere, potaknuti velikom radošću, okrećemo se prema 2000. godini koja je na obzorju. Puni smo nade i odlučni prenositi Radosnu Vijest spasenja u Isusu Kristu. To je razlog po kojemu ostajemo u molitvi i pozivamo cijelu Obitelj Božju da moli s nama i s Marijom, osobnim licem Crkve, za nove Duhove.

Mariji
71. O Marijo, Majko Božja i Majko Crkve,
Zahvaljujući Tebi u zoru Navještenja
Cijeli se ljudski rod sa svojim kulturama obradovao otkrivši da je sposoban za Evanđelje.
Uoči novih Duhova za Crkve Afrike, Madagaskara i otoka
Zajedno s narodom koji nam je povjeren,
U zajedništvu sa Svetim Ocem
Sjedinjeni smo s Tobom, da bi izlijevanje Duha Svetoga učinilo naše kulture prostorima zajedništva u različnosti,
a od svih nas Očevu Crkvu-obitelj, Sinovo Bratstvo, Sliku Trojstva, Prethodnicu i Suradnicu sa svima u Kraljevstvu Božjem,
U društvu kojemu je graditelj Bog:
Društvu Pravde i Mira
Amen!