Zidine, (IKA) – Drugoga dana međunarodnog znanstvenog seminara “Iskustvo Boga danas i karmelska mistika – Mistagogija i međureligijski i kulturalni dijalog” na Buškom jezeru u Bosni i Hercegovini naglasci su stavljeni na mistagogiju, tj. uvođenje u otajstvo mističnoga iskustva. U prijepodnevnom dijelu seminara Bruno Moriconi govorio je o temi “Sveto pismo u mistagogiji karmelskih mistika”, Salvador Garcia Ros o “Iskustvu u mistagogiji Terezije Avilske”, Juan Antonio Marcos o iskustvu u mistagogiji Ivana od Križa te asiški biskup Domenico Sorrentino o mistagogiji kod Terezije od Djeteta Isusa. U izlaganja je razmišljanjem uveo o. Vinko Mamić, rekavši da su životi tih svetaca primjer i poticaj čovjeku današnjeg vremena kako će prevesti svoje iskustvo Boga u riječi. “Kako danas prenijeti znanje onog što posjedujemo onima koji su ga potrebni? To je mistagogija. Kako su veliki crkveni naučitelji uspjeli u tome? Oni su bili uspješni u prenošenju iskustva Boga drugim ljudima na način na koji to mogu prihvatiti i živjeti”, poručio je mr. Mamić. Moderator drugog dana seminara o. Luigi Borriello istaknuo je da je mistagogija iskustvo koje je komunikacija prema drugima.

Bruno Moriconi, profesor na Teresianiumu, govorio je o mistagoškoj ulozi Biblije kod karmelskih mistika. Duhovnost sv. Terezije u bitnome je evanđeoska duhovnost, rekao je izlagač, ističući primjetnost biblijskog temelja u djelima karmelskih mistika. U njihovim tekstovima brojni su citati iz Biblije. Moriconi je postavio nekoliko pitanja: kako je njihovo iskustvo utjecalo na čitanje Svetog pisma; uranja li najprije iskustvo mistika u Bibliju ili ono počinje s Biblijom, jesu li karmelski mistici učitelji Crkve zato što su njihova naučavanja utemeljena na Svetom pismu i je li ta činjenica dala novo iskustvo Crkvi. Biblija je dala osnovicu za razumijevanje mistika, istaknuo je Moriconi, naglasivši da se isčitavanje Svetog pisma mora poklapati sa životom. To je stvarni značaj o kojem treba govoriti, poručio je predavač, rekavši da su karmelski pisci bili dobri tumači Biblije, iskustvo ih je vodilo razumijevanju Biblije, jer su sami imali mistični odnos s Kristom.

Salvador Ros Garcia, jedan od najboljih izučavatelja Terezije Avilske, naveo je tri milosti u njenom duhovnom iskustvu: prva je milost koju Bog daje da imamo iskustvo, druga da to iskustvo razumijemo, a treća da komuniciramo, predamo drugima. “Mnogi dobiju samo prvu milost, iskustvo, ali ga ne žele prenijeti dalje. Terezija ide puno dalje. Posebna milost koju je Tereza primila je treća milost. Znala je prenijeti svoje iskustvo. To je milost mistagogije”, rekao je Garcia, istaknuvši da je mistagogija sposobnost komuniciranja svog iskustva drugima. “Mistagog je onaj koji je imao iskustvo Boga u njegovom otajstvu. Umješnost mistagoga sastoji se u znanju kako prenijeti ne toliko vlastito iskustvo, nego milosti koje su iz toga proizašle”, rekao je Garcia, dodavši da mali broj mistika ima sintezu mistagogije i mistike kao što je imala Terezija Avilska. Ona je otkrila određene stvari, razumjela ih, a ako se primi milost, čin je ljubavi prenositi ih dalje, poručio je Garcia. Istaknuo je da Terezijinu osobnost karakterizira strast za komunikacijom. “Inicijacija u iskustvo Boga jedan je od velikih pastoralnih zahtjeva, a to je iskustvo, nažalost zaboravljeno. Mistagogija je pedagogija usmjerena misteriju, a ne uvođenje znanja. Ako se nekad činilo da je mistično iskustvo luksuz, taj pojam treba napustiti. Mistična iskustva nisu čudna stvar u povijesti čovječanstva, nego nužnost da koje dolazimo slijedeći poziv koji nam Bog upućuje”, zaključio je Garcia.

Proučavatelj života sv. Ivana od Križa Juan Antonio Marcos citirao je Karla Rahnera da teologija mora biti mistagogija iskustva vjere. “Mistika upućuje na misterij. Mistično iskustvo nije problem koji treba riješiti, nego otajstvo koje treba živjeti”, rekao je Marcos, istaknuvši da se prema učincima vidi koliko je mistični život vjerodostojan. Pozitivni efekti su ključ svega i mogu se iskusiti u najzahtjevnijim trenucima života. Primjer je sv. Ivan od Križa koji je pred kraj života, napušten od braće, rekao da može ako hoće uživati mir i dobre plodove zaboravom sebe i drugih stvari. Ivan od Križa smatra da ono što nas čisti nije činjenica to što smo sami oprani, nego da operemo druge. Posvećujemo se darujući se drugima, a ne da bismo se poslije dali drugima. U svjetlu Ivanove mistagogije, Marcos je govorio o potrebi otvaranja drugima i otvorenosti ljubavi, poručivši “Gdje nema ljubavi, stavi ljubav i dobit ćeš ljubav”.

Asiški biskup Domenico Sorentino, suradnik i Državnoga tajništva Svete Stolice, osobiti je proučavatelj mistagogije Terezije od Djeteta Isusa. Smatra da je njeno proglašenje naučiteljicom Crkve, točno prije deset godina, provokacija s kojom je učiteljstvo Crkve željelo potaknuti današnje ljude za duhovna zvanja. Etimološki, riječ “provokacija” se krije i u talijanskom jeziku “pro vocazione” – za zvanja, kazao je mons. Sorentino. “Kod Male Terezije ne postoji ništa sistematski zapisano, nego samo naracija. Unatoč tome, proglašena je naučiteljicom Crkve jer je sadržaj njenog kazivanja eminentna doktrina značajna za teologa današnjice. Terezija se ne ograničava iznošenjem činjenica. Njen tekst je ‘logos’, sav ukorijenjen u pismo i iskustvo”, rekao je mons. Sorentino, poručivši da iskustva male Terezije postaju naša iskustva te da njena vrijednost svjedočanstva postaje put koji mogu slijediti ljudi današnjega vremena.

U poslijepodnevnom nastavku seminara pročitana su izvješća Rafaela Chece “Molitva- put iskustva”, te Ciroa Garcije “Stvarnost kršćanskog iskustva: karmelska i redovnička”.