Lun, (IKA) – Fra Josip Baričević proslavio je u nedjelju 13. srpnja zlatnu misu u rodnome Lunu. Proslava je započela zlatnom misom u župnoj crkvi Sv. Jeronima a nastavila se pohodom lunjskome groblju i kratkoj molitvi za pokojne.
Dr. Milan Šimunović, fra Josipov dugogodišnji suradnik i kolega, u propovijedi na zlatnoj misi istaknuo je kako je fra Josip “nastojao biti samo ‘sredstvo’, u granicama svojih mogućnosti”. “Zahvaljujemo Bogu što mu je davao snage da bude ‘uporan’. Njegov govor, u predavanjima, u pisanju, osobito novih katekizama, u pokretanju raznih projekata, na crti su evanđeoskoga sijača koji se ne umara, makar svjestan da će mnogo toga naići na otpore, svima ostaje ne samo kao ‘lijepo sjećanje’, već kao veliko životno obogaćenje”, rekao je dr. Šimunović, istaknuvši kako je od posebnog značenja njegovo djelovanje u Vijeću za katehizaciju Hrvatske biskupske konferencije i potom u njenom Nacionalnom katehetskom uredu, posebice kroz katehetske ljetne škole. Spomenuo je i da je dr. Baričević dugogodišnji profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i naročito Katehetskom institutu u Zagrebu.
Uime župe Lun i rodbine slavljeniku su čestitali župnik Marijan Kosić, jedan od glavnih organizatora slavlja, i Anđelko Baričević, zlatomisnikov sinovac. Dar uime župe, križ srebrnih niti, uručio mu je sinovac Nediljko Baričević, a košaru lunjskih plodova ministrant Šime Makarun. Završetkom liturgijskog dijela, slavlje se nastavilo domjenkom u župnome dvoru na koje su svi bili pozvani. Nakon svečanog objeda u užem krugu rodbine, subraće redovnika, svećenika i prijatelja bio je upriličen ophod lunjskih maslinika sa stručnim vodičima.
Fra Josip Baričević rođen je 11. lipnja 1938. u Lunu. Nakon završene pučke škole u Lunu odlazi u sjemenište franjevaca trećoredaca glagoljaša u samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Novicijat je završio i redovničke jednostavne zavjete položio 14. kolovoza 1955. u Krku, a doživotne zavjete položio je 16. rujna 1961. na Glavotoku. Teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. u Zagrebu. Od 1965. do 1966. nalazi se u samostanu sv. Franje u Krku, gdje djeluje kao ispovjednik, propovjednik, duhovni asistent Trećega svjetovnog reda te kao pomoćnik magistra novaka, a povremeno pomaže i u više župa Krčke biskupije. Od 1966. do 1970. nalazi se u samostanu sv. Mihovila u Zadru. U to je vrijeme završio studij romanistike i germanistike na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je 1970. diplomirao te stekao stručni naziv profesora francuskog i njemačkog jezika i književnosti. Angažiran je u pastoralu nadbiskupije osobito kao srednjoškolski i studenski kateheta. Godine 1970. odlazi na dvogodišnji poslijediplomski studij u Bruxelles na Međunarodni katehetski institut “Lumen Vitae”, koji je afiliran Teološkom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Louvainu. Magistrirao je iz katehetike i pastoralne teologije 1972., obranivši radnju Roditeljski likovi u psihologiji sjemeništaraca i svećenika. Od 1972. do 1974. nalazi se u samostanu sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu, gdje obnaša službu magistra studenata teologije i magistra novaka (1972./1973.). U isto je vrijeme i profesor vjeronauka i francuskog jezika u klasičnoj gimnaziji franjevaca trećoredaca u samostanu u Odri. Godine 1974. postaje urednik je i voditelj novoosnovane Pastoralno-katehetske službe “Kršćanske sadašnjosti” (PAKS) a sa suradnicima godine 1979. osniva Katehetsku radnu ekipu SYMBOLON. Stručno se usavršava u Međunarodnom centru za medije u Lyonu (1974.). Stručno usavršavanje u kršćanskoj pedagogiji i pastoralnoj konzultaciji, u organizaciji Teološkog fakulteta u Grazu i Instituta za integrativnu terapiju u Dusseldorfu, nastavlja od 1976. do 1980. Doktorat iz pastoralne teologije i katehetike postiže na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1986., obranivši kao disertaciju sedam objavljenih znanstveno-teorijskih radova i četiri objavljene knjige, koji čine tematsku cjelinu pod naslovom “Obnova religioznog odgoja i kateheze u našoj Crkvi”.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu (KBF) u Zagrebu djeluje od 1973., kada je pozvan na Institutu za teološku kulturu laika KBF – a voditi kolegij “Pastoralna teologija i apostolat laika” (do 2000.). Kao stalni član Vijeća toga Instituta i njegove Statutarne komisije sudjelovao je u njegovu ustrojstvenom i programskom obnavljanju prije i poslije demokratskih promjena u nas.
Od 1978. stalni je nastavnik iz više religiozno-pedagoških odnosno teološko-katehetskih kolegija na Katehetskom institutu KBF-a u Zagrebu. Na Katehetskom institutu najprije je zamjenik predstojnika (1978.-1985.), zatim ravnatelj i zamjenik predstojnika (1985.-1999.) te predstojnik Instituta (od 1999. do 2005.). Kao koordinator rada Statutarne komisije Instituta, intenzivno sudjeluje u njegovoj višekratnoj ustrojstvenoj i programskoj obnovi, osobito u onoj između 1978. i 1985. te u onoj između 1991. i 2005., kada je na Institutu, u skladu s najnovijom reformom sveučilišnog studija u nas, uspostavljen petogodišnji teološko-katehetski studij. Jedan je od glavnih inicijatora i suradnika u osnivanju i višekratnoj obnovi Instituta za kršćansku duhovnost KBF-a u Zagrebu (1984.-2005.). Stalno je bio član Vijeća, Predstojništva i Statutarne komisije toga Instituta. Od 1972. angažiran je na različitim razinama Biskupske konferencije, osobito kao član Katehetskog vijeća odnosno Vijeća za katehizaciju BK (1972.-1976., 1977.-1996. te od 1988. do 2001.), unutar kojega su mu bile povjeravane različite službe. Nakon osnutka Nacionalnog katehetskog ureda HBK, njegov je član i viši savjetnik za vjeronauk u osnovnoj školi (1995.-2001.) te njegov stručni suradnik (od 2001.). Od 1984. do 1989. bio je član Vijeća BK za mlade.
Fra Josip objavio je više od trideset knjiga, te više od dvije stotine znanstvenih radova. Danas fra Josip boravi u samostanu u Odri – Dom za starije i nemoćne osobe “Kuća sv. Franje” te sudjeluje u pastoralu sa starijim i bolesnim osobama.