Beč, 28. 4. 1999. (IKA/KAP) – Zbog ratnih događanja Jugoslaviji odgođen je “plivajući simpozij” koji je carigradski ekumenski patrijarh Bartholomaios I. sazvao za spas ekološkog sustava najduže europske rijeke Dunava. Bečki grčkopravoslavni metropolit Michael Staikos priopćio je 27. travnja da je Sveti Sinod u Carigradu odlučio odgoditi simpozij zbog nemogućnosti da u njegovu radu sudjeluju zemlje sada uvučene u ratna događanja kosovske krize. Brod s 120 znanstvenika i crkvenih predstavnika trebao je 26. lipnja krenuti iz Passaua na put do ušća Dunava u Crno more. Ekumenski je patrijarh sazvao taj simpozij s ciljem poticanja odgovornosti kršćana za “očuvanje stvorenog” putem suradnje sa znanstvenicima iz cijelog svijeta i ujedno ostvarenje praktične ekumenske kao i međureligijske suradnje. Prema riječima metropolita Staikosa, simpozij će svakako “biti održan kada se rat završi”.
Zbog rata u Jugoslaviji za godinu dana odgođena je i opća skupština Međunarodnoga povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne Crkve zakazana za 6. lipnja u Baltimoru. U zajedničkom priopćenju katoličkih i pravoslavnih predstavnika ističe se da “neprijateljstva koja se nastavljaju u Europi svima otežavaju sudjelovanje”. Priopćenje su potpisali predstojnik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana kardinal Edward Idris Cassidy i pravoslavni nadbiskup iz Australije Stylianos. Dogovoreno je da se skup održi od 6. do 15. lipnja 2000. a kardinal Cassidy i nadbiskup Stylianos ujedno su izrazili svoje nade i molitve za skori povratak mira na to područje.
Baltimorski skup u lipnju bio bi prvi sastanak opće skupštine Međunarodnoga povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke i Pravoslavne Crkve od onog u libanonskom Balamandu 1993. godine, kada je glavna tema bila nadilaženje napetosti nastalih nakon jačanja Katoličke Crkve u tradicionalno pravoslavnim zemljama istočne Europe. Djelovanje Katoličke Crkve u Ukrajini i Rumunjskoj te uspostava apostolskih nuncijatura u Rusiji i zemljama nekadašnjega Sovjetskog Saveza dovele su do pravoslavnih optužbi za prozelitizam. Tada je zaključeno da se Katolička i Pravoslavna Crkva priznaju i prepoznaju kao “sestrinske Crkve”, te da zbog toga ne bi trebalo poticati “obraćenja vjernika jedne Crkve na drugu”.