Istina je prava novost.

Ženski molitvenici

Anka Ivanjek predstavila četiri molitvenika iz 16. i 17. stoljeća, nastala marom sjajnih žena iz plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana

Zagreb, (IKA) – U sklopu projekta Hrvatska glagoljaška baština koji organiziraju Nadbiskupijski pastoralni institut u Zagrebu i Društvo prijatelja glagoljice, 9. listopada u dvorani Vijenac održano je predavanje “Ženski molitvenici zrinsko-frankopanskoga kruga u svjetlu bratovštinske baštine”. Predavačica je bila Anka Ivanjek, kroatistica i knjižničarka, vrsna poznavateljica hrvatske knjižne baštine.
Izlagačica je izdvojila i predstavila četiri molitvenika iz 16. i 17. stoljeća, nastala marom sjajnih žena iz plemićkih obitelji Zrinskih i Frankopana. Ti su molitvenici, ukazuju jezične odlike, izrasli na tradiciji glagoljaške pismenosti i kulture, njegovane i promicane upravo u zrinsko-frankopanskom krugu.
Četiri ženska molitvenika o kojima je bilo riječi su “Raj duše” koji je objavila 1560. Katarina Zrinski (rođena oko 1525. u Ozlju, kći Ferdinanda Frankopana i žena hrvatskoga bana Nikole Zrinskog Sigetskog); “Putni tovaruš” koji je 1661. objavila Ana Katarina Zrinski (rođena 1625. u Bosiljevu, kći Vuka II. Krištofa Frankopana Tržačkog, sestra Frana Krste Frankopana i žena bana Petra Zrinskog); “Dvoj dušni kinč” koji je za tisak priredio Boltižar Milovec. Tiskan je 1661. godine u Beču, a priređivač je djelo posvetio Ani Katarini, hižnom tovarušu bana Petra Zrinskoga. U posvetnom pismu podsjeća na “molitvene knjižice” (tj. Raj duše) koje je dala tiskati Katarina Frankopan i piše opširnu povijest roda Frankopana porijeklom iz rimskoga plemićkog roda Anicija; “Pobožne molitve”, objavljene 1678., moguće je zaključiti marom Judite Petronile Zrinske, kćeri Katarine Zrinske, redovnice klarise. Molitvenik je objavila Bratovština svete Barbare, župa Brdovec. Taj molitvenik oslikava bratovštinsku duhovnu i kulturnu tradiciju.
Navedene molitvene knjižice predavačica je predstavila kao važan dio hrvatske kulturne, vjerske, književne i jezične tradicije. Interpretativno čitani dijelovi teksta uveli su publiku u drevno duhovno i jezično ozračje.