Zagreb, (IKA) – Posljednji, trinaesti ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista „Živo vrelo” u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri HBK za temu ima „Krist i punina vremena”, a obuhvaća razdoblje od 25. prosinca do 14. siječnja 2017. godine.
U uvodniku urednik Ante Crnčević podsjeća kako „Božje utjelovljenje nije usmjereno samo prema Isusovu tjelesnome rođenju, nego i k preobrazbi ljudskih mogućnosti susreta s Bogom. Utjelovivši se, Bog je postao blizak, susretljiv u sasvim ljudskome iskustvu, unutar ljudskih mogućnosti i ograničenja. Božje utjelovljenje je ujedno i njegovo uvremenjenje. Kao što ranjivo i smrtno tijelo nije bilo zapreka Božjemu silasku u čovještvo, tako ni vrijeme, unatoč svojoj prolaznosti, nije zapreka za življenje dara vječnosti”.
U tekstu „Isus Krist u vjekovnome vremenu: in saecula saeculorum” Ivan Šaško uvodno tumači pojam „vijek”, približavajući ga različitim pojmovima bliskima čovjeku. Potom podsjeća, kako otajstvo Božjega dolaska povezuje dva početka: Stvaranja i Utjelovljenja.
„On, koji jest, koji je vjekovječan, uvijek doživljava ‘Sada’. I dok vrijeme nema izravnoga utjecaja na Bezvremenost, Bog trajno utječe na vremenitost. On je Gospodar vjekova. Zato kažemo da Njemu sve živi. Osjećamo svoju stvorenost, ograničenost, premda nam je Bog udahnuo život po kojemu živimo i dohvaćamo svijet”.
Drugi tematski tekst naslovljen je „Punina vremena u Kristu. Vječnost – učiteljica života u vremenu”, a potpisuje ga Ante Crnčević.
Kršćanstvo, prepoznajući u linearnome poimanju Kristov dolazak kao puninu vremena, kao trenutak njegova ispunjenja, dat će sasvim novu vrijednost vremenu i povijesti. Vrijeme i vječnost, koliko god u sebi različiti, nisu više suprotstavljeni i međusobno isključivi. Vrijeme, dosegnuvši svoju puninu, postaje uvirom u vječnost. Vrijeme punine već odiše vječnošću. Ipak ta pomirenost vremena i vječnosti ne doživljava se bez drame života, ističe Crnčević.
Rubrika „Otajstvo i zbilja” donosi homiletska promišljanja.
Uz čitanja mise polnoćke tekstom „Mjesto susreta s Bogom” promišlja Darko Tepert. „Riječ koja govori i čini” naslov je promišljanja na sam Božić, a potpisuje ga Domagoj Runje. Uz blagdan Svete obitelji koja se slavi 30. prosinca tekstom „Obitelj – zajedništvo ljubavi koje je poslušno Snu” promišlja Ivan Šaško. Uz svetkovinu Svete Marije Bogorodice Ante Vučković promišlja tekstom „Žena koja vjeruje”. Slavko Slišković tekstom „Dvojica kraljeva” promišlja uz Bogojavljenje, a uz Krštenje Gospodinovo koje se slavi 8. siječnja Ivica Raguž promišlja tekstom „Suobličavanje s Isusom Kristom”.
U rubrici pisma čitatelja, može se pročitati odgovor vezan uz sakramentalnost Božje riječi.