Vinkovačko Novo Selo, (IKA/BTU) – O. Ante Gašparić proslavio je 50 godina svećeništva svečanom misom u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovačkom Novom Selu. Misa s brojnim vjernicima slavljena je u ozračju duhovnosti i predanosti kao trajnog primjera kršćanskog života koji je zlatomisnik ostavio na generacijama vjernika i podsjetio je na mnoga duhovna zvanja kojima je o. Ante bio prvotni poticaj. Rođen 15. siječnja 1932., o. Ante veliku ulogu odigrao je upravo u stvaranju temelja današnje župe Bezgrešnog Srca Marijina, no neizostavno je i njegovo životno djelo Udruga Vojske Bezgrešne. U svojoj samozatajnoj pedesetogodišnjoj svećeničkoj službi djelovao je u Vinkovcima, Pančevu, Šibeniku, Kukuljanovu, Novom Marofu. Godine 1971. od dvije kuće u tadašnjoj Ulici 13. travnja, današnjoj Alojzija Stepinca, nastala je novoselska župa, a o. Ante se u teškom komunističkom režimu često morao boriti za svoje “stado”. O. Ante 18 je godina proveo u toj župi, obnašao povjerene mu službe i rado živio svećeništvo, darujući svoje vrijeme drugima. Osvrćući se na evanđeoski odlomak o dvojici sinova koji su pozvani na posao u vinograd, o. Ante rekao je da sve više osjeća kako je sličan i jednome i drugome od njih – “Kod jednoga se ‘idem’ pretvara u ne idem; kod drugoga ‘neću’ pretvara u hoću. Ovo je slika i naše svakodnevice. Svaki je čovjek nestalno, prevrtljivo stvorenje, mijenja se poput mjeseca”. Posljednjih nekoliko godina o ovom sam evanđelju više puta razmišljao. Kao učenik, đak i student često sam svom dušom i srcem prianjao uz knjigu, ali sam je često puta znao ostaviti po strani. Kad sam postao redovnik, kad sam položio svečane zavjete, kad sam zaređen za svećenika, svečano sam obećao Ocu da ću poći u njegov vinograd. I doista sam otišao, već pedeset sam godina u njegovu vinogradu, ali često puta radim poput onoga kojemu nije stalo do posla. Drugome sinu sličan sam svaki put kad sam rekao “ne” svojoj lijenosti, površnosti, a ponekad i svojoj upornosti, te zasukao rukave i nastojao unatoč napornom danu i vrućini na najbolji način obaviti posao. Mislim da se nešto slično događa svakome od nas, istaknuo je o. Ante, pozivajući se na neizmjernu milost Božju, koja ga je uvijek iznova pozivala i podizala. Zlatomisnik je u propovijedi istaknuo što sve znači biti svećenik. Od toga da je on čovjek za druge, da propovijeda istinu, dijeli sakramente i da moli za zajednicu, pa sve do toga da je on otac, učitelj, liječnik i vođa. Na kraju je spomenuo kako je svećenik spreman i umrijeti za evanđelje i žrtvovati svoj život za svoje prijatelje.
O. Ante je već više dva desetljeća nacionalni upravitelj Udruge Vojske Bezgrešne, koja u Hrvatskoj ima više od 30.000 članova. Svakodnevno je u vezi s brojnim članovima, telefonski, putem zemaljske pošte ili preko interneta. Njegovo “hoću” i “neću” uvijek je završavalo poslušnim i potpunim izvršavanjem zadatka. Skromna svečanost, bilo je opetovano istaknuto, izričita je želja slavljenika, a vjernici koji su se okupili na redovitu misu bili su nemalo iznenađeni tim događajem. Svi oni poznaju o. Antu i nebrojeno su ga puta susreli. Mnoge je upravo on pripremao za sakramente, poučavao u istinama vjere, ispovijedao, tješio, korio i opominjao. Bila je to prigoda da mu svi stisnu ruku i kažu hvala – za zlatnih pedeset godina svećeništva, od kojih je gotovo pola darovao upravo novoselskoj crkvi Bezgrešnog Srca Marijina. “Stoga, dragi Ante, legendo naših župa, Bog te poživio među nama i ne poderale se gume na tvome biciklu, simbolu tvoje vitalnosti i upornosti. Hvala ti za tvoje uvijek spremno služenje, susretljivost i vedrinu duha! Radi tvoje skromnosti, svi te volimo i od srca čestitamo! Živio!” poželjeli su mu brojni Novoselci.