Zagreb, 6. 12. 2000. (IKA) – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu priredili su 5. prosinca znanstveni skup “Život i djelo Stjepana Zimmermanna” u prostorijama HAZU u Zagrebu. Otvarajući skup predsjednik HAZU akademik Ivo Padovan istaknuo je kako je Stjepan Zimmermann veliki znanstvenik i plodan pisac koji je zadužio znanstvenu i kulturnu javnost. Uime KBF-a pozdrave je uputio dekan dr. Tomislav Ivančić napomenuvši da će simpozij biti krupan prilog rasvjetljavanju otvorenih pitanja filozofije. Nazočne je pozdravio i akademik Vladimir Stipetić. U prvom dijelu simpozija o počecima i razvoju problema noetike u filozofiji S. Zimmermanna govorio je Ante Kusić. Prema njegovim riječima prof. Zimmermann bavio se pitanjima: Što je čovjek? Otkuda dolazi? Kamo ide? Otkuda razlika između moralno dobrih i zlih radnji? On dolazi do zaključka da je čovjek ne samo tvar, nego i biće duhovne naravi. Čovjek je k tome biće koje je vezano različitim moralnim i apsolutnim dužnostima. Takva dužnost, kao apsolutna, trebala bi biti povezana s Bogom koji je Zakonodavac svijeta i čovjeka. Josip Oslić govorio je o Zimmermannovu neoskolastičkom pristupu Jaspersovu egzistencijalizmu. Zimmermann nastoji glavne kategorije Jaspersove filozofije interpretirati u okviru neoskolastičkoga pojmovlja, što za posljedicu ima tumačenje Jaspersove filozofijske pozicije kao “agnostičke”. O Zimmermannovu opravdanju racionalne metafizike govorio je izabranini riječki nadbiskup Ivan Devčić. Zimmermann smatra da je pitanje “Može li se logičkim putovima iz empirije prijeći u realnost #!po sebi#!?” povezano s općim problemom spoznaje vrijednosti. To znači da se ono ne može pozitivno odgovoriti ako se spoznaji pripisuju samo praktična vrijednost, ako ju se ograničuje samo na empiriju, svodi na volitivno-emocionalne determinante, smatra nezavisnom od objektivnog bitka i sl., rekao je dr. Devčić. “Zimmermannovo poimanje filozofije i filozofiranja” naziv je predavanja Ljerke Schiffler. Predavačica je nastojala razvidjeti i prosuditi poimanje ideje filozofije i fenomena filozofiranja S. Zimmermanna kao temeljnog pitanja koje on postavlja kako u nizu svojih objavljenih djela tako i u bogatoj rukopisnoj ostavštini. To su pitanja pojmovnog i problemsko-predmetnog određenja filozofije, kao povijesti filozofskog smisla mišljenja samog i filozofiranja kao jednog od otvorenih pitanja svekolike povijesti filozofije, “polaženje od pitanja pitanju” i konstitutivnog faktora kulturnog života, osnove duhovnog života. Zlatko Posavec govorio je o kulturi, estetici i estetičkim fenomenima u filozofiji Stjepana Zimmermanna. Vrlo je karakteristično, smatra predavač, da Zimmermann pojmove istine, dobrote i ljepote vidi kao “vrijednosne kategorije”, pa u tom aksiološkom horizontu razmatra probleme moderne kulture u koje su inkorporirani također i estetički fenomeni. O filozofiji uma ili filozofiji srca u svjetlu nekih životopisnih podataka govorio je Ivan Čehok. U djelima koja su pisana pod prijetećim užasom rata i društvenih, odnosno političkih nepravdi, Zimmermann jasno izražava potrebu za domišljenom socijalnom filozofijom u duhu novoskolastike, koja se ne zasniva na praznom verbalizmu i intelektualizmu, već na voljnodjelatnom angažmanu koji oživotvoruje vrijednosti.
Na znanstvenom skupu bili su nazočni zagrebački pomoćni biskup Josip Mrzljak te brojni profesori i znanstvenici.