Zagreb, (IKA) – Novi dvanaesti broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” s temom „Iščekivati Prisutnoga” obuhvaća razdoblje od 3. do 24. prosinca.
U uvodniku urednik Ante Crnčević podsjeća kako je „cijeli kršćanski život hod prema obraćenju, a cijela liturgijska godina poziva nas na promjenu životnoga smjera koji je vezan uz prisutnost prolaznoga. U tome došašće odražava ozbiljnost, svijest o budnosti i potrebnoj tišini iz koje se uzdiže radosni polet”.
Prvi tematski tekst „Došašće – jedno od imena Prisutnosti” potpisuje Ivan Šaško. „Liturgijsko vrijeme došašća, u ritmičnosti slavlja i liturgijske godine, trajno živi sakramentalnu stvarnost Kristova otajstva, zajedništva s Njime, povezujući Božju vječnost i povijesnost Njegove objave u Isusu Kristu. Upravo zbog toga je moguće živjeti Božju prisutnost i iščekivanje. Tu se nalazi i objašnjenje poimanja kršćanskoga vremena koje ne zatvara i ne započinje ciklus ponavljanja, nego je cikličnost dio linearnosti, protegnutosti koja sadrži Božje postojanje, stvaranje vremena, povijesni tijek i završetak u Bogu. Iznimno je važno za kršćansko razmišljanje usvojiti tu cjelinu koja, izvirući iz načela otajstva Kristova utjelovljenja, omogućuje združenost nečega što bi moglo biti viđeno kao dvojnost. U tome se nalazi i razlog zbog kojega došašće smije – kao i svako drugo liturgijsko vrijeme – biti nazvano imenom Prisutnost”.
„Iščekivati Prisutnoga. Misli o duhovnosti došašća” naslov je drugoga tematskog teksta u kojem Ante Crnčević ističe „Advent je milosno vrijeme koje nas uči iščekivanju, hraneći u nama čežnju za Bogom, oslonjenu na Božju čežnju za nama. Zar bi bilo moguće čeznuti za Bogom i iščekivati njegov dolazak da već nismo iskusili ljepotu njegove prisutnosti i snagu njegove blizine? Advent je iščekivanje Prisutnoga”. Nadalje podsjeća kako „adventska igra spomena, prisutnosti i iščekivanja daje prepoznati dragocjenosti i milosnost vremena. Možda ni u jednome razdoblju liturgijske godine kategorija vremena kao iskustva spasenja nije tako bliska kao u adventu. U adventu prihvaćamo novost vremena, prepoznajemo vječnost koja silazi u vrijeme, živimo ljepotu dara vremena, dok u drugim dijelovima godišnjega liturgijskoga hoda nastojimo ‘duhovno iskoristiti’ vrijeme, oblikovati ga i ispuniti svojim djelima. U adventu se izručujemo vremenu koje se izručilo vječnosti. Zato liturgija adventa molitvenim izričajima i odabranim svetopisamskim odlomcima smješta življenje adventa u tijesan odnos s vremenom. Glagoli bdjeti, iščekivati, biti u tišini, slušati – vlastiti liturgiji adventa – pozivaju nas da prepoznamo darovanost vremena Advent – vrijeme trudno vječnošću”.
Rubrika „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska promišljanja uz nedjeljna misna čitanja i svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM. Uz prvu nedjelju došašća promišljanje „Rođenje slavimo, a dolazak budno čekamo” potpisuje Slavko Slišković. Ivica Raguž autor je promišljanja „Dragi moj pripada meni, a ja njemu” uz svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM.
Uz drugu nedjelju došašća tekstom „Otajstvo utjehe” promišlja Ivan Šaško, uz treću nedjelju tekstom „Tko si ti?” Ante Vučković, a uz četvrtu nedjelju Domagoj Runje tekstom „Novi Božji hram”.
Prilog za liturgijski pastoral donosi „Molitvu pred Iščekivanim”, dok rubrika pisma čitatelja daje dodatna pojašnjenja uz poljubac evanđelistaru.