Vrlo zanimljivom temom pozabavio se dr. fra Anđelko Domazet, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu i franjevac Provincije Presvetoga Otkupitelja, u svojoj knjizi “Život u dijalogu s Bogom. Teologija i praksa molitve u spisima Romana Guardinija” koju je objavila Kršćanska sadašnjost. Autor na početku odmah postavlja intrigantna pitanja: Moli li teolog? Ili on samo razmišlja, govori ili piše o Bogu i stvarima vjere, bez govora s Bogom? Odakle teolog crpi svoje znanje o Bogu? Dakle, kakav je odnos teologije i molitve u današnje vrijeme zanima autora. On navodi kako su nekada teologija i pobožnost bili usko povezani, kao i teologija i molitva, a danas teologija gubi duhovnu dimenziju. Dr. Anđelko Domazet vrlo jasnim i svima razumljivim stilom analizira teologiju i praksu molitve u djelima katoličkoga teologa i filozofa religije Romana Guardinija (1885.-1968.), koji je to uspio sjediniti. Nekoliko je Guardinijevih djela prevedeno na hrvatski jezik, također u izdanju Kršćanske sadašnjosti, prema kojima ga smatramo duhovnim piscem. Domazetova knjiga sastoji se od pet dijelova. “Romano Guardini: duhovni lik i životni put” naziv je prvoga dijela gdje se daju Guardinijevi biografski podaci, oblikovanje njegove kršćanske svijesti te objašnjava teološki stil. U drugom dijelu “Dijalog s Bogom – središte kršćanske egzistencije” analiziraju se antropološko-teološki temelji toga dijaloga. “U školi molitve: od monologa do dijaloga”, trećem dijelu, riječ je o praktičnom vidu dijaloga s Bogom, a obuhvaća poglavlja: “Priprava i red molitve”, “Jezik molitve”, “Molitva kao jezik vjere” i “Molitva i Presveto Trojstvo”. Četvrti dio “Liturgija: dijalog između Boga i Crkve” govori iscrpno o liturgiji kao duhovnom iskustvu, pučkoj pobožnosti – putu križa i krunici, te o zajedništvu svetih – Mariji i anđelima. Peti dio “Perspektive dijaloga s Bogom: kontemplacija” bavi se načinima izgradnje kontemplativne osobnosti, govorom šutnje i uranjanjem u kršćansko iskustvo. Na kraju knjige od 165 stranica nalazi se podrobna Bibliografija navedenih Guardinijevih djela, zatim djela, studija i članaka o Guardiniju, te ostala literatura. Tako knjiga Anđelka Domazeta postaje i škola molitve za suvremenoga čitatelja, jer na teološkim temeljima i izvrsnom Guardinijevom primjeru – koji je kršćanski i evanđeoski povezao tijelo i duh, duhovnost i teologiju, riječ i šutnju, kulturu i vjeru, Boga i čovjeka – daje smjernice otkrivanja cjelokupne duhovne dimenzije života. (ika-mj/kj)