Požega, (IKA) – Na početku nove školske godine požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 5. rujna slavlje zaziva Duha Svetog u požeškoj katedrali, na kojem su sudjelovali učenici i djelatnici požeške Katoličke gimnazije i Katoličke osnovne škole a pridružili su im se i predstavnici drugih gradskih škola. Koncelebrirali su predstojnik Ureda za katoličke škole Ivica Žuljević, predstojnik Katehetskog ureda Robert Kupčak, vjeroučitelji navedenih škola Marijan Pavelić i Ivica Bošnjak te drugi svećenici. Pozdravljajući nazočne, biskup je rekao kako su učenici od svojih učitelja i roditelja već čuli što je potrebno učiniti na početku nove školske godine, ali da žele još zazvati snagu Duha Svetoga da im srce obdari sposobnošću razumjeti, radovati se, voljeti, biti marljivi i strpljivi.
U homiliji, na tragu naviještenog evanđeoskog ulomka, u kojem Isus u kući Šimuna Petra ozdravlja njegovu bolesnu punicu, biskup je protumačio djeci kako im u stanju tjelesne bolesti može pomoći liječnik primjerenim lijekom, ali da nema onoga tko bi ih mogao osloboditi od tjelesne smrti. No, nastavio je, svatko od nas je više od tjelesnosti, više od odjela koje je obukao, više od onoga što je pojeo, više od znanja koje je usvojio. Ono što je više od našega tijela, to je naša neponovljiva i jedinstvena osoba, duhovna sastavnica našega bića. Biskup je istaknuo kako je važno cjelovito misliti o sebi, ne samo tjelesno, nego i duhovno, te djelovati tako „da ne umremo u srcu”.
Učenike je biskup uputio na riječi sv. Pavla o sijanju Božje riječi u našem srcu, i na tvrdnju da smo njiva i građevina Božja, te da „možemo Božjom pomoći izrasti u velike ljude”. Podsjetio je kako se ovaj dan slavio spomendan sv. Majke Terezije, žene koja je bila velika, ne po svojoj tjelesnosti, niti po velikoj školi, bogatstvu, ili nekoj drugoj izvanjskoj moći, nego po onome što je snagom Božjom izraslo u njezinom srcu. Otvarajući svakodnevno svoje srce Bogu u molitvi, bila je zahvaćena snagom njegova Duha, postala moćna ljubiti, služila bolesnicima, umirućima, siromašnima, postala je velika. Biskup je poželio učenicima, da dok nastoje rasti u znanju ove školske godine, njihovi učitelji, vjeroučitelji i roditelji posiju u njihova srca i blizinu Božju. Pozvao ih je na svakodnevnu molitvu, otvaranje srca Bogu, da po njemu ono što je u njima posijano, može rasti, te postanu – ne samo ljudi velikog znanja – nego ponajprije osobe velike duhom koje pomažu drugima, da i oni u toj Božjoj snazi budu veliki.
Na završetku misnog slavlja biskup je ohrabrio učenike, rekavši da im se ništa ne može dogoditi dok su Božji. Pozvao ih je da prolazeći kroz različite životne situacije, trajno Bogu svjedoče koliko su njegovi i koliko žele od njegove snage živjeti.

.