Živjeti s Biblijom za promicanje zvanja

Poštovana braćo u episkopatu, predraga braćo i sestre diljem svijeta!
1. Naredni Svjetski dan molitve za zvanja slavi se u sklopu neposredne priprave za Veliki jubilej 2000. godine. Kao što je poznato, 1997. godina bit će posvećena razmišljanju o otajstvu Krista, Riječi Očeve, koji je radi nas postao čovjekom. To razmatranje trebat će se ostvarivati po oživljenom drugovanju s riječju Božjom (usp. Nadolaskom trećeg tisućljeća, 40). Pa kako ne naglasiti potrebu pozornijeg proučavanja biblijskih sadržaja posebno kad je riječ o pozivu na potpuno predanje osobe u službu Kraljevstva? Stoga mi je živa želja da se prigodom ovog Svjetskog dana molitve razmišlja s obnovljenom zauzetošću o prikladnom održavanju biblijske kateheze u smislu što uspješnijeg pastorala zvanja.
Riječ Božja otkriva duboki smisao stvari i daruje čovjeku sigurnost dok prosuđuje i usmjerava svakodnevna opredjeljenja svoga života. Biblijska Objava, predstavljajući nam doživljaje raznih osoba kojima je Bog povjerio posebnu zadaću za svoj narod, u stanju je pomoći nam na području pastorala zvanja da bolje shvatimo način i dosege poziva koji On upućuje muškarcima i ženama svih vremena.
Svjetski dan molitve nadolazećeg 20. travnja zauzima posebno značenje u Crkvi jer se skoro podudara s “Kongresom o zvanjima za svećeništvo i za posvećeni život u Europi”. Promicateljima tog skupa, koji će se održati u Rimu, s nakanom da se temeljitim radom utvrdi stanje i oživi zauzetost za zvanja, već sada izražavam svoju duhovnu blizinu i srdačne čestitke. Sve vas pozivam da molitvom poduprete ovaj tako važan susret, čiji će se plodovi pokazati kao blagoslov ne samo za crkvene zajednice u Europi nego i u kršćanskom narodu svih kontinenata.
2. U ostvarenju spasenjskog plana Bog je htio čovjekovu suradnju: Sveto pismo prikazuje povijest spasenja kao povijest zvanja, u kojoj se isprepliću Gospodinov poziv i odgovor ljudi. Doista, svako se zvanje rađa po susretu dviju sloboda, božanske i ljudske. Osobno zahvaćen riječju Božjom, pozvani se stavlja njemu na službu. Tako započinje nasljedovanje, koje nije lišeno poteškoća i iskušenja, te prerasta u povjerenje prema Bogu i u sve spremnije predanje njegovoj volji.
U svakom duhovnom pozivu Bog objavljuje duboki smisao Riječi, koja je trajno razotkrivanje njegove Osobe sve do Kristove objave kao konačnog smisla života: “Tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života” (Iv 8,12). Krist, dakle, Riječ Očeva, slika je po kojoj shvaćamo zvanje svakog čovjeka, po kojoj se otkriva životni put i ostvaruju duhovni plodovi ljudskoga poslanja.
U osobnom čitanju Sv. Pisma, kao i u katehezi, uvijek treba osluškivati Duha koji osvjetljuje smisao tekstova (usp. 2 Kor 3,6): On je onaj koji oživljuje riječ i daje joj učinkovitost, pomažući da se shvati njezino značenje i zahtjevnost. “Sveto pismo treba čitati i tumačiti uz pomoć istoga Duha u kojem je bilo i napisano” (Dei Verbum, 12).
Biblijska kateheza u pogledu zvanja ostvaruje se, stoga, tako da čovjeka dovede u stav poučljive poslušnosti prema Duhu: jedino onaj tko je prožet njegovim svjetlom moći će podupirati razvoj proklijalih zvanja u Crkvi, kao što svjedoči iskustvo osnivača i utemeljiteljica redovničkih družbi i ustanova zavjetovanoga života, koji su pomogli tolikim muškarcima i ženama otkriti i prihvatiti Gospodinov poziv.
3. U našoj suvremenoj kulturi, posebno u društvima drevne kršćanske baštine, služba Riječi preuzima još hitniju i važniju ulogu. Kako sam podsjećao u više prigoda, ovo je vrijeme nove evangelizacije koja obuhvaća sve nas. U svijetu koji se posvjetovnjačuje sve više je potrebna hrabra i obnovljena ugradnja Crkve (implantatio Ecclesiae), što se najčešće postavlja kao nužni uvjet da bi bilo moguće doživjeti zvanje.
Prikladno izvedena kateheza, dok pomaže da vjera postane zrelija čineći je svjesnom i odgovornom, potiče i na čitanje znakova Božjeg poziva u svakodnevnom iskustvu. Osim toga, od velike koristi se pokazuje Božanski časoslov, ta povlaštena prigoda za susret s Bogom u slušanju njegove riječi. Mnoge redovničke zajednice obdržavaju tu praksu koja može na prikladan način biti predložena i svima onima koji žele uskladiti vlastiti život s naumom Božjim. Slušanje Božje Objave, meditacija u tišini, kontemplativna molitva i njezino provođenje u životno iskustvo sačinjavaju tlo na kojem cvjeta i razvija se istinska kultura duhovnih zvanja.
U tome se svjetlu sve više vrednuje povezanost koja objedinjuje Sveto pismo i kršćansku zajednicu. Slušanje riječi Pisma otvara čovjekovo srce Riječi Božjoj i pridonosi izgradnji zajednice, čiji članovi tako iznutra otkrivaju svoj poziv i odgajaju se za velikodušan odgovor vjere i ljubavi. Samo onaj vjernik koji je postao “učenik” može uživati “lijepu riječ Božju” (Heb 6,5) i odgovoriti pozivu na život posebnog evanđeoskog nasljedovanja.
4. Svako zvanje je osobni i izvorni događaj, ali i djelo zajedničko i crkveno. Nitko nije pozvan hodati sam. Svako je zvanje probudio Gospodin kao dar kršćanskoj zajednici koja od njega treba imati koristi. Nužno je, stoga, ozbiljno prosuđivanje onoga koga se izravno tiče, zajedno s odgovornima u zajednici koji ga prate na putu zvanja.
S mislima se obraćam na vas, štovana braćo u episkopatu, koji ste kao pastiri Crkve prvi pozvani na brigu oko zvanja. Stavite sve vaše snage u službu zvanja. Snagom Duha znajte potaknuti svoje biskupijske zajednice da osjete problem zvanja kao svoj vlastiti pa da postanu svjesni crkvene protege svakoga božanskog poziva.
Kateheza za mladež neka bude izravno u službi zvanja i potakne mlade da, u svjetlu Božje riječi, prepoznaju možebitni osobni poziv i ljepotu svog potpunog darovanja u svrhu Kraljevstva. Hrabro promičite pastoral zvanja za svećeništvo, za zavjetovani život muškaraca i žena, za misionarski i za kontemplativni život, da svi koji su doista pozvani prepoznaju dragocjeni dar koji im je Gospodin namijenio, činom osobite naklonosti.
5. Od vas, biskupijski i redovnički svećenici, očekujem da se svim sredstvima zauzmete za promicanje poznavanja i ljubavi prema Svetom pismu među vjernicima i da vam u vjeronauku trajna briga bude zalaganje za duhovna zvanja. Pobrinite se da u srcima mladih raste poštovanje prema slušanju riječi Božje, uvjereni da je vjera, nadahnuta božanskim Pismom vjernikovo “životvorno pamćenje”.
Zavjetovanim osobama upravljam žarki poziv da s radošću svjedoče osobno temeljito posvećenje Kristu: dopustite da vas trajno upravlja riječ Božja, naviještena u zajednici i velikodušno življena u službi braći a posebno mladima. U ozračju ljubavi i bratstva, nadahnutom riječju Božjom, lakše je potvrdno odgovoriti na poziv.
Potičem i župnu zajednicu, vjeroučitelje, udruge, pokrete i vjernike laike zauzete u apostolatu da njeguju istinsku prisnost s Biblijom, svjesni da je slušanje Riječi najizvrsniji put za procvat duhovnih zvanja. Neka se u župnoj katehezi predvidi odgovarajući prostor za pastoral zvanja, pa i preko skupina za potporu zvanjima, kao i poticanjem na molitve i biblijske kateheze usmjeravane toj svrsi, tijekom liturgijske godine, koristeći čim više područje nastave i duhovne vježbe. Potrebno je vjeru svakog kršćanina hraniti omiljenim upoznavanjem riječi Božje, u raspoloženju velikodušne otvorenosti trajnom djelovanju Duha.
6. Želim se nadasve obratiti vama, draga mladeži: Krist vas treba za ostvarenje svoga plana spasenja! Kristu je potrebna vaša mladost i vaš velikodušni zanos u naviještanju Evanđelja! Odgovorite tome pozivu darujući svoj život Njemu i braći. Imajte povjerenja u Krista a On neće razočarati vaše želje i vaše planove, nego će ih ispuniti smislom i radošću. On je rekao: “Ja sam Put, Istina i Život” (Iv 14,6).
S povjerenjem otvorite svoje srce Kristu! Dopustite da u vama ojača njegova prisutnost po svakodnevnom i pobožnom slušanju Svetoga pisma, koje je knjiga života i ostvarenih zvanja.
7. Predraga braćo i sestre! Na kraju ove poruke, želim pozvati sve vjernike da skupa sa mnom neprestano upravljaju molitve u ime Onoga koji u Bogu sve može (usp. Iv 3,35). On, koji je živa Riječ Očeva i naš odvjetnik, nek se zauzme za nas te za Crkvu ishodi brojna i sveta zvanja za svećeništvo i posvećeni život.

Oče sveti i brižni,
Ti si Gospodar vinograda i žetve
i svakoga tko radi pravedno nagrađuješ.
U tvom promislu ljubavi
pozivaš ljude surađivati s Tobom
za spasenje svijeta.
Zahvaljujemo Ti po Isusu Kristu, tvojoj živoj Riječi,
koji nas je otkupio od grijeha naših
i koji je s nama da našoj slabosti u pomoć priteče.
Upravljaj stado kojem si obećao Kraljevstvo u posjed.
Pošalji nove radnike u žetvu svoju
i usadi u srca pastira
vjernost tvome naumu spasenja.

Isuse Kriste,
koji si na obalama Galilejskog mora pozvao apostole
pa ih učinio temeljima Crkve
i navjestiteljima tvoga Evanđelja
podupri svoj narod u ovom trenutku povijesnoga hoda.
Ulij hrabrosti svima koje pozivaš da Te slijede
na putu svećeništva i zavjetovanoga života,
kako bi mogli plodnom učiniti njivu Gospodnju
mudrošću tvoje riječi.
Njih uobliči u prikladno oruđe tvoje ljubavi
u svakodnevnom služenju braći.

O Duše svetosti,
što izlijevaš svoje darove na sve vjernike
a posebno na pozvane u Kristovu službu,
pomozi mladima otkriti draži božanskog poziva.
Nauči ih pravom putu molitve,
koja se hrani riječju Božjom.
Pomozi im proniknuti znakove vremena,
da budu vjerni tumači Evanđelja i nositelji spasenja.

Marijo, Djevice slušanja
i Riječi koja u Tvojoj utrobi tijelom postade,
pomozi da budemo otvoreni za riječ Gospodnju,
da bi, prihvaćena i promišljena rasla u našem srcu.
Pomozi nam živjeti kao i Ti blaženstva vjernih
i posvećivati se neumornom ljubavlju
evangelizaciji svih koji traže tvoga Sina.
Daj da služimo svakom čovjeku
postajući poslanici poslušane Riječi,
kako bi, ostajući joj vjerni,
pronašli i svoju sreću u njenom izvršenju.
Amen.

Odgovornima i promicateljima pastorala zvanja, mladićima i djevojkama, koji su na putu traženja Božje volje za sebe, i svima pozvanima u život posebnog posvećenja, srdačno podjeljujem posebni apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 28. listopada 1996.

Ivan Pavao II.