Životopis pape Ivana Pavla II. (šira verzija)

Wojtylina mladost i školovanje
Karol Josef Wojtyla, 264. Petrov nasljednik i prvi papa Netalijan od smrti – g. 1523. – Nizozemca Hadrijana VI. iz Utrechta, rodio se 18. svibnja 1920. u Wadowicama pokraj Krakova. Otac Karol službovao je u vojsci, najprije kao niži časnik u austrijskoj vojsci a potom kao poručnik u poljskoj vojsci. Mlađi Karol osnovnu školu vrlo uspješno pohađa u rodnim Wadowicama. Kada je imao samo devet godina umire mu majka (1929.), a tri godine kasnije i brat Edmund koji je bio liječnik te je tako Karol rastao uz oca. Wojtyla je bio najbolji učenik u gradu, strastveni sportaš i glumac amater. God. 1938. sa ocem se seli u Krakov gdje jednako uspješno nastavlja školovanje te se upisuje na Filozofski fakultet sveučilišta Jagiellonian također u Krakovu. U 22. godini odlučuj se za svećenički poziv te u listopadu 1942. počinje pohađati predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakovske nadbiskupije.
U teškim ratnim okolnostima Wojtyla završava studij teologije i na svetkovinu Svih Svetih 1946. godine krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha u zaređuje Wojtylu za svećenika. Poznavajući Wojtyline iznimne sposobnosti i darovitost kardinal Sapieha budućeg Papu šalje na daljnji studij u Rim.
Wojtyla studira na Angelicumu, dominikanskom Papinskom sveučilištu, gdje priprema doktorat iz teologije na temu “Doctrina de fide apud S. Ioannem a Cruce”, o “Nauku vjere prema sv. Ivanu od Križa”, španjolskom pjesniku i mistiku. Disertaciju je uspješno obranio na Jagiellonian sveučilištu u Krakovu dobivši za svoje teze i usmenu obranu najviše ocjene. U ljeto 1948. Wojtyla se vraća u Poljsku gdje tijekom devet mjeseci obavlja službu kapelana u župi Uznesenja Marijina u Niegowiću, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakovu. Uskoro počinje predavati katoličku socijalnu etiku na Teologiju u Krakovu. U prosincu 1956. preuzima katedru etike na Katoličkom sveučilištu u Lublinu i na tom će položaju ostati naredne dvadesete i dvije godine.

Biskup Karol Wojtyla
U 38-oj godini života, god. 1958., Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Papa Pio XII. imenuje ga naime 4. srpnja 1958. pomoćnim krakovskim biskupom i apostolskim administratorom Krakovske nadbiskupije s naslovnom biskupijom Ombi. Za biskupa je zaređen 28. rujna iste godine.
Wojtyla se aktivno uključuje u pripreme i rad Drugoga vatikanskog koncila. Na Koncilu je, među ostalim, održao i kratko izlaganje u sklopu koncilske rasprave o liturgijskoj reformi te sudjelovao je u raspravama o objavi, Crkvi kao “narodu Božjem”, vjerskoj slobodi, pozivu laika te kršćanskom shvaćanju “svijeta” i problemu suvremenog bezboštva. Nakon smrti krakovskog nadbiskupa Eugeniusza Baziaka 16. srpnja 1962. biskup Wojtyla izabran je za privremenog upravitelja Krakovske nadbiskupije.
Tijekom Koncila Wojtyla je 30. prosinca imenovan krakovskim nadbiskupom. Imao je tada samo 43 godine. Kao krakovski nadbiskup Wojtyla je pokrenuo vrlo široku reorganizaciju nadbiskupije u potpuno novom obliku te se istaknuo u snažnoj pastoralnoj zauzetosti.

Prvi slavenski papa
Papa Pavao VI. umire u papinskom ljetnikovcu u Castel Gandolfu 6. kolovoza 1978. Dvadeset dana kasnije, ali samo na 33 dana, nasljeđuje ga kardinal Albino Luciani koji uzima ime Ivan Pavao I. U noći s 28. na 29. rujna 1978. umire Ivan Pavao I., a već 14. listopada započinje nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada, u ranim jutarnjim satima iz dimnjaka Sikstinske kapele izvio se bijeli dim, znak da je izabran novi papa. Nakon punih 455 godina, od Hadrijana VI. iz Utrechta, izbor je pao na Netalijana, prvog slavenskog papu u povijesti: kardinala Karola Wojtylu koji je uzeo ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II. Ivan Pavao II. započeo je svoju službu 22. listopada 1978. pontifikalnom svečanošću na Trgu Sv. Petra. U nastupnom govoru iznio je, ako se može tako reći, sažeti “program” svoje papinske službe, riječi koje će opetovano ponavljati tijekom pontifikata: “Ne bojte se. Otvorite širom vrata Kristu. Njegovoj snazi spasenja otvorite granice država, ekonomskih i političkih sustava, široka područja kulture, civilizacije, razvitka”.
Već u svojim prvim javnim nastupima novi Papa jasno stavlja do znanja kako će u svojoj papinskoj službi istaknutu važnost posvetiti primjeni i provođenju nauka Drugog vatikanskog koncila, posebno dijalogu Katoličke crkve sa suvremenim svijetom. Pored toga unio je novu svježinu i mnoge novosti u rutinirani papinski protokol i djelovanje Rimske kurije. I sam dnevni raspored novog Pape uvelike je predstavljao novost.
Već u prosincu 1978. Papa je najavio svoje prvo u nizu međunarodnih apostolskih putovanja, po kojima će ostati zabilježen u povijesti kao Papa “putnik”. Odredište Papinog putovanja bilo je Meksiko u kojem je Papa boravio od 26. siječnja do 1. veljače 1979. U ožujku iste godine objavljuje svoju prvu encikliku “Redemptor hominis” (“Otkupitelj čovjeka”), prve riječi njegova pontifikata, kako je i naslovljeno jedno od poglavlja enciklike. Papa iste godine opće audijencije, koje su pape prije njega počevši od Pija IX. koristile za razmišljanje o obiteljskim temama, počinje koristiti za iznošenje teoloških izlaganja kroz “tematske kateheze”. U travnju Papa objavljuje svoje prvo pismo svećenicima za Veliki četvrtak. To će pismo ubuduće redovito svake godine upućivati uz liturgijski spomen ustanovljenja euharistije, Veliki četvrtak.
Iste godine u lipnju Papa prvi put hodočasti u domovinu koja će ukupno osam put biti odredište njegovih pastirskih pohoda te boravi u povijesnom posjetu Irskoj. Zabrinutost za sudbinu svijeta, posebno Libanona, Papa je izrazio neposredno nakon toga u svom govoru na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku 2. listopada, u sklopu svog hodočašća SAD-u od 1. do 7. listopada. U studenom saziva opću savjetodavnu skupštinu kardinalskog zbora. Bilo je to prvi put nakon 400 godina da su se kardinali okupili na nekom susretu koji nije imao za cilj izbor pape. Papa iste godine objavljuje i apostolsko pismo “Catechesi Tradendae” koje predstavlja krunu Sinode biskupa iz 1977. godine posvećene vjerskom odgoju ili katehezi.

Na Veliki Petak 4. travnja 1980. godine Ivan Pavao II. prvi put je ispovijedao vjernike u bazilici Sv. Petra, što će ubuduće činiti svake godine na dan spomena Kristove muke i smrti. Te 1980. godine Papa nastavlja s putovanjima. Posjetio je afričke države Zair, Kongo, Keniju, Ganu, Burkinu Faso i Obalu Bjelokosti. Iste je godine boravio i u prvom pastirskom pohodu Francuskoj, Brazilu i tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Krajem rujna 1980. u Vatikanu je započela peta redovita Biskupska sinoda na temu “Zadaće kršćanske obitelji u suvremenom svijetu” koja je trajala do kraja listopada. Ivan Pavao II. dovršit će radove Sinode apostolskom pobudnicom, novim oblikom papinskog naučavanja, pod nazivom “Familiaris consortio” (Obiteljska zajednica). Papa je 30. studenoga 1980. objavio svoju drugu encikliku “Dives in misericordia” (Bogat milosrđem).
Početkom siječnja 1981. godine Papa je primio u audijenciju izaslanstvo poljskog nezavisnog samostalnog sindikata “Solidarnošć” koje je predvodio Lech Walesa. U tijeku svoga prvog hodočašća na azijski kontinent u veljači te iste godine Papa je na Filipinima proglasio blaženim Lorenza Ruiza i drugove što je bilo prvi put u povijesti da je takva svečanost održana izvan Rima ili Avignona.

Atentat na Papu
Na blagdan Gospe Fatimske 13. svibnja 1981. u 17 sati i 19 minuta na Trgu Svetog Petra u Vatikanu na papu Ivana Pavla II. izvršen je atentat. Dok je u papamobilu prolazio između hodočasnika natisnutih iza drvene ograde na Papu je iz poluatomatskog pištolja zapucao mladi turski atentator Mehmed Ali Agca. Papa je kolima hitne pomoći brzo odvezen u rimsku Polikliniku Gemelli u Rimu, gdje je podvrgnut kirurškom zahvatu. Naredne dane Papa je na liječenju u bolnici gdje se uspješno oporavlja. Sredinom kolovoza Papa izlazi iz bolnice.

“Laborem exercens” i novi Zakonik kanonskog prava
U povodu devedesete obljetnice enciklike “Rerum novarum” pape Lava XIII. iz 1891. godine, uz koju se općenito veže početak suvremenog društvenog nauka Crkve, Papa objavljuje encikliku “Laborem exercens” (Radom čovjek) o ljudskom radu.
Početkom 1982. godine Papa je sazvao skupinu od sedam stručnjaka za kanonsko pravo iz različitih zemalja svijeta sa ciljem revizije Zakonika kanonskog prava. Novi je Zakonik proglašen apostolskom konstitucijom “Sacrae Diciplinae Leges” [“Zakoni svete stege”] koju je Papa potpisao 25. siječnja 1983. U lipnju 1982. Papa intervenira u krizi između Velike Britanije i Argentine oko Falklandskog otočja u južnom Atlantiku. U listopadu 1982. godine pokret Opus Dei Ivan Pavao II. proglašava osobnom prelaturom. Utemeljitelja pokreta Josemariju Escrivu de Balaguera (1902.-1975.) najprije god. 1992. proglašava blaženim, a onda deset godina kasnije, god. 2002., i svetim.
Tijekom svog 11. apostolskog putovanja Papa je u portugalskom svetištu Gospe Fatimske izrekao čin posvećenja i predanja svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu. Time je Papa ispunio tzv. drugu fatimsku tajnu, naime zahtjev kojeg je Gospa uputila prilikom svog ukazanja malim fatimskim pastirima 13. svibnja 1917. Tijekom svoga trećeg posjeta svetištu Gospe Fatimske, u koje se Papa vraćao da zahvali Gospi što mu je spasila život u atentatu 13. svibnja 1981. godine, 18 godina kasnije, upravo na taj dan 13. svibnja 2000., Sveti će otac dvoje od troje malih pastira vidjelaca Jacintu i Fancisca Marto proglasiti blaženima.
Početkom 1983. godine Papa bulom “Aperite portas Redemptori” proglašava Jubilej 1950. godine Otkupljenja, koji je svečano otvoren 25. ožujka i slavio se do 22. travnja 1984. Dva dana nakon Božića 27. prosinca 1983. godine u zatvoru u Rebibbiji posjetio je turskog atentatora Ali Agcu.
Na svom “putu oko svijeta” koji ga je odveo na Daleki istok Papa je 1984. godine proglasio svetima više od stotinu korejskih mučenika. Bilo je to prvo proglašenje svetima izvan Rima u više od 600 godina. Krajem iste godine objavljena je posinodalna apostolska pobudnica “Pomirenje i pokora”, plod Šestoga općeg skupa Biskupske sinode održane od 29. rujna do 29. listopada 1983.
God. 1985., koju su Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodnom godinom mladeži, Papa 26. ožujka prvi put upućuje mladićima i djevojkama cijeloga svijeta apostolsko pismo “Dilecti amici” (“Predragi prijatelji”). Papa je tako nastavio posvećivati osobitu pozornost prema mladeži, što predstavlja značajku njegove svećeničke, biskupske i papinske službe koju je potvrdio i na završetku proslave Godine mladeži kada je izrazio želju da ustanovi u Crkvi Svjetski dan mladeži. Enciklikom “Slavorum apostoli” Papa proglašava svetu braću Ćirila i Metoda zaštitnicima slavenskih naroda.

Svjetski molitveni susret za mir u Asizu
God. 1986. ostat će zapamćena po jedinstvenom Svjetskom molitvenom susretu za mir održanom u Asizu 27. listopada. Na Papin poziv i zajedno s njim u gradu svetoga Franje za mir u svijetu molili su predstavnici najznačajnijih monoteističkih religija. Nekoliko mjeseci ranije, u travnju, Papa je posjetio rimsku sinagogu. Bilo je to prvi put u povijesti da je neki papa posjetio židovsku bogomolju. U svibnju Papa objavljuje encikliku o Duhu Svetom “Dominum et vivificantem”.
U čast blažene Djevice Marije, Otkupiteljeve Majke, kojoj se Papa posvetio glasovitim geslom “Totus tuus”, Ivan Pavao II. proglašava 1987. godinu marijanskom godinom. Uz početak te proslave 25. ožujka objavljena je Papina enciklika “Redemptoris Mater”. Tijekom ljeta te 1987. godine Papa se prvi put odmara na Dolomitima. Dvadeset godina od Drugog vatikanskog koncila od 1. do 30. listopada 1987. održan je Sedmi opći redovni skup Biskupske sinode posvećen “pozivu i poslanju laika u Crkvi i svijetu”. U posjetu Vatikanu od 3. do 10. prosinca 1987. boravila je Njegova Svetost Dimitrios, carigradski ekumenski patrijarh. Patrijarh se tom prigodom susreo s Papom, a nakon svog susreta potpisali su zajedničku izjavu.

Ivan Pavao II. i društveni nauk Crkve
Dvadeset godina od enciklike pape Pavla VI. “Populorum progressio” 30. prosinca 1987. objavljena je sedma enciklika Ivana Pavla II. “Sollicitudo rei socialis” (Socijalna skrb) o istinskom razvoju čovjeka i društva. U njoj Papa obnavlja pozornost Crkve prema svijetu rada. Tu pozornost Crkve Papa će još snažnije potvrditi kada 1991. godinu, u kojoj se slavila 100. obljetnica enciklike Lava XIII., proglasi Godinom društvenog nauka Crkve, te objavi još jednu značajnu encikliku “Centesimu annus” (Stota godina).
Početkom 1988. Papa objavljuje apostolsko pismo “Euntes in mundum universum” (Idite po svem svijetu) uz 1000. obljetnicu pokrštenja istočnih Slavena. U povodu te značajne obljetnice vatikansko je izaslanstvo, predvođeno tadašnjim državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Agostinom Casarolijem, 13. lipnja doputovalo u Moskvu gdje se susrelo s generalnim sekretarom Centralnog komiteta Komunističke partije Sovjetskog saveza Mihailom Gorbačovim te mu predalo osobno Papino pismo.
God. 1988. bila je i u znaku “slučaja Marcela Lefebvrea”, francuskog nadbiskupa, gorljivog zagovornika pogrešnog shvaćanja tradicije, posebno na liturgijskom području. Ivan Pavao II. izopćio ga je iz Crkve nakon što je Lefebvre zaredio četvoricu biskupa bez Papina odobrenja.
U želji da istakne ulogu žene u Crkvi i društvu Papa je 15. kolovoza iste godine potpisao apostolsko pismo “Mulieris dignitatem” (Dostojanstvo žene) o dostojanstvu i pozivu žene. Krajem godine, objavljena je posinodalna apostolska pobudnica “Christifideles laici” (“Vjernici laici”) o pozivu i poslanju laika u Crkvi i u svijetu. Ta je enciklika izraz i plod Sedmog općeg redovnog skupa Biskupske sinode iz 1987. godine posvećene vjernicima laicima.
God. 1989. je godina velikih društveno-političkih previranja u Istočnoj Europi. Papi u povijesni službeni posjet dolazi predsjednik Vrhovnog sovjeta SSSR-a Mihail Gorbačov. Značajna je također ponovna uspostava diplomatskih odnosa između Svete Stolice i zemalja europskog Istoka, počevši s Poljskom s kojom je Sveta Stolica obnovila diplomatske odnose u srpnju 1989.
U jednom od najpoznatijih svetišta na svijetu u Santiagu de Composteli na sjeverozapadu Španjolske 19. kolovoza 1090. godine Papa se susreo s mladeži iz cijeloga svijeta. U cilju postizanja mira u Libanonu Papa je 7. rujna uputio poruku svim muslimanima u prilog Libanonu te apostolsko pismo svim biskupima Katoličke crkve o stanju u Libanonu. U listopadu Papa i canterburyjski nadbiskup i poglavar Anglikanske crkve dr. Robert Runcie potpisali su zajedničku izjavu.

“Rat je avantura bez povratka”
U ožujku 1990. dolazi do razmjene službenih predstavnika između Svete Stolice i Sovjetskog Saveza. Posebnu zabrinutost Papa izražava zbog iračke invazije na Kuvajt. Papa poziva na mir u Perzijskom zaljevu. “Rat je avantura bez povratka”, poručio je Papa u nagovoru uz molitvu Anđelova pozdravljenja 26. kolovoza. Prvog prosinca 1990. Papa je prihvatio ostavku državnog tajnika kardinala Agostinija Casarolija, a za njegovog zamjenika imenuje mons. Angela Sodana. Početkom prosinca potpisuje “Redemptoris missio”, encikliku “o trajnoj vrijednosti misijske naredbe”.
Usred sve većih napetosti oko Perzijskog zaljeva i sve izvjesnije američke intervencije Papa čini napore da se kriza riješi mirnim putem. Upućuje pisma američkom predsjedniku Georgeu Bushu i iračkom predsjedniku Saddamu Husseinu kako bi se otklonila ratna opasnost. Na svom 52. apostolskom putovanju ponovno je u domovini gdje sudjeluje na proslavi VI. Svjetskog dana mladeži koji se održavao u najpoznatijem poljskom marijanskom svetištu u Czestochowi. U povodu 600. obljetnice proglašenja svetom svete Brigite Švedske u vatikanskoj bazilici održano je ekumensko slavlje. U toj prigodi prvi put nakon Reformacije dva luteranska biskupa molila su zajedno s Papom i katoličkim biskupima iz Stockholma i Helsinkija. Pred kraj godine održana je posebna biskupska sinoda za Europu na temu “Ut testes Christi qui nos liberavit” (Svjedoci smo Krista, koji nas oslobodi).

Sveta Stolica priznaje Hrvatsku
God. 1992. je povijesna godina za odnose između Hrvatske i Svete Stolice. Sveta Stolica je naime 13. siječnja, zajedno sa Slovenijom, priznala i Hrvatsku. Ubrzo su, već 8. veljače, uspostavljeni i diplomatski odnosi između Hrvatske i Svete Stolice. Zbog nastavka srpskih razaranja u Hrvatskoj Papa 22. kolovoza tijekom Angelusa upućuje dramatični poziv na mir na našim prostorima. Uz povijesni datum – 500.-tu obljetnicu otkrića Amerika 12. listopada Papa je u listopadu te godine posjetio američki kontinent. Iste godine u listopadu Papa je primio u audijenciju predstavnike Papinske akademije za znanost koji su mu predstavili zaključke do kojih je došlo “Povjerenstvo za proučavanje ptolomejsko-kopernikanskog spora” koje je ustanovio sam Papa kako bi se “odgovorilo na očekivanja svijeta znanosti i kulture u pogledu slučaja Galilea Galileja”. Tim je zaključen takozvani “slučaj Galileo”, “tragični uzajamni nesporazum”, kako ga je definirao Papa, između razloga znanosti i razloga vjere. Ranije tog mjeseca apostolskom konstitucijom “Fidei depositum” (“Polog vjere”) objelodanjen je dugo očekivani Katekizam Katoličke crkve izrađen nakon Drugog vatikanskog koncila. U srpnju Papa je boravio u bolnici “Gemelli” gdje je podvrgnut operativnom zahvatu u kojem mu je uklonjen dobroćudni intestinalni tumor.
Zabrinut zbog stanja u Hrvatskoj i općenito na ovom području Papa je 9. siječnja 1993. sazvao u Asizu posebni molitveni susret za mir u Europi. Iste godine objavljuje encikliku “Veritatis splendor” (“Sjaj istine”) o “nekim temeljnim pitanjima moralnog naučavanja Crkve”. Dan nakon svetkovine Božića 26. prosinca Papa je otvorio Godinu obitelji. U Jeruzalemu je krajem prosinca potpisan sporazum o nekim temeljnim načelima kojim se uređuju odnosi između Svete Stolice i države Izrael.

Papin prvi posjet Hrvatskoj
God. 1994. Papa je posjetio Hrvatsku. U našoj je zemlji boravio od 10. do 11. rujna, a povod za Papin dolazak bila je proslava 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije. Papa je došao kao “hodočasnik pomirenja” potaknuvši na promicanje kulture mira “nadahnute osjećajima tolerancije i univerzalne solidarnosti”. U propovijedi na nezaboravnom misnom slavlju na zagrebačkom Hipodromu na kojem se prema nekim procjenama okupilo milijun ljudi Papa je uputio snažni apel na mir.
U pogledu nadolazećeg trećeg tisućljeća Papa je izrazio želju da sazove u Rimu biskupe različitih kontinenata. Prva u nizu kontinentalnih sinoda održana je u proljeće 1994. kada su se u Vatikanu okupili afrički biskupi. U želji da se Crkva što bolje pripremi za ulazak u treće tisućljeće i proslavu dvijetisućite obljetnice Otkupiteljeva rođenja Papa objavljuje i apostolsko pismo o pripremi Jubileja godine 2000. “Tertio millennio ineunte” (“Nadolaskom trećeg tisućljeća”). Uslijed slučajnog pada Papa je slomio zglob na desnoj nozi zbog te je podvrgnut kirurškom zahvatu u poliklinici “Gemelli” gdje je proboravio mjesec dana. U povodu Međunarodne godine obitelji objavljeno je “Pismo obiteljima” Ivana Pavla II. U lipnju su uspostavljeni diplomatski odnosi između Svete Stolice i Izraela. U listopadu je u Vatikanu održan IX. redovni opći skup Biskupske sinode o posvećenom životu. Tema sinode bila je “Posvećeni život i njegovo poslanje u Crkvi i svijetu”. Za vrijeme trajanja sinode održan je i Svjetski susret obitelji sa Svetim ocem. Susret je održan u sklopu Godine obitelji. Istim povodom Papa krajem godine upućuje “Pismo djeci”. God. 1994. objavljena i prva Papina knjiga “Prijeći prag nade” koja je ubrzo postala svjetski bestseler.

“Evangelium vitae”
Za Europu 1995. je u znaku 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata. Ivan Pavao II. komemorirat će obljetnicu posebnom porukom i misnim slavljem u bazilici Sv. Petra. U svojoj enciklici “Evangelium vitae” (Evanđelje života), objavljenoj te godine, Papa potvrđuje vrijednost i nepovredivost ljudskog života. Papa je u siječnju te godine putovao u Aziju na proslavu X. Svjetskog dana mladeži koji se slavio u Manili na Filipinima. U rujnu u glavnom gradu Kameruna Yaoundeu potpisao je posinodalnu apostolsku pobudnicu “Crkva u Africi” u kojoj su sabrani plodovi Posebne biskupske sinode za Afriku održane 1994. u Vatikanu. Bilo je to prvi put da je dokument takve važnosti potpisan izvan Vatikana. U listopadu 1995. Papa je posjetio sjedište Ujedinjenih naroda u New Yorku gdje je, na UN-ovoj općoj skupštini, održao znameniti govor u povodu 50. obljetnice utemeljenja te organizacije. Istog mjeseca Papa se susreo u Vatikanu sa svim biskupima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Savezne Republike Jugoslavije. Prvi put te godine Papina božićna poruka i čestitke narodima i nacijama emitirani su također na internet mreži.

Najava Velikog jubileja 2000.
Na došašće 1996. Papa je izrazio želju da Crkva u svijetu započne trogodišnju pripravu za Veliki jubilej 2000. Prva 1996. godina bit će posvećena Isusu Kristu, druga 1997. Duhu Svetom a posljednja, treća 1998. Bogu Ocu. Iste te godine Crkva se sabrala na molitvu za Petrova nasljednika, koji je slavio 50. obljetnicu svećeničkog ređenja. Papa će reći kako je njegovo zvanje na svečeništvo bilo “veliko otajstvo i dar”. Upravo to je bio i naslov (“Dar i otajstvo”) Papine knjige predstavljene tim povodom u Vatikanu. Plodovi i promišljanja biskupske sinode o posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu, održane 1995., predstavljeni su u posinodalnoj apostolskoj pobudnici “Vita consecrata” (Posvećeni život) koja je objelodanjena 22. veljače 1996. Meditacije za tradicionalni križni put na Veliki petak na Koloseju u Rimu, kojeg svake godine na spomen Kristove muke i smrti predvodi Papa, te godine napisao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Na svom 97. apostolskom putovanju posjetio je susjednu Sloveniju gdje je boravio od 17. do 19. svibnja 1996. Iste godine Papa je još posjetio Njemačku, gdje je na Brandeburškim vratima najavio novu sinodu za Europu, te Mađarsku i Francusku. Početkom prosinca Vatikan je posjetio canterburyjski nadbiskup i primas Anglikanske crkve George Leonard Carey. Tom prigodom Papa i canterburyjski nadbiskup potpisali su zajedničku izjavu. U prosincu Papa je primio palestinskog čelnika Yassera Arafata.

Papa u Bosni i Hercegovini
U travnju 1997. papa Ivan Pavao II. posjetio je Sarajevo da u ratom uništenu i izmučenu Bosnu i Hercegovinu donese poruku mira i nade. Istog proljeća Papa je posjetio Beirut, glavni grad Libanona. Zajedno s još četvero Službenika Božjih Papa 4. svibnja proglašava blaženim Ceferina Gimeneza Mallu, mučenika u Španjolskoj 1936. godine, prvog Roma blaženika. U želji da pridonese uspostavi mira i okončanju sukoba na Bliskom istoku Papa je 16. lipnja te godine uputio pismo izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu i predsjedniku Palestinske samouprave Yasseru Arafatu za mir na Bliskom istoku. Papa je također u lipnju uputio pismo predsjedniku Ruske Federacije Borisu Jeljcinu o vjerskoj slobodi. Uz Misijsku nedjelju 19. listopada na Trgu sv. Petra u Vatikanu sv. Mala Terezija od Djeteta Isusa svečano je proglašena naučiteljicom Crkve. Tako je Mala Terezija postala 33. naučitelj Crkve, a treća žena naučiteljica nakon sv. Terezija Avilske i sv. Katarine Sijenske. Od 16. studenoga do 12. prosinca 1997. održana je posebna biskupska sinoda za Ameriku. Tema sinode bila je “Susret sa živim Isusom Kristom, hod ka obraćenju, zajedništvo i solidarnost u Americi”.

Ivan Pavao II. posjetio Kubu
Na početku 1998. Papa je iznenadio cijeli svijet posjetivši komunističku Kubu i susrevši se s Fidelom Castrom. “Neka se Kuba, sa svim svojim veličanstvenim mogućnostima, otvori prema svijetu, i neka se svijet otvori prema Kubi”, poručio je Papa za svog šestodnevnog posjeta Kubi. Papa je te 1998. slavio i četrdesetu obljetnicu biskupskog ređenja te dvadesetu obljetnicu papinske službe. Papa je uputio pismo predsjednicima Povjerenstva za odnose sa židovstvom u prigodi objavljivanja dokumenta “Sjećamo se: razmišljanje o Shoahu”. U Vatikanu je proglasio blaženim Eugenija Bosilkova. Bosilkov je prvi mučenik komunističkih progona koji je uzdignut na čast oltara. Od 19. travnja do 14. svibnja u Vatikanu je održana posebna biskupska sinoda za Aziju na temu “Isus Krist, Spasitelj, i njegovo poslanje ljubavi i služenja u Aziji…: #!da život imaju, u izobilju da ga imaju#!”. U svibnju je objavljeno Papino apostolsko pismo “Dies Domini” (Dan Gospodnji) o posvećenju nedjelje a u listopadu enciklika “Fides et ratio” (Vjera i razum) o odnosu između vjere i razuma.

Drugi Papin posjet Hrvatskoj
Za hrvatski narod 1998. godina ostat će u trajnom sjećanju po drugom Papinom pohodu Hrvatskoj prigodom kojeg je u Mariji Bistrici 4. listopada 1998. u nazočnosti više od 500 tisuća vjernika proglasio blaženim slugu Božjega kardinala Alojzija Stepinca. “U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom”, rekao je Papa o blaženom Stepincu na misi beatifikacije. Za razliku od svog prvog posjeta kada je boravio samo u Zagrebu, Papa je za svog drugog posjeta pohodio i drugo hrvatsko središte Split, u povodu proslave 1.700 obljetnice grada podno Marjana, te Solin.

Proglašenje svetom Edith Stein
Po povratku u Vatikan Papa je 11. listopada proglasio svetom blaženu Tereziju od Križa, svjetovnog imena Edith Stein, židovsku filozofkinju koja se obratila na katolištvo i postala karmelićanska redovnica te podnijela mučeništvo u koncentracijskom logoru u Auschwitzu. Od 22. studenoga do 12. prosinca 1998. u Vatikanu je održana posebna biskupska sinoda za Oceaniju. Tema sinode bila je “Isus Krist: slijediti njegov put, proglašavati njegovu istinu, živjeti njegov život. Poziv za narode Oceanije”. Svečanim misnim slavljem u bazilici Sv. Petra u Vatikanu 29. studenoga označen je početak druge godine priprave za Veliki jubilej 2000. posvećene Duhu Svetom. U tijeku svečanosti pročitana je bula “Incarnationis mysterium” (Otajstvo utjelovljenja) kojom Ivan Pavao II. proglašava Veliki jubilej dvijetisućite.

Papini pozivi za mir na Kosovu
Srpski zločini protiv čovječanstva na Kosovu i posljedice NATO-vih vojnih operacija protiv Srbije razlog su velike Papine zabrinutosti na početku 1999. godine. U posebnu misiju u Beograd putuje državni tajnik Svete Stolice za odnose s državama nadbiskup Jean-Louis Tauran u svojstvu Papinog posebno izaslanika koji tadašnjem predsjedniku Savezne Republike Jugoslavije Slobodanu Miloševiću prenosi osobno Papino pismo. Papa također upućuje pismo ruskom patrijarhu Aleksiju II. prije njegova posjeta Beogradu. U svojoj poruci “Urbi et orbi” (Gradu i svijetu) Papa ponavlja svoj poziv za mir na Kosovu.
Za posjeta Bukureštu te godine Papa se susreo s patrijarhom Rumunjske pravoslavne crkve Njegovim Blaženstvom Teoctistom i Svetim sinodom. Na završetku susreta Papa i patrijarh Teoctist potpisali su zajedničku izjavu za mir na Kosovu.
U Rimu Papa je imao priliku prvi put zagrliti biskupe Laosa i Kambodže. U mjesecu lipnju te 1999. Poljska je po sedmi put ugostila svoga Karola Wojtylu. U drugoj polovici rujna Papa je ponovno u Sloveniji gdje proglašava blaženim biskupa Antona Martina Slomšeka, prvoga slovenskog blaženika.

Tri suzaštitnice Europe
Europa, zajedno s tri zaštitnika, dobila je i tri suzaštitnice: svetu Brigitu Švedsku, svetu Katarinu Sijensku i svetu Tereziju od Križa, svjetovnog imena Edith Stein. Suzaštitnicama Starog kontinenta Papa ih je proglasio na završetku posebne biskupske sinode za Europu održane u Vatikanu od 1. do 23. listopada na temu “Isus Krist živi u svojoj Crkvi, izvor nade za Europu” (Iesus Christus vivens in Ecclesia sua, fons spei pro Europa). Početkom studenoga Papa putuje u Indiju te u New Delhiju Crkvi u Aziji predaje posinodalnu apostolsku pobudnicu “Crkva u Aziji”, plod biskupske sinode za Aziju iz 1998., te Gruziju kako bi nastavio dijalog s pravoslavnom braćom. U povijesnom njemačkom gradu Augsburgu 31. listopada potpisana je Zajednička izjava Katoličke crkve i Svjetskog luteranskog saveza o nauku o opravdanju po vjeri.

Veliki jubilej – milosni čas Crkve
Simboličnim činom otvaranja Svetih (jubilejskih) vrata 24. prosinca 1999. započeo je Veliki jubilej 2000. Otvaranje Svetih vrata na bazilici Svetog Pavla izvan zidina 18. siječnja imalo je ekumensko obilježje. Prvi put u povijesti na svečanosti otvaranja Svetih vrata bili su prisutni predstavnici 23 kršćanske Crkve među kojima predstavnik Carigradskog patrijarhata metropolit Athanasios i anglikanski primas George Carey. Bio je to doista milosni čas Crkve i, s pravom se može reći, jedinstveni događaj u njezinoj povijesti. Milijuni hodočasnika iz cijeloga svijeta svih uzrasta hodočastili su tijekom godine u Sveti grad. Svoj su Jubilej slavile sve kategorije vjernika. Najprije djeca, zatim osobe zavjetovanog života, bolesnici i zdravstveni djelatnici. Svoj su Jubilej u Rimu proslavili i umjetnici, novinari, radnici, svećenici, đakoni, biskupi, znanstvenici, zatvorenici, vojnici i policajci, mladež, obitelji, poljodjelci, političari i predstavnici vlasti. U Rimu su se okupili na zajedničkoj proslavi Jubileja pripadnici nekada zaraćenih strana. U njemu se također u prigodi proslave Jubileja svećenika okupio rekordan broj koncelebranata u povijesti. Na najveći odjek u svijetu naišao je Jubilej mladeži priređen uz svetkovinu Velike Gospe. Nezaboravne su slike sa susreta Pape i dva milijuna mladih okupljenih na prostranoj poljani rimskog predgrađa Tor Vergata. Nezaboravni su također spomen svjedoka vjere 20. stoljeća na Koloseju u Rimu, Papin posjet rimskom zatvoru “Regina Coeli” u povodu Jubileja zatvorenika te njegov ručak u Vatikanu s 200 siromaha i beskućnika.
Na prvu korizmenu nedjelju Papa je, klečeći pred drevnim križem sv. Marcela, u tijeku posebnoga pokorničkog bogoslužja u vatikanskoj bazilici ispovjedio grijehe Crkve i zamolio oproštenje.
U godini Velikog jubileja Papa je pohodio Egipat te tjedan dana proboravio u Svetoj Zemlji. Sredinom svibnja posjetio je marijansko svetište u Fatimi u Portugalu gdje se 1917. godine Gospa ukazala malim pastirima i tom prigodom proglasio blaženima dvoje vidjelaca, Francisca i Jacintu Marta. Krajem lipnja objavljen je i tekst trećeg dijela glasovite “Fatimske tajne” koja govori o stradanjima Crkve u 20. stoljeću i atentatu na Papu.
Najvidljiviji izraz odlučnosti Ivana Pavla II. da podsjeti Crkvu na sveopći poziv na svetost predstavljaju brojna proglašenja blaženih i svetih. Samo u Svetoj godini Papa je proglasio svetima 148 blaženika a blaženima 54-ero slugu Božjih odnosno ukupno 202 blaženika i sveca. U godini Velikog jubileja proglasio je, među ostalim, svetom poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku te blaženima pape Pija IX. i Ivana XXIII.
Uz jubilejsku godinu objavljeno je čak pet Papinih dokumenata: apostolsko pismo “Tertio millennio ineunte” (Nadolaskom novog tisućljeća) na početku Velikog jubileja, zatim bula proglašenja Svete godine “Incarnationis mysterium” (Otajstvo utjelovljenja), pismo “O hodočašćima vezanim uz povijest spasenja”, pismo za Jubilej zatvorenika te, na završetku Velikog jubileja, apostolsko pismo “Novo millennio ineunte” (Ulaskom u novo tisućljeće). Tijekom jubilejske godine objavljena je također deklaracija Kongregacije za nauk vjere “Dominus Iesus” (Gospodin Isus) o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve.
Na Bogojavljenje 6. siječnja 2001. zatvorena su Sveta vrata na bazilici Sv. Petra čime je označen završetak Svete godine, koja se, takorekuć, produljila i na iduću 2001. godinu. to jest Papinim posljednjim jubilejskim hodočašćem “tragom sv. Pavla apostola” u Grčku, Siriju i Maltu u svibnju te godine.

Nakon Velikog jubileja
U veljači 2001. godine održan je osmi konzistorij pape Wojtyle na kojem su kreirana 42 nova kardinala te objavljena imena dvojice uzoritih kardinala “in pectore” od 1988. Tom svečanošću na Trgu Sv. Petra u Vatikanu kardinalski zbor brojao je 184 člana. U ožujku Papa je proglasio blaženima 233 mučenika progonjenih i ubijenih tijekom građanskog rata u Španjolskoj od 1936. do 1939. To je bilo najmasovnije proglašenje blaženima za pontifikata Ivana Pavla II. Svečanim euharistijskim slavljem na Trgu Sv. Petra u Vatikanu 30. rujna otvorena je 10. redovna opća skupština Biskupske sinode posvećena temi “Biskup, služitelj evanđelja Isusa Krista za nadu svijeta”. Te 2001. godine 1. kolovoza u Vatikanu je održana 1000. Papina audijencija, a 20. listopada prvi put u povijesti na čast oltara uzdignut je bračni par: rimski supružnici Luigi Beltrame Quattrochi i Maria Corsini. Nakon terorističkih napada od 11. rujna Papa u tijeku molitve Anđelova pozdravljenja poziva katolike na dan posta za mir a predstavnike religija svijeta na Dan molitve za mir u svijetu u Asizu. U studenome Papa je proglasio posinodalnu apostolsku pobudnicu “Crkva u Oceaniji”, u kojoj su prikupljena razmišljanja i zaključci s posebne sinode za Oceaniju održane 1998. godine u Vatikanu. Nakon što je potpisao dokument Papa je tekst te apostolske pobudnice prvi put poslao e-mailom svim biskupijama Oceanije.

Napetosti između Svete Stolice i Moskve
U veljači 2003. Papa je u Rusiji ustanovio Moskovsku crkvenu pokrajinu te četiri apostolske uprave uzdignuo na rang biskupija, što je izazvalo buru negodovanja i dovelo do zamrzavanja odnosa Moskovskog patrijarhata sa Svetom Stolicom. Ubrzo je uslijedio i odgovor Moskve: iz zemlje je u travnju protjeran katolički biskup Jerzy Mazur, a u narednim mjesecima i više katoličkih svećenika na službi u Rusiji. Na udaru Moskve nisu se našli samo katolici: u listopadu 2002. Moskva je uskratila vize petero američkih protestantskih misionara.

Dan molitve za mir u svijetu u Asizu
Na Papin poziv 24. siječnja na Dan molitve za mir u svijetu u Asizu okupili su se predstavnici 12 svjetskih religija i 31 kršćanske Crkve. U zaključnoj izjavi “Obvezujemo se na mir” sve su Crkve i religije iznijeli svoja stanovišta i opredjeljenja za izgradnju mira, solidarnosti i međusobnog dijaloga.
U Vatikanu su krajem veljače predstavljena dva dokumenta Papinskog vijeća za sredstva društvenog priopćivanja “Etika na Internetu” te “Crkva i Internet”. Papa Ivan Pavao II. uputio je 11. ožujka 2002. brzojav sućuti zagrebačkom nadbiskupu i metropolitu Josipu Bozaniću u povodu smrti umirovljenog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, koji je toga dana preminuo u Zagrebu. “On se, kako tijekom komunističkog režima tako i nedavnog razdoblja nacionalne povijesti označenog stradanjima, svim snagama zauzimao za obranu slobode i dostojanstva hrvatskog naroda, ujedinjujući blagu ljubav sa čvrstom postojanošću pastira odgovornog za stado”, istaknuo je, među ostalim, Papa prisjećajući se u svom brzojavu kardinala Kuharića. Nekoliko dana kasnije Papu je duboko pogodilo “barbarsko ubojstvo” kolumbijskog nadbiskupa Isaiasa Duarta Cancina koji je 16. ožujka 2002. ubijen u atentatu pred crkvom u Caliju, kada su na njega pucala dvojica muškarca.
Crkvu i javnost u Americi duboko su potresle afere seksualnog zlostavljanja maloljetnika od strane predstavnika klera. U Vatikanu je održan interdikasterijalni susret sa američkim kardinalima. Vodstvo američke Crkve založilo se na susretu za brže otpuštanje svećenika koji su krivi za seksualno zlostavljanje maloljetnika te razvijanje novog postupka za slučajeve kada biskupi ocijene da neki duhovnik predstavlja prijetnju u svojim odnosima s djecom i mladeži, kako bi se u budućnosti izbjegli skandali.
Više je put Sveti Otac tijekom 2002. pozivao i na mir na Bliskom Istoku gdje je došlo do nove eskalacije sukoba, a tijekom izraelske okupacije bazilike Rođenja u Betlehemu osobno se zauzeo za njezin prekid te telefonski razgovarao s franjevcima zatočenim u bazilici. Početkom svibnja u Vatikanu je predstavljeno apostolsko pismo Ivana Pavla II. “Misericordia Dei” (“Božje milosrđe”) o nekim vidicima slavljenja sakramenta pomirenja. Na svom 96. apostolskom putovanju također u svibnju Papa je posjetio Azerbajdžan i Bugarsku gdje je održan povijesni susret Pape s patrijarhom Bugarske pravoslavne crkve Njegovom Svetosti Maximom.
Na svom 97. apostolskom putovanju posjetio je Kanadu gdje je sudjelovao na veličanstvenom Svjetskom danu mladeži u Torontu, Gvatemalu te Meksiko gdje je proglasio svetim prvog Indijanca Juana Diega. Na 98. apostolskom putovanju Papa je osmi put posjetio domovinu Poljsku gdje je boravio od 16. do 19. kolovoza posvetivši prvo svetište Božjem milosrđu. Papa je u Vatikanu 6. listopada 2002. proglasio svetim utemeljitelja prelature Opus Dei Josemariju Escrivu de Balaguera. Nekoliko dana kasnije 12. listopada primio je u Vatikanu rumunjskog patrijarha Teoctista. Nakon susreta Papa i patrijarh Teoctist uputili su zajedničku izjavu u kojoj su ponovno potvrdili zajedničku želju za jačanjem i poboljšanjem ekumenskog dijaloga.

Godina krunice i Otajstva svjetla
Početak dvadeset i pete obljetnice svoje papinske službe pod marijanskim geslom “Totus tuus” (“Sav tvoj”) 16. listopada 2002. papa Ivan Pavao II. stavio je pod znak Marije: proglasio je Godinu krunice i uveo u najrašireniju marijansku molitvu na svijetu, krunicu pet novih otajstava koja je nazvao “otajstvima svjetla”, vezanim uz najistaknutije trenutke Isusova javnog života. Godina krunice slavila se od listopada 2002. do listopada 2003. Uz taj događaj Papa je uputio apostolsko pismo “Rosarium Virginis Mariae” (Krunica Djevice Marije) posvećeno svetoj krunici. U studenome Papa je posjetio talijanski parlament. Sveta Stolica je u prosincu odobrila dokument američkih biskupa u kojem su sadržane “temeljne norme” za biskupijske/župne politike vezane uz slučajeve spolnih zlostavljanja maloljetnika od strane svećenika ili đakona. Trg Sv. Petra u Vatikanu i urede Svete Stolice krasila su o svetkovini Božića te 2002. godine božićna drvca iz Hrvatske.

Treći Papin pohod Hrvatskoj
Papa Ivan Pavao II. potvrdio je duboke veze Svete Stolice i naše zemlje svojim trećim posjetom Hrvatskoj koje je održano od 5. do 9. lipnja 2003. Hrvatska se tako priključila malom broju zemalja koje su u više navrata bile odredište Papinih putovanja. Posjetivši Dubrovnik (6. lipnja), Osijek i Đakovo (7. lipnja), Rijeku (8. lipnja) i Zadar (9. lipnja) Papa je upotpunio vlastitu sliku u Hrvatskoj i može se reći upoznao svaki njezin kutak, od krajnjega juga do krajnjeg istoka. Nezaboravna su mnoštva vjernika koja su sudjelovala na misnim slavljima koja je Papa predvodio u našim gradovima tijekom toga trećeg posjeta. Samo u Osijeku Papu je došlo vidjeti čak 220.000 ljudi!
U drugoj polovici lipnja 2003. posjetio je Bosnu i Hercegovinu i tom prigodom u Banjoj Luci proglasio blaženim slugu Božjega Ivana Merza. U propovijedi je Sveti Otac, između ostaloga, istaknuo: “I vama, evo, ljubljeni sinovi i kćeri ove Crkve hodočasnice u Bosni i Hercegovini, dolazim raširenih ruku kako bih vas zagrlio i priopćio vam da zauzimate posebno mjesto u Papinu srcu. Papa neprestano u molitvi prikazuje Gospodinu patnju koja još uvijek otežava vaš hod naprijed, te se s vama zajedno nada i čeka bolje dane” rekao je Papa na svečanoj misi na Petrićevcu u Banjoj Luci 22. lipnja.
U niz navrata Papa poziva na mir. Od 23. do 26. siječnja u filipinskome glavnom gradu Manili održan je IV. Svjetski susret obitelji pod geslom “Kršćanska obitelj – radosna vijest za treće tisućljeće” na kojem je sudjelovalo više od milijun ljudi. Papa Ivan Pavao II. primio je 6. veljače u posebnu audijenciju izaslanstvo Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve, koje je predvodio crnogorski metropolit Amfilohije Radović zajedno s vladikom Irinejom Bulovićem i dekanom Pravoslavnoga bogoslovnog fakulteta Vladanom Perišićem.

Papin odlučni “ne” ratu u Iraku
Veljača 2004. u Vatikanu je bila u znaku intenzivnih diplomatskih aktivnosti posvećenih iračkoj krizi u kojima je Sveta Stolica izrazila svoju odlučnost da se učine svi napori kako bi se pod svaku cijenu izbjegao rat. U sklopu diplomatskih aktivnosti Svete Stolice francuski kardinal Roger Etchegaray boravio je u svojstvu posebnog Papinog izaslanika u mirovnoj misiji u glavnom iračkom gradu Bagdadu, dok je, također u svojstvu posebnoga Papinog izaslanika, kardinal Pio Laghi posjetio 5. ožujka Washington, gdje se susreo s američkim predsjednikom te mu izrazio snažno protivljenje Svete Stolice američkoj invaziji na Irak potvrdivši još jednom uvjerenje Svete Stolice da je mir još uvijek moguće sačuvati. Papa je pozvao sve katolike da na Čistu srijedu, 5. ožujka mole i poste za mir, posebno na Bliskom Istoku.
Kardinal Joseph Ratzinger i talijanski filozof Giovanni Reale predstavili su u Vatikanu 6. ožujka zbirku pjesama pape Ivana Pavla II. “Rimski triptih”. Na poticaj Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) i Europskoga odbora sveučilišnih kapelana, i u suradnji s Uredom za pastoral sveučilišta Rimskoga vikarijata u subotu 15. ožujka proslavljen je Prvi europski dan sveučilištaraca. Papa Ivan Pavao II. uputio je 14. ožujka brzojav sućuti u povodu ubojstva srbijanskog premijera Zorana Đinđića.
Ivan Pavao II. primio je 8. siječnja 2004. predsjednika Hrvatske vlade dr. Ivu Sanadera u privatni posjet. U 10-minutnom razgovoru Papa i premijer Sanader osvrnuli su se na međunarodno stanje, a posebno je bilo govora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju i o potpori Svetoga oca hrvatskoj integraciji u ustanove Unije.
“Ovih dana Europa proživljava još jedan važan trenutak svoje povijesti”, rekao je Papa Ivan Pavao II. u nedjeljnom nagovoru 2. svibnja vjernicima na Trgu Svetog Petra, osvrćući se na ulazak deset novih zemalja u Europsku uniju. “Jedinstvo europskih naroda, ako želi biti trajno, ne može biti samo ekonomsko i političko”, upozorio je pritom Papa.
Papa Ivan Pavao II. na susretu s američkim predsjednikom Georgom W. Bushom u Vatikanu u lipnju te godine zatražio je brzu normalizaciju stanja u Iraku uz aktivno sudjelovanje Ujedinjenih naroda.
U subotu 5. lipnja i nedjelju 6. lipnja Papa je posjetio Švicarsku. Prvog dana pohoda sudjelovao je na nacionalnom susretu mladih švicarskih katolika a drugog dana na stadionu Allmend u Bernu predvodio koncelebrirano euharistijsko slavlje na kojem je sudjelovalo više od 50.000 vjernika.
Na svetkovinu Tijelova, u četvrtak 10. lipnja Papa je proglasio “Godinu Euharistije”. Papa izražava veliku zabrinut za stanje u Darfuru, sudanskoj pokrajini na granici s Čadom, koje se jako pogoršalo. Zbog toga je Sveti Otac u Sudan poslao predsjednika Papinskoga vijeća “Cor Unum” nadbiskupa Paula Josefa Cordesa, kako bi izrazio svoju bliskost i solidarnost.
U povodu obilježavanja 150. obljetnice proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću Papa je 14. i 15. kolovoza hodočastio zajedno s bolesnicima u glasovito francusko marijansko svetište Lurd. U poslijepodnevnim satima 14. kolovoza u papamobilu je predvodio procesiju s više od 100.000 hodočasnika, bolesnika i svećenika u molitvi krunice, od Špilje ukazanja do bazilike Sv. Krunice.
U bazilici Sv. Petra u Vatikanu u nedjelju 17. listopada 2004. Ivan Pavao II. označio je početak Godine Euharistije, u prigodi koje je i napisao apostolsko pismo “Mane nobiscum Domine” – “Ostani s nama, Gospodine”, a koja će završiti Sinodom biskupa u Rimu u listopadu 2005. godine.
Krajem godine papa Ivan Pavao II. izrazio je solidarnost sa žrtvama snažnog potresa koji je pogodio Indoneziju i susjedne zemlje. “Radost svetkovine Božića pomutile su vijesti koje stižu iz Jugoistočne Azije o snažnom potresu koji je pogodio Indoneziju i neke druge zemlje, kao što su Šri Lanka, Bangladeš, Myanmar, Tajland, Malezija i Maldivi. Molimo za žrtve te strašne tragedije i jamčimo našu solidarnost sa onima koji trpe, te istodobno izražavamo želju da se međunarodna zajednica zauzme da pruži utjehu pogođenom pučanstvu”, rekao je Papa u svom nagovoru uz molitvu Anđeoskog pozdravljenja na blagdan svetog Stjepana 26. prosinca 2004.
Zbog otežanog gutanja i disanja te kašlja 2. veljače 2005. oko 22.50 sati Papa je prebačen kolima hitne pomoći u bolnicu “Gemelli” u Rimu. Ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice dr. Joaquin Navarro-Valls objasnio je kako 84-godišnji Papa ima određene respiratorne poteškoće. Nakon devet dana provedenih na liječenju u bolnici Gemelli u Rimu papa Ivan Pavao II. vratio se 10. veljače u Vatikan, no već 24. veljače ponovno je hospitaliziran i tomu je prigodom izvršen zahvat traheotomije kako bi se Papi omogućilo lakše disanje. U međuvremenu u utorak 22. veljače Papa je primio u Vatikanu hrvatskog premijera Ivu Sanadera i hrvatsko državno izaslanstvo te ponovno izrazio potporu Hrvatskoj na njezinu putu približavanja Europskoj uniji.
Nakon osamnaest dana provedenih u rimskoj bolnici Gemelli Papa se u nedjelju 13. ožujka vratio u Vatikan kako bi sudjelovao u obredima Velikog tjedna i proslavio svetkovinu Uskrsa. Na savjet liječnika Papa nije u obredima sudjelovao osobno. Tako je križni put na Koloseumu na Veliki petak 25. ožujka pratio putem televizije iz kapele u Apostolskoj palači. Na svetkovinu Uskrsa s prozora svoje radne sobe pratio je blagoslov Urbi et orbi kojeg je čitao državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano a onda nijemim pokretima ruke blagoslivljao vjernike okupljene na Trgu Svetog Petra kao i one koji su događaj pratili putem televizije ili radija. Prvi put u povijesti pontifikata Ivan Pavao II. nije na Uskrsni ponedjeljak 28. ožujka predvodio molitvu Kraljice neba.
U srijedu 30. ožujka posljednji se put pojavio na prozoru svoje radne sobe i blagoslovio vjernike okupljene na Trgu Sv. Petra.

Papa Ivan Pavao II. umro je u 21.37 sati u subotu 2. travnja 2005.