Zlatna misa vlč. Marijana Milovana u Svetvinčentu
Svetvinčenat
Vlč. Marijan Milovan, svećenik Porečko-pulske biskupije, proslavio je svoj zlatomisnički jubilej u Savudriji te u svojoj rodnoj župi Svetvinčentu
Svetvinčenat, (IKA) – Vlč. Marijan Milovan, svećenik Porečko-pulske biskupije, proslavio je svoj zlatomisnički jubilej svećeništva najprije među svojim vjernicima u Savudriji 14. lipnja, a potom u svojoj rodnoj župi Svetvinčentu 19. srpnja.
Prije mise u Svetvinčentu mr. Mladen Milohanić, župnik iz Buja, govorio je o životu slavljenika. Vlč. Marijan Milovan rođen je 18. ožujka 1934. u selu Režanci, župa Svetvinčenat, od roditelja Antuna i Marije, kao najmlađe dijete od osmero djece. Nakon osnovne škole Svetvinčentu, odlazi u pazinsko sjemenište 1946. gdje je maturirao 1954. U sjemeništu će ga zadesiti ubojstvo vlč. Miroslava Bulešića, koji je bio podravnatelj u sjemeništu i rodom iz Svetvinčenta. To ubojstvo neće obeshrabriti mladog sjemeništarca nego će u njemu i drugim mladićima iz župe Svetvinčenat pobuditi želju da idu stopama vlč. Bulešića. Marijan je u sjemeništu zavolio sviranje i pjevanje te je vodio đački zbor i pjevao prvi put u opereti “Oko sokolovo”. Glazbom se kasnije bavi cijeli svoj svećenički život. Nakon završene bogoslovije zaređen je za svećenika a mladu misu slavio je 31. svibnja 1959. Kao svećenik župnu je službu obavljao u raznim župama Istre: najprije u Balama, potom u Poreču, Savudriji, Raši gdje će ga zateći dani sužanjstva. Naime, 1986. godine je osuđen od tadašnje komunističke vlasti na šest mjeseci zatvora zbog toga što je čitao časopis koji su izdavali hrvatski emigranti u Londonu. Na svojim leđima osjetio je represiju komunističkog režima, kao i mnogi svećenici iz Istre, ali nisu ga uspjeli slomiti jer svima njima uzor su bili dva sveta svećenika koje krvnički režim ubio: bl. Francesco Bonifacije i sluga Božji Miroslav Bulešić, koji je rodom iz župe Svetvinčenat.
Nakon zatvora vlč. Marijan Milovan odlazi za župnika u Sv. Petar u Šumu te potom u Savudriju gdje je još na službi. Upravljao je donedavno župama Kaštel i Sv. Marija na Krsu te obnašao službu dekana.
Na misnom slavlju u Svetvinčentu propovijedao je porečko-pulski biskup Ivan Milovan. Biskup je slavljeniku najprije čestitao uime cijele biskupijske i župne zajednice te zajedno s njim zahvalio Bogu što ga je po riječima sv. Pavla “smatrao dostojnim povjerenja te ga pozvao u ovu službu”. Danas Bogu zahvaljujemo za “dar i otajstvo” svećeničke službe vlč. Marijana Milovana, ali zahvaljujemo i njemu na ustrajnosti i postojanosti u svećeničkoj službi. Sigurno danas ne smijemo zaboraviti ni one koji su mu dali život – roditelje, kao ni mnoge tolike druge na potpori, pomoći, suradnji, molitvi od čega se sastoji jedno svećeničko služenje Crkvi i narodu, istaknuo je biskup.
U ovoj Svećeničkoj godini koju smo započeli važno je iznova istaknuti ulogu svećenika u životu jedne zajednice, ali i pojedinca. “Svećeničko je zvanje vječno. Zašto je vječno? Jer je Krist htio: izabrao je dva načina da ostane s nama: ostao s Crkvom kao hrana vjernicima u euharistiji i u osobi svećenika kao dobrog pastira! Što je veća duhovna izgubljenost čovjeka sve je veća potreba svećenika”, istaknuo je biskup.
Na kraju misnog slavlja uime župe Svetvinčenat čestitku je uputila Marinela Obrovac te zaželjela da slavljenik donese dobre plodove na Njivi Gospodnjoj te da mu Bog podari dobro zdravlje kako bi i dalje mogao služiti svome narodu kamo ga Crkva pošalje. Uime svećenika čestitku je izrekao vlč. Josip Racan, također rodom iz Svetvinčenta.
Druženje se nastavilo ispred crkve uz osobne čestitke slavljeniku te piće i kolače.