Zagreb, (IKA) – Objavljen je prvi ovogodišnji broj „Živoga vrela” liturgijsko-pastoralnog lista u izdanju Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Tema broja koji obuhvaća razdoblje od 15. siječnja do 18. veljače je „Božja desnica”.
U uvodniku urednik Ante Crnčević ističe: „Očeva ruka stvaranja i Kristova desnica kojom poziva, blagoslivlja, ozdravlja, pridiže, oprašta, prihvaća, uskrisava i kojom s križa grli one koji u njega povjerovaše, znak su odabranja, vjernosti i spašenosti. Na tome je tragu kršćanska predaja, služeći se blagom kulture, gradila jasan simbolizam ‘desne’ i ‘lijeve’ strane, ne suprotstavljajući ih i ne sukobljujući, nego stavljajući ih u odnos s Kristom, izvorom spasenja. Kršćanstvo ne razumijeva ‘desno’ i ‘lijevo’ iz njihove antinomije ili međusobne isključivosti, nego iz njihova odnosa prema Središtu, ili pak iz njihove susljednosti, koja od obećanja hodi prema ispunjenju. Uslijed suvremenih političkih sučeljavanja i podjela na desno i lijevo oslabljena je čovjekova sposobnost razumijevanja bogatoga kršćanskog simbolizma ‘Božje desnice’ te o njoj zavisnoga značenja ‘desne’ i ‘lijeve’ strane. No, Božja ruka nije za nikoga prekratka. Ona seže do svakoga tko je spreman primiti njegov dar spasenja”.
Uz temu broja Ivan Šaško potpisuje tekst „Dextera Domini. Božja desnica koja stvara, vlada, štiti i blagoslivlja”. Ukazujući na značaj ruku, autor podsjeća kako se i u Bibliji pokazuje širok raspon značenja: vlasti, posjedovanja, nasilja, vodstva, pobjede, ali i slabosti i molbe.
‘Božja desnica’ ili ‘Gospodinova desnica’ (dextera Domini) može se shvatiti kao istoznačnica za Božju svemoć. U povezanosti sa simbolikom ‘desne strane’ tumači se i kao počasno mjesto (u nebu), povlašteno mjesto za Krista i za one koji su Kristovi. Ta dva biblijska značenja nalaze se i u liturgijskim tekstovima, te ih autor tumači, a daje osvrt i na pripadajuću ikonografiju.
„Desno i lijevo (Kristu). Simbolizam odnosa u kršćanskoj ikonografiji” naslov je teksta Ante Crnčevića. Autor naglašava kako „simbolizam lijeve i desne strane, u izrazima kršćanske ikonografije i arhitekture, polaze gotovo uvijek od Središta. U prikazima Kristova raspeća, primjerice, odnosi među likovima i njihova mjesta, kao i ‘smjerovi’ otajstvenoga događanja zadobivaju smisao iz odnosa prema Kristu odnosno otajstvenome događaju koji biva prikazan”. U tekstu se osvrće i na više djela koja prikazuju upravo navedenu kompoziciju.

U drugom dijelu, „Živo vrelo” donosi homiletska razmišljanja uz nedjeljna čitanja. Uz drugu nedjelju kroz godinu Domagoj Runje razmišlja tekstom „Evo Jaganjca Božjega”, a uz treću Ivica Raguž tekstom „O ribarskome duhu kršćanstva”. „Siromasi duhom” naslov je razmišljanja Ante Vučkovića uz četvrtu nedjelju, dok uz petu nedjelju Darko Tepert razmišlja tekstom „Kršćanin za javnost”. Uz posljednju u ovom nizu nedjelja, šestu Slavko Slišković potpisuje razmišljanje „Radikalnošću protiv fatalizma i konzervativizma”.
Uz prilog za liturgijski pastoral list nudi poruku pape Franje za XXV. svjetski dan bolesnika, te molitve za slavlje Dana bolesnika.
Rubrika „pisma čitatelja” odgovara na pitanje o instrumentalnoj glazbi u misi.