On je za fra Ferdu rekao da je izrazito pažljiv, a njegov životni put je povezao s 5 tuheljskih kapela. Prvo obilježje je poziv koji je u njemu probudio glasoviti tuheljski župnik vlč. Marcel Novak riječima: „Ja sam stari svećenik i jednog ću dana umrijeti, Isusovo evanđelje treba i dalje propovijedati. Tko će me zamijeniti?“ Desetogodišnji Zdravko je odlučio hrabro odgovoriti na taj poziv. Drugo obilježje fra Ferdina života je progonstvo 1991. godine kada je sa vjernicima morao napustiti Ilok uz riječi ohrabrenja: „Vjerujem u Božju pobjedu preko molitve svete krunice.“ Treće obilježje fra Ferde je pomoć kada u samostanu na zagrebačkom Kaptolu vodi Caritas: „Svima je bio na usluzi. Nikada se nije umorio čineći djela ljubavi i milosrđa, prognanici su voljeli njegovu blagost i radost u ophođenju. Zračio je optimizmom. Svakim svojim postupkom svjedočio je pripadnost svetome Franji, svjedočio je svoju franjevačku duhovnost.“ Četvrto obilježje je povratak u Ilok 1996. godine. „Bez ustrajne i žarke molitve nema nam povratka u Ilok“ govorio je fra Ferdo. Peto obilježje je povjerenje. Naš Ferdo u ljubavi prema domu i cijeloj Domovini imao je vrlo jasan stav kroz cijeli svoj život: „Veoma sam zahvalan Bogu, Majci Božjoj, dobrim ljudima, i prvom predsjedniku naše države doktoru Franji Tuđmanu koji je nadahnutim smjernicama uspio, s Božjom pomoći, osloboditi mirnim putem ovaj dio naše domovine Hrvatske.“ Trebamo tvoju blagost, jednostavnost, strpljivost, tvoju mudrost. Budi ponosan na ovih prvih pedeset godina jer si časno služio Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu, zaključio je mons. Zlatko Koren.

Foto: Josip Posavec

Fra Ferdo Zdravko Posavec je istaknuo: „Najveći dar darovan ljudskome rodu na zemlji je misa. Taj dar primili smo od samoga Boga. Zato sam danas zajedno s vama, sretan, radostan i ponosan što sam svećenik i franjevac. Dobrom ocu i svojoj majci zahvaljujem jer su osmero djece darivali Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu. Moji roditelji bili su štovatelji Majke Božje Bistričke i svetog Antuna.“

Foto: Josip Posavec

„Draga mi je ova tuheljska župna crkva jer je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo. U njoj sam primio prvu svetu pričest, svetu ispovijed. Tu sam primio krštenje. Krstio me moj nezaboravni tuheljski župnik Marcel Novak 1939. godine. Rođen sam u Svetom Križu 1. kolovoza 1939. Bio sam ministrant u toj crkvi. Mi djeca svake smo nedjelje išli na misu sa svojim roditeljima. Kad sam imao negdje oko deset godina župnik Marcel je pitao: „A tko će mene zamijeniti?“ To je bio Isusov poziv i moj odaziv. Ni meni nisu cvale ruže u životu, samo ruže. Puno više bilo je trnja. Po molitvi i vjeri Bog čudesno vodi čovjeka. U pravom smjeru i sigurnosti. Moji roditelji bili su u Trećem franjevačkom redu. Bila je to prilika da sam išao sa roditeljima u susjednu franjevačku župu Klanjec i tako sam zavolio franjevce. Pater Stanko Banić, odgojitelj, na putu do svećeništva bio mi je pratitelj. Nije dopustio da propadne moje zvanje. Molio se za mene. Hvala mu. Hvala i svim ostalim patrima i odgojiteljima naše provincije. Za moje zvanje u obitelji Posavec Katančić molilo se 100 godina unatrag, da netko iz te obitelji bude svećenik. Hvala cijeloj obitelji i rodbini. Konačna pobjeda bila je molitva. Posebno zahvaljujem mojoj dragoj provinciji svetog Ćirila i Metoda koja mi je dala školovanje, svećeništvo i redovništvo.“

Foto: Josip Posavec

Tuheljski župnik vlč. Dragutin Šengula podsjetio je na obitelj bogatu duhovnim zvanjima: „Kako vjerno i s ljubavlju činiti, naučili su vas već vaši roditelji, pokojni Gabrijel i Ljubica rođena Katančić. Vaša majka imala je sestru Benediktu koja je bila također časna sestra. Uz vas, tu su također vaša braća, dominikanci Karlo i pokojni Gabrijel. Vaše rođene sestre su također ušle u redovnički stalež: časne sestre Hilarija, Rikarda, Terezija i pokojna Gabrijela. Želim spomenuti vašeg brata Pepeka koji je cijenjeni član naše župne zajednice i ekonomskog vijeća. Poznato mi je da ste bili kao cijenjeni otac franjevac u službi u Borovu Naselju, Varaždinu, Vukovaru, Iloku, Karlovcu, Zagrebu, Đurđenovcu, Krapini, Zapolju i Bjelovaru, gdje ste i trenutačno. Bogatstvo je biti na toliko mjesta i služiti narodu Božjem diljem Lijepe naše.“ U ime tuheljske župne zajednice dar su predale Ivana i Valentina Posavec, pranećakinje fra Ferde: sliku kapele Svetog Križa i Časoslov naroda Božjega.

Pjevanje su predvodili združeni župni zborovi odraslih i mladih te KUD Naša lipa Tuhelj.