Zagreb, (IKA) – Novi, dvanaesti po redu broj liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo” ima za temu “Došašće – vrata Očeva milosrđa”. U uvodniku naslovljenom “Pred otvorenim vratima…” urednik Ante Crnčević upućuje na otvaranje Svetih vrata. Svečano bogoslužje kojim započinje jubilejska godina milosrđa u središte naše vjerničke pozornosti stavlja vrata. Okupljeni pred vratima naših katedrala iznova ćemo, zadivljeni njihovom snagom i privučeni gestom njihovoga otvaranja, čuti Gospodinovu riječ: “Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se” (Iv 10, 9). Jubilej milosrđa sabire Crkvu i u njezino zajedništvo zove sve odlutale, udaljene i sve koji nemaju snage vratiti se u Očev dom. Prelazak preko praga crkve daje iznova otkriti ljepotu i blizinu Božjega milosrđa, očitovanoga u Isusu Kristu. On je lice Božjega milosrđa, a Crkva krilo u kojemu svatko može osjetiti toplinu Očeva zagrljaja i darovanost njegova spasenja, naglašava Crnčević. Nadalje tumači kako u ovoj prigodi “otvorena vrata nisu tek trenutan znak početka toga svetog vremena. Ona su znak životnosti vjere i slika Crkve, zajednice koja je u trajnome povratku Bogu. Tko uđe u zajedništvo s Bogom i prepusti se preobrazbenoj snazi spasenja, nije oslobođen svijeta i brige za ljude. Što više poniremo u Boga, to snažnije osjećamo poslanje da iziđemo k ljudima, potrebitima, siromašnima, napuštenima, ali i svima koji se oglušuju o Božju riječ”.
Nastavljajući produbljivati temu, Crnčević u tekstu “Vrata milosrđa. Obred otvaranja ‘Svetih vrata’ u jubilejskoj godini” podsjeća kako su “Sveta vrata, kao ‘sveto mjesto’ i znak, u kršćanskoj su predaji znatno starija od ustanove jubilejskih godina. Prva kršćanska jubilejska godina slavljena je u Rimu 1300. godine, a prvi jubilej koji je početak označen otvaranjem “svetih vrata” jest onaj izvanredni, slavljen godine 1423. po odluci pape Martina V. Vjernička osjetljivost rimskoga puka i hodočasnika u Rim, još davno prije tih događaja, prepoznala je jedno posebno mjesto na kojem je njegovala pobožnost i prozvala ga Svetim vratima. Obred otvaranja Svetih vrata u slavlju početka jubilejskih godina tako vuče značenje iz starije predaje koja nas vodi do stare konstantinovske bazilike Sv. Petra u Vatikanu, na mjestu koje je u 16. stoljeću podignuta nova, današnja bazilika”. Nadalje u tekstu donosi prikaz otvaranja svetih vrata u povijesti Crkve, da završnom dijelu teksta dao osnovne naznake vezane uz početak predstojeće jubilarne godine u partikularnim Crkvama.
Uz temu broja Ivan Šaško priredio je tekst naslovljen “Prispodoba o milosrdnome ocu. Prema adventskome ključu čitanja”. Uvodno autor pojašnjava, kako se prispodoba o milosrdnom ocu (Lk 15, 11-32) najčešće povezuje s korizmenim vremenom. Ove godine, kada u došašću započinje Jubilej milosrđa kojemu je geslo “Milosrdni kao Otac”, vrijedno je tu prispodobu vezati uz vrijeme došašća. Stoga, je i tekst priređen prema materijalima Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije ususret Jubileju milosrđa. Većina je teksta zapravo prijevod, dok su adventska okosnica i pojedini dijelovi rođeni iz mojega razmišljanja.
Rubrika “Otajstvo i zbilja” donosi homiletska promišljanja za došašće. Uz prvu nedjelju tekstom “Podignutih glava i osjetljiva srca” promišlja Ivan Šaško. Uz drugu nedjelju došašća Slavko Slišković promišlja tekstom “Dvostruka priprava”. Ivan Bodrožić tekstom “Milosrđe Bezgrešne Djevice” promišlja uz svetkovinu Bezgrešne. Uz treću nedjelju došašća Ivica Raguž promišlja tekstom “O kršćanskoj radosti”, a uz posljednju nedjelju Ante Vućković tekstom “Susret u Duhu i radosti”. Svako promišljanje prati rubrika “Mudrost Crkve” gdje nalazimo ulomke iz tekstova pape Grgura Velikog, sv. Ivana Pavla II. i sv. Atanazija, te kraće misli zapisane u “Zrnju”.
Rubrika “U Duhu i istini” donosi himan Jubileja milosrđa s notnim zapisom, te prepjevom koji je na hrvatski jezik napravio Ivan Šaško. Tu je i “Molitva za Božje milosrđe”, te odluka Hrvatske biskupske konferencije da se prihvaćeni i potvrđeni hrvatski tekst spomena sv. Josipa, zaručnika BDM započne primjenjivati od Prve nedjelje došašća.