“Utvrđuje se da Zbirka paške čipke u posjedu benediktinskog samostana sv. Margarite u Pagu ima svojstvo kulturnog dobra” prva je kvalifikacija u rješenju koje je Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH dodijelila benediktinskim koludricama u Pagu, čime se i pravno potvrđuje da je umijeće izrade paške čipke hrvatsko nematerijalno kulturno dobro. U rješenju Ministarstva kulture upisano je 127 predmeta navedenih u katalogu: košulje s paškim tegom, čipke (ovalne, kružne, kvadratne, pravokutne, u obliku rozete, križa, trake, neke čak i u obliku leptira, cvijeta, sidra i srca), liturgijski tekstil (oltarnici i nadoltarnici – ‘tavaja i sopra tavaja’, zastori za svetohranište, plašt, križ, aplikacije čipke na koricama Misala), upotrebni predmeti s aplikacijama paške čipke (zastori, jastučnice, navlake, rupci, stolnjaci, podmetači, čestitke s okvirom paške čipke) te uzorci paške čipke. Rješenje sadrži specifikaciju za sve te kategorije; potanko su opisani veličina svakog rada, boja, postav, vrsta boda, vrijeme nastanka rada i oblik čipke. Dosad je u području sakralnosti odnosno crkvenih dobara u Hrvatskoj bila zaštićena samo dubrovačka Festa sv. Vlaha. U pripremi je da se kao nematerijalna baština zaštiti i hvarska procesija za Križem na Veliki petak, a u planu su i neke druge osobitosti iz hrvatske crkvene baštine, rekla je Bianka Perčinić Kavur, načelnica Odjela za pokretna i nepokretna nematerijalna dobra Ministarstva kulture RH. Zaštita nematerijalnih dobara rezultat je Zakona o zaštiti tih dobara koje je 1999. g. donijelo Ministarstvo kulture, a potaknuto je i UNESCO-vom konvencijom o zaštiti nematerijalne baštine. U vremenu koje je sklono ‘kopirati’ i zatomiti izvorni identitet, Rješenje iz Ministarstva konačno je i pravna potvrda da je umijeće veza paške čipke izvorno nastalo u paškom samostanu. Paška čipka je rukotvorina čipkarice koja šivanjem tankim koncem, uglavnom br. 70, izrađuje motive: štapiće, ročelice, pogačice, kolubariće, mendulice, dintel, oblikujući gustu ukrasnu mrežu, čipku.
U obrazloženju Ministarstva kulture RH ukratko se opisuje povijest nastanka Paga i povezanosti Pažana s benediktinkama koje su ih poučavale školskom obrazovanju, raznim rukotvorinama i umijećima. Opisane su razvojne faze izrade čipke koji se u zadanom okviru izvodi pomoću čvrste papirnate ili kartonske podloge s kojim se platno oslanja na jastuk. Tako izvezen ornament uokviruje se u pravokutnik, a u okvir se ulaže glavni motiv koji se ponavlja ili izmjenjuje s drugim. Čipka kao proizvod kao dio odjevnog predmeta s vremenom je postala simbol prestiža i statusa zbog čega je bila i tražena na tržištu. Krajem 19. st. čipka je postala dekor interijera te se izrađivala kao samostalni ukras.
Paška zajednica koludrica utemeljena je u 14. st. u Starom Pagu, a u 15. st., kao i cijelo paško stanovništvo, nastanila se u novoizgrađenom gradu Pagu. U Registru i na Listi zaštićenih kulturnih dobara RH pašku čipku naziva se remek-djelom kreativnog ljudskog genija: U Registru piše: “Paška čipka, nematerijalno kulturno dobro, pojavom i ishodištem vezana je za benediktinski samostan sv. Margarite u Pagu. Svojim značenjem i trajanjem, sa svim razvojnim metamorfozama, vezana je za ishodište svog kreativnog ljudskog umijeća: benediktinsku samostansku zajednicu sv. Margarite u Pagu”. U Zbirci najstariji rad potječe iz 15. st., a u 19. st. samostanska škola u poduci vezu i šivanju čipke prerasta u državnu. “Premda smo bile i pod Venecijom i tuđincima, u srcu smo uvijek imale ljubav za Hrvatsku. Sve što smo sačuvale, to je za Hrvatsku. Samostan je bio središte kulture. Kultura samostana – to je kultura države”, rekla je čipkarica koludrica s. Rozarija Gligora. Od autentična tri paška proizvoda: sir, baškotini i čipka, iz paškog su samostana potekla posljednja dva.
Rješenje za pašku čipku koludrice su čekale više od godinu dana. Trenutno je u izradi i očekuju Rješenje iz Ministarstva gospodarstva kojim bi se i njihovi baškotini zaštitili kao autentični hrvatski proizvod. Paški vez čipke, dobitnik domaćih i međunarodnih priznanja, nije više strogo vezan uz samostan. Postao je tradicijski zanat sačuvan u građanstvu. Pažanke čuvaju stečeno znanje i prenose ga na mlada pokoljenja. Paške benediktinke zasadile su korijen, a grane čipkarskog stabla nadišle su samostan, izazivajući divljenje svijeta, bivajući ponosom Paga i hrvatskog naroda. (ika-ig/kj)