Životopis o. Vjekoslava Mičude

Zagreb, (IKA) – Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca objavila je životopis o. Vjekoslava Mičude, franjevca konventualca, koji je 24. ožujka mučki ubijen u oružanoj pljački u samostanu Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima, koju je pokušao izvesti maskirani muškarac.
Fra Vjekoslav Mičuda, sin Antuna i Kate r. Modrić, rođen je u Varaždinu 24. svibnja 1970. Svoj doprinos dao je u Domovinskom ratu, posebno na slavonskom bojištu. I za vrijeme obrane domovine, njegovi suborci doživljavali su ga na posebni način, kao pomirljivoga i staloženog, koji je zračio posebnim duhom i tako djelovao na njih. Za redovnički poziv odlučio se u mjesecu listopadu 1993. godine kada piše: “…napokon osjećam da sam našao put do cilja moga postojanja, koji me toliko privlačio, a vanjski svijet toliko od njega odvlačio” (iz molbe za ulazak u samostan). Završivši prvu godinu teološkog fakulteta primljen je u Novicijat Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca na Cresu, gdje je položio privremene zavjete 8. rujna 1995. godine. Zapisano je za njega “…poučljiv je, blag i odlučan u svom zvanju. Ozbiljno i odgovorno pristupa svakom radu – bilo fizičkom bilo intelektualnom. U sve se razumije i vrlo rado pomaže drugima. Konstruktivno i pomirujuće djeluje u zajednici. Povjerljiv je i voli redovnički život i našu Provinciju”. Završivši petu godinu teološkog fakulteta u Zagrebu položio je svečane zavjete 30. rujna 1998. na blagdan zaštitnika Provincije sv. Jeronima u zagrebačkoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu. Za đakona je zaređen 30. listopada 1999. u zagrebačkoj katedrali po rukama zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića. Svoj đakonski praktikum vršio je u samostanu i župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Nakon završene pastoralne godine za svećenika je zaređen 10. lipnja 2000. u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa Bozanića. 15. lipnja 2000. fra Ilija Miškić, ministar provincijal dodjeljuje ga samostanu Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. 17. lipnja 2000. đakovački i srijemski biskup Marin Srakić na molbu fra Ilije Miškića imenuje ga župnim vikarom u župi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima. Službu župnog vikara vršio je predano, zauzeto u duhu Crkve, prožet Isusom. Uvijek je bio bliz čovjeku u potrebi, davao je vjerodostojnu sliku o pravom svećeniku i sluzi Kristovom. Svima koji su ga bolje poznavali ostat će u uspomeni njegova, toliko puta izgovorena riječ: “Bratec, bu bilo dobro!”. Kada ste čuli druge da međusobno razgovaraju i spominju “Brateca”, odmah ste znali na kojeg se brateca misli i bez da ste sudjelovali u razgovoru. “Neka mu Krist, za kojim je i sada po tragičnoj smrti pošao u vječnost bude nagrada u…domovini, gdje smrti više nema!”, ističe se u pismu-životopisu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, koje je potpisao tajnik provincije fra Tomislav Glavnik.