Sociolog religije Željko Mardešić u novoj kolumni mjesečnika Kana (srpanj 2002) piše o sekularizaciji i ratu te ističe zanimljivost kako sociolozi nikad ili vrlo rijetko spominju rat kao mogućeg uzročnika sekularizacije zapadnjačkoga društva. No, na tu su okolnost, napominje kolumnist, prvi upozorili povjesničari, otkrivši usput da je rat zapravo najveći neprijatelj religije, a ne bezvjerje. Riječ je, naravno o dvama posljednjim svjetskim ratovima koji su izbili i vodili se upravo u stoljeću kad je svjetovnost dosegla vrhunce svoje proširenosti i uspješnosti. Ta podudarnost mnogo otkriva i ne može je se olako zanemariti, ističe Mardešić te dodaje da premda spomenuti ratovi nisu ni u kojem slučaju bili vjerskima po svojem poticaju, u njima su ipak u najvećoj mjeri sudjelovali kršćanski narodi, što upućuje na zaključak da je zajednička vjera bila žrtvovana radi veće međusobne suprotstavljenosti. Tako je, kako kaže, svjetovnost pobijedila religiju.
Od dviju religioznih sablazni iz dvaju svjetskih ratova – sukoba kršćanskih naroda i holokausta izabranog naroda – začela se novovjekovna sekularizacija, a razgranala se u punom zamahu tek kasnije pa traje sve do naših dana, napominje Mardešić. Također ističe da najnoviji rezultati popisa pučanstva u Hrvatskoj pokazuju obrnuto usmjerenje od onih u zapadnjačkim društvima. U nas užasi rata nisu proizveli očekivani porast sekularizacije, nego su čak potakli povećanje broja očitovanih vjernika, što je svakako iznenađenje za predviđanja društvenih znanosti, piše kolumnist i upozorava kako su se neki tomu preuranjeno poveselili, naivno misleći da se može izbjeći sekularizacija. Poslije dvaju svjetskih ratova, napominje Mardešić, sekularizacija se pojavila tek mnogo kasnije kad se o ratu sve doznalo. Stoga, kako kaže, očekuje nas bolno suočavanje sa sekularizacijom. Morat ćemo kao i svi ostali kršćani proći kušnje svjetovnosti, a one će nas zacijelo otrijezniti od mnogih iluzija i mitova, što vjeri može donijeti samo korist, smatra Mardešić. (ika-kj)