Zagreb, (IKA) – Osmi ovogodišnji broj liturgijsko-pastoralnog lista “Živo vrelo” u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji ima za temu “Kršćanske slike Neba”, a obuhvaća razdoblje od 9. kolovoza do 5. rujna. U uvodniku naslovljenom “Život u otvorenosti Nebu” urednik Ante Crnčević ističe “da bi se spoznalo dar ‘otvorenih nebesa’, vjerniku nije nužno upirati pogled prema gore; dostatno je proniknuti u vlastitu nutrinu, pogledati oko sebe, zagledati se u lica ljudi, prepoznati njihove radosti i patnje, dijeliti ih u mudrosti Kristova križa… To je mudrost koja otkriva nebesa. Uči nas među svim ‘znakovima vremena’ čitati znakove vječnosti”. Nadalje, podsjeća kako su “nebesa, nebesko kraljevstvo, nebeska domovina, radost neba, nebeska dobra, kruh nebeski, nebeska prostranstva, slava nebesnika” slike kojima liturgija Crkve riše otajstvenu zbilju u koju nas je Krist uveo. Tako, liturgijska ‘dohvatljivost neba’ rađa duhovnošću sasvim novih odnosa, potreba i usmjerenja, otvarajući nas novosti postojanja. U tome smislu, liturgijsko slavlje uspostavlja i oblikuje zajedništvo među vjernicima u mjeri u kojoj uspostavlja zajedništvo zemaljske i nebeske Crkve. Liturgija nas čini dionicima Neba, života u Bogu, ne udaljavajući nas od životne stvarnosti, od ljudi i njihovih potreba, od svijeta koji su urušava od straha pred Kristovom novošću, naglašava Crnčević.
Nastavljajući promišljanje u tematskom dijelu, Crnčević potpisuje tekst naslovljen “Liturgija Crkve i dar Otvorenih nebesa. Arhetipske slike i obredno-prostorni izrazi Neba”. Tako na početku teksta podsjeća kako prva kršćanska molitva – predana od samoga Učitelja – započinje riječima: “Oče naš, koji jesi na nebesima…” Privlačnost neba, njegove nemjerljivosti i neobuhvatnosti, i ljepota nebeskoga svoda, trajan su izazov ograničenu pogledu sa zemlje. Nebesa su u svojoj nemjerljivosti i uzvišenosti stalan sinonim transcendentnoga, božanskoga. U riječ nebo upisuju se sve slike koje vežemo uz Boga, vječnost, stvaranje, spasenje… Riječ nebo u redovitome govoru nerijetko otkriva religijska značenja i prizvuke prije nego ona kozmička, kozmogonijska ili astronomska. Katkad se čini da se po svome prostranstvu, uzvišenosti i neobuhvatljivosti nebo doživljava oprečnim vremenitosti, prolaznosti i ograničenosti zemlje i života na njoj, ističe Crnčević, te postavlja pitanje “je li nebo tek oprečnost zemlji i je li ono samo zamišljaj, motrenje uvjetovano ovostranom ograničenošću i vremenitošću”. U tom kontekstu upućuje kako “Gospodnja molitva stavlja nebo na početak, uzima ga kao ishodište, u svjetlu istine da je Bog počelo svega; moli da se sve bude po jedinstvenome načelu: ‘kako na nebu tako i na zemlji'”.
U tematskom dijelu Ivan Šaško u tekstu “Slika neba u kršćanskoj liturgiji: convivium, paradisus, civitas” ističe, da “stvarnost koju vjernici očekuju na kraju svoga života, nakon što su živjeli u skladu s postulatima i kriterijima prihvaćenoga vjerovanja, vođenoga nastojanjem oko dobra, pravednosti, nesebičnosti, ljubavi, često je povezana s pojmom ‘neba’, odnosno ‘raja'”. Na tom tragu autor se posebno zaustavlja na četiri nosive slike: nebeska gozba, rajski vrt, grad blaženih i nebeski dvor. U zaključku teksta ističe kako se “na pitanju o vječnosti i nebu zapravo lome svi svjetonazori i ideologije. Ponor je najširi tamo gdje netko misli da na zemlji može stvoriti vječnu sreću. Osim toga, kršćanstvo se ne zaustavlja na tvrdnji da se raj sastoji od dosezanja Boga. Kršćanska vjera otkriva da postoji Božji plan po kojemu je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, sposobna i usmjerena na sudioništvo u božanskome životu. Kršćanski raj nije pokraj Boga, nego u Bogu. I nije postignuće ljudskim snagama, nego je dar Božje dobrote. Tako je i slika neba slika samoga Boga koji bježi svakoj predočivosti, uprizorenju i predstavljanju. Moguće ga je vidjeti u Sinu, a zbog toga i u Crkvi, osobito kada po Kristu daje hvalu Ocu”.
Rubrika “Otajstvo i zbilja” donosi biblijska razmišljanja uz misna čitanja. “Okus Boga i slast vjere” naslov je razmišljanja Ante Crnčevića uz devetnaestu nedjelju. Ante Vučković tekstom “‘Veliča’ Velike Gospe” razmišlja uz svetkovinu Uznesenja BDM na nebo. Uz dvadesetu nedjelju Ivan Šaško razmišlja tekstom “Blagovati Krista? Ali – što nakon toga?”. Slavko Slišković razmišlja uz dvadeset i prvu nedjelju tekstom “Izabrati i ustrajati”. Uz dvadeset i drugu nedjelju razmišlja Ivica Raguž tekstom “Protiv samovolje”.
Kraća razmišljanja u rubrici “Odjeci riječi” potpisuju Mario Cifrak i Darko Tepert. U prilogu za liturgijski pastoral list donosi tekst euharistijskog klanjanja prema tekstovima bl. Alojzija Stepinca što je priredio mons. Ivan Šaško. U ovome broju se može naći i pojašnjenje o obrednosti šutnje u liturgiji.